Kako žive ukrajinska djeca u Rusiji i kako ih Ukrajina vraća

 

Četrnaestogodišnji Kostiantin živio je u selu Kozatske u oblasti Herson sa svojim starijim sestrama i ocem, kome je zbog bolesti bila potrebna stalna njega. Ruska vojska je okupirala selo na početku invazije krajem februara 2022. godine. Kada je dječak napustio kuću radi humanitarne pomoći, njegovi rođaci su se evakuirali u Novu Kahovku, također okupiranu, ali bez aktivnih neprijateljstava.  

„Vratio sam se kući – a porodice više nema“, kaže Kostja u intervjuu za DW. "Očigledno nije bilo mjesta u autobusu", pokušava dječak da shvati i opravda svoje rođake.

Slijedećih nekoliko mjeseci živio je sam.  

"Nisu mogli doći po mene. Ne znam zašto. Bio sam malo uznemiren zbog toga", priznaje Kostja.  

U ljeto su mu predstavnici okupacione uprave ponudili da ode u logor u Gelendžik u Rusiji. Otišao je i vratio se kući nakon desetodnevne smjene. Za dva mjeseca ponovo mu je ponuđeno da ode u ruski logor, sada u Anapi.  

„To je bila evakuacija“, smatra Kostja.  

Ubrzo je ukrajinska vojska oslobodila dio oblasti Herson, uključujući i selo u kojem je dječak živio. Po završetku smjene u kampu, djeca su smještena u smještaj za izbjeglice iz Ukrajine.

Tako je Kostja završio među 19.500 djece, prema ukrajinskim vlastima, ilegalno deportovane u Rusku Federaciju i na okupirane teritorije. Kako je za DW objasnila Darja Gerasimčuk, komesarka predsednika Ukrajine za prava djeteta, ova zvanična brojka uključuje čak i onu djecu koja su sa roditeljima otišla u Rusku Federaciju. Uostalom, ruska vojska je stvorila uslove pod kojima su porodice bile prinuđene na ovaj korak, naglašava Gerasimčuk.

 

Nova ruska porodica ukrajinskog dječaka

 

Dok je Kostja živio u hotelu za izbjeglice u Anapi, posjetili su ga predstavnici ruskih organa starateljstva. Prema riječima dječaka, rekli su da će ga odvesti u sirotište ako neko iz njegove porodice ne dođe po njega. Ali Kostja nije imao kontakt sa svojom porodicom. Na kraju je uspio kontaktirati sestru.  

„Kažem joj: uradi nešto, vadi me odavde“, prisjeća se dečak. Ali sestra nije mogla doći, jer je bila maloljetna.

 

Ubrzo je službenica organa starateljstva rekla da je našla usvojitelje za Kostju u predgrađu Anape. Dječak nije želio drugu porodicu, ali je na kraju pristao da ode kod njih.  

"Porodica je dobra", kaže dječak, "Nikad nisam vidio tako vesele roditelje."  

Usvojitelji su Ukrajinci iz Donjecka. Nakon okupacije 2014. godine preselili su se u Rusku Federaciju i vjerovatno dobili rusko državljanstvo.  

"Rekli su da su Ukrajinci. Imali su zastavu i grb Ukrajine. I ruski grb je bio tu, jer su još u Rusiji", kaže Kostja.  

Postao je njihovo treće usvojeno dijete. Dječak je otišao u novu školu, gdje je, prema njegovim riječima, bio normalno prihvaćen.  

„Iako me je jedan drug iz razreda nazvao budalom“, dodaje Kostja.  

Prema riječima komesara za ljudska prava Vrhovne rade Ukrajine Dmitra Lubineca, oko 400 ukrajinske deportirane djece već je smješteno u ruske porodice. Svi su predati ovim porodicama na usvajanje, rekao je Lubinec u intervjuu za DW. Samo nekoliko takvih slučajeva je javno poznato, a najpoznatiji slučaj je djevojčica odvedena iz sirotišta u Hersonu. Prošle godine su novinari saznali da ju je usvojio poslanik ruske Državne dume Sergej Mironov sa suprugom.

Ukrajinska nevladina organizacija "Regionalni centar za ljudska prava" utvrdila je iz otvorenih izvora gdje se nalazi 378 ukrajinske djece deportovane u Rusku Federaciju i smještene u ruske porodice. Istovremeno, branitelji ljudskih prava nisu našli sudske odluke o usvojenju na ime njihovih usvojitelja.  

"Ako nema sudske odluke, nije bilo ni usvajanja", kaže ekspert te organizacije Katerina Raševska i dodaje da Rusi te odluke mogu sakriti. Za razliku od djeteta o kojem se brine, usvojeno dijete je jednako rođenom djetetu, objašnjava stručnjakinja.  

"Roditelji mogu djetetu promijeniti ime, prezime, patronim, mjesto rođenja i datum rođenja u roku od šest mjeseci. Onda nećemo naći takvo dijete. Pogotovo ako je malo i ako je prošlo mnogo vremena", rekla je Raševska u intervjuu za DW.

 

"Resursi" starateljskih porodica u Ruskoj Federaciji

 

Borci za ljudska prava "Regionalnog centra za ljudska prava" utvrdili su imena 69 usvojitelja. Kako navode iz organizacije, skoro sve porodice su poznate po usvajanjima i  već podižu nekoliko usvojene djece.  

"Po profesiji, većina njih su učitelji", komentira Raševska. "Tu su i vojna i bivša vojna lica koja su učestvovala u čečenskim ratovima. Ima ljudi koji rade u sferi kulture i vjerskih zvaničnikai. Ima i mnogo aktivista i predstavnika dobrotvornih fondacija među usvojiteljima“.

DW je razgovarao sa jednim od ruskih staratelja - Vladimirom iz moskovske oblasti (ime promenjeno. - Red.) Njegova porodica odgaja ukrajinskog dečaka Maksima (ime promenjeno. - Ed.), koji je zajedno sa drugom siročadi odveden iz okupiranog Donjecka do Kurska 2014. godine, dva dana prije početka ruske invazije. Predstavnici organa starateljstva obratili su se Vladimirovoj porodici. Prema riječima muškarca, porodica je pristala primiti dječaka nakon što je saznala da nema roditelje, a rođena sestra ne može uzeti brata i brinuti o njemu.

U početku se Maksim nadao da će se vratiti svom uobičajenom životu u internatu. Kada je dječak shvatio da je to nemoguće, odlučio je ostati u hraniteljskoj porodici, kaže Vladimir. Maksim je dobio rusko državljanstvo kako bi, prema riječima staratelja, dijete moglo dobiti besplatnu medicinsku negu. Još u maju 2022. godine ruski predsjednik Vladimir Putin potpisao je dekret kojim je ukrajinskoj djeci pojednostavljeno sticanje ruskog državljanstva kako bi ih Rusi mogli usvojiti u svoje porodice.

Vladimir tvrdi da se njegova porodica protivi ruskoj agresiji u Ukrajini. Kaže da je Maksim isprva negativno govorio o Ukrajini i Ukrajincima i da je želio da se vrati u "DNR" nakon punoljetstva. Prema njegovim riječima, staratelj je Maksimu objasnio da je Rusija napala Ukrajinu, a ne obrnuto.  

"Uvijek ističemo dostojanstvo ukrajinske nacije i njeno pravo na nezavisnost. Sva naša djeca znaju našu poziciju, pa tako i on", uvjerava Vladimir.

 

 Odgovornost za kršenje prava djeteta

 

Prema ukrajinskom ombudsmanu Dmitru Lubinecu, deportovana djeca se suočavaju sa prevaspitanjem u ruskim porodicama.  

„Kažu: „Vi ste Rusi. Koristiš ruski jezik. Zaboravljate sve što se dogodilo prije i započinjete novi život. Ideš u školu, dobiješ nova ruska dokumenta. Vaspitavaju se kao pravi Rusi. I trebali biste biti zahvalni što smo vas spasili“, kaže Lubinec.

On smatra da bi agencije za provođenje zakona trebale kvalificirati postupke ruskih usvojitelja. Sa svoje strane, on vidi kršenje prava ukrajinske djece koja su smještena u ruskim porodicama, posebno prava na slobodu kretanja i korištenje njihovog maternjeg jezika.  

"Osnovna prava ukrajinske djece prekršila je Ruska Federacija. Konkretno, prekršile su ih i ruske porodice koje su ih uzele ili pod privremeno starateljstvo ili na usvajanje. Za mene ne postoji zakonska razlika - prava ukrajinskog djeteta prekršili su Ruska Federacija i građani Ruske Federacije“, uvjeren je Lubinec.

Istovremeno, ruski staratelj Vladimir kaže da se ne plaši odgovornosti za uzimanje ukrajinskog deteta pod svoju brigu.  

"Ako međunarodni sud utvrdi da sam kriv, spreman sam snositi odgovornost, ali mi je savjest čista, jer nisam imao proratne, agresivne motive. Od samog početka, ovo što se tamo dešava bilo je bolno. Mi smo samo želio je pomoći djetetu u njegovoj teškoj situaciji“, kaže muškarac.  

Katerina Raševska, ekspert u "Regionalnom centru za ljudska prava", kaže da je smještaj ukrajinske djece u ruske porodice zločin, jer UN zabranjuju usvajanje djece od strane sukobljenih strana.  

 

"Drugi dio normi tiče se odgoja - njega mora provoditi predstavnik iste kulturne i etničke grupe kojoj dijete pripada - objašnjava stručnjak. - Samo usvajanje će se najvjerovatnije kvalificirati kao genocid. Jer prisilno premještanje djece iz jedne nacionalne grupe u drugu je genocid”.

Međutim, ona ne insistira da su za to krivi staratelji.  

"Počinjemo prebrojavati odgovorne iz Vijeća starateljstva. Oni provode politiku Lvove-Belove i Putina - da se ova dgeca daju na usvajanje što prije", kaže Raševska.  

Odgovornim smatra i ruske guvernere, koji su, prema njenim riječima, razvili sistem podsticanja porodica da uzimaju ukrajinsku djecu, dječje ombudsmane na okupiranim teritorijama i, u konačnici, predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina i ruskog ombudsmana za djecu Mariju Lvovu-Belova, za kojom je Međunarodni krivični sud već raspisao naloge za hapšenje u slučaju deportacije ukrajinske dece.  

"A također - stranka "Jedinstvena Rusija" sa nizom poslanika, - dodaje Raševska. - Posebno njihova potpredsednica Državne dume Ruske Federacije, bivša komesarka za prava djeteta Ana Kuznjecova, koja je pokrenula zakonske promjene kako bi se pojednostavilo starateljstvo i usvajanje".

 

 Povratak deportovane dece u Ukrajinu

 

Kostja iz Hersonske oblasti nije proveo ni mjesec dana u svojoj novoj porodici u predgrađu Anape. Dječaka je kontaktirala njegova sestra, koja je tada već napunila 18 godina, i ponudila mu da se vrati u Ukrajinu. Kostja je u početku odbio, jer je, prema njegovim riječima, već bio naviknut na hraniteljske roditelje.  

"Onda sam se probudio i poslao joj poruku: 'Idi'. A ona je već krenula. Onda sam se ponovo predomislio. I tako nekoliko puta", prisjeća se dječak. "Oklijevao sam jer smo bili zastrašeni. Mislio sam da ću doći u Ukrajinu – a  ovdje nema hrane, ništa. A u Rusiji, rekli su, imat ću sve."  

Što se tiče povratka, Kostja se konsultirao i sa svojim usvojiteljima.  

"Rekli su: 'Odluka je tvoja'. Ali su mi savjetovali da ostanem. Predložili su mi da se cijela porodica preseli u Rusiju", kaže dječak.  

Na kraju se odlučio vratiti u Ukrajinu, jer je želio vidjeti svoje rođake koji su se preselili iz Hersonske oblasti u Černihiv.

„Kada sam vidio ukrajinsku zastavu i grb na granici, odmah sam osjetio da sam se vratio u svoju zemlju“, priseća se Kostja.  

U Kijevu je dječak smješten u hotel koji vodi Save Ukraine, nevladina organizacija koja pomaže u povratku deportovane ukrajinske djece. Kostja je narednih nekoliko mjeseci proveo sa svojom porodicom. Međutim, ni teško bolesni otac ni sestre ne mogu brinuti o dječaku. On je to prihvatio sa razumijevanjem i vratio se u hotel Save Ukraine.

 

Nedavno je za Kostu pronađena nova hraniteljska porodica u Poltavi. Tamo se već doselio i, kako kažu dobrotvori, prilagodio se. Uprkos teškom putu i nemogućnosti da živi sa rodbinom, dečak je u razgovoru za DW rekao da ne žali zbog povratka u Ukrajinu.

Prema zvaničnim podacima Ukrajine, od 19.500 deportovane ukrajinske djece do sada je vraćeno skoro 390. Povratak deteta odvija se uz učešće više strana, šema povratka se ne otkriva kako bi se koristilo u budućnost. Nisu svi bili smješteni u ruske porodice. Javno je poznato najmanje troje djece koja su vraćena iz tih porodica.

Državni službenici i branitelji ljudskih prava koji su uključeni u proces povratka kažu da je najteže vratiti se od porodica u Ruskoj Federaciji.  

"Još je teže sa siročadi koja nemaju nikoga. Kada u Ukrajini ima roditelja ili krvnih srodnika, oni mogu otići po djecu. Ali kada nema, to je nemoguće", kaže Katerina Bobrovska, advokat 18-godišnjeg Bohdana Jermohina, koji se uspio vratiti iz ruske porodice. Drugi dječak, na čijem je povratku radila Bobrovska, pobjegao je od svoje hraniteljske porodice u Ruskoj Federaciji, u Ukrajini nije imao staratelje koji bi ga mogli uzeti.

Ruski staratelj Vladimir, koji je usvojio dječaka Maksima iz Donjecka, osuđuje deportaciju u Rusku Federaciju ukrajinske djece koja imaju rođake u domovini. Istovremeno, on naziva povratak njegovog usvojenog sina Maksima na teritoriju pod kontrolom Ukrajine "veoma teškim pitanjem".  

"Šta će se dogoditi sa njegovom psihom? Živio je u internatu (u okupiranom Donjecku. - Ed.), nije vidio svoju porodicu", razmišlja čovjek. "Tamo im je ispran mozak da je Ukrajina neprijatelj...".

Nesmetan povratak ukrajinske djece iz ruskih porodica bit će moguć tek nakon završetka rata, koji može trajati godinama, sugerira Katerina Raševska, ekspert "Regionalnog centra za ljudska prava". U ovom slučaju, prema njenom mišljenju, povratak djeteta iz ruske porodice i smještaj u ukrajinsko sirotište kako bi se pronašla nova porodica može biti traumatično za ovo dijete.

"I odjednom već toliko voli tu porodicu da apsolutno ne želi novu?", smatra Raševska. Prema njenom mišljenju, Ukrajina bi trebala razviti sistem za povratak takve dece.

„Naprimjer, ove ruske porodice će otići ili na teritoriju Ukrajine ili na teritoriju treće zemlje. I bit će u obavezi da ovoj djeci osiguraju ukrajinsko obrazovanje, da ih odgajaju ne kao Ruse, nego kao Ukrajince. Ali djeca će ostati sa njima".

Šef nevladine organizacije Save Ukraine Nikola Kuleba smatra da Ukrajina treba vratiti svu djecu iz ruskih porodica.

"Oduzmite ih od ruske porodice, dovedite u Ukrajinu i recite istinu. Jer dijete je prevarom smješteno u ovu porodicu", kaže Kuleba i istovremeno se slaže da je ovo pitanje diskutabilno.  

"Za nas kao državu ostaje činjenica da je ovo ukrajinsko dijete", podsjeća ukrajinski ombudsman Dmitro Lubinec.  

On smatra da odluke o tome gdje će takvo dijete živjeti trebaju donsiti njegovi rođaci ili, ako ih nema, ukrajinski državni organi.  

"Ako osoba ima 18 godina, bit će nam dovoljno da čujemo: "Sve mi odgovara, smatram se državljaninom Ruske Federacije i ostat ću ovdje". Ovo je slobodan izbor odrasle osobe. Ali ja znam da će mnogi odrasli reći da se žele vratiti u Ukrajinu”, dodaje Lubinec.