„Kada će se završiti rusko-ukrajinski rat?“ Postoji li odgovor na ovo pitanje

Višeslojnost rusko-ukrajinskog rata: front, teror i propaganda
Nekoliko dana prije četvrte godišnjice početka velikog napada Rusije na Ukrajinu, u samom centru Lavova dogodila se eksplozija, koju su agencije za provođenje zakona klasificirale kao teroristički čin.
Ono što se dogodilo još jednom je podsjetilo na višeslojnost rusko-ukrajinskog rata, da se on ne može svesti isključivo na sukob vojski. Uostalom, rat s Ukrajinom vodi država čiju moć monopoliziraju specijalne službe – nasljednici bivšeg Komiteta državne sigurnosti SSSR-a, koji u novim historijskim uvjetima postoji pod zastavom Federalne službe sigurnosti i Službe za vanjsku obavještajnu službu Rusije. Ali glavna institucija koju je KGB dobio bila je pozicija predsjednika Rusije. Glavna funkcija zemlje, o kojoj su čekisti oduvijek sanjali: koji zaštitar ne želi zauzeti stolicu vlastitog „objekta“!
Potrebno je shvatiti da se rat čekista razlikuje od rata generala. Da, u Kremlju bi, naravno, željeli da vojska jednostavno zauzme cijelu teritoriju Ukrajine i omogući FSB-u da provede procedure „filtracije“ i „identifikacije neprijatelja“. Ali kada vojska, koja je jedan od Putinovih alata za postizanje cilja, ne uspije, to ne znači da se FSB smiruje i čeka rezultat vojnih akcija.
Destabilizacija neprijateljske zemlje putem terora jedan je od važnih faktora u korist vojske, jer omogućava da se stanovništvo takve zemlje drži u stalnoj napetosti, eliminiraju neželjeni političari i aktivisti i stvore nove linije razdvajanja. Inače, kada govorimo o neprijateljskoj zemlji, želimo podsjetiti da je za rukovodstvo FSB-a sama Rusija bila takva zemlja u određenom vremenu - kada su u njenom društvu još uvijek postojala osjećanja vezana za zahtjev za normalnim ljudskim životom. Vojska je ratovala u Čečeniji, a čekisti su provodili teror i dizali u zrak zgrade u Moskvi i drugim ruskim gradovima, ubijali opozicione političare i novinare, te su stoga "radili". 
Još jedan važan faktor u osvajanju Ukrajine je politička propaganda. Do 2014. godine, time se bavila ruska televizija, zajedno s TV kanalima bliskim ukrajinskim vlastima i oligarsima, poput Intera ili 1+1, i ostala je glavni izvor informacija za mnoge Ukrajince. Upravo je ta televizija doprinijela pobjedi na predsjedničkim izborima Leonida Kučme 1994. i Viktora Janukoviča 2010. godine, stoga je zaista pomogla u degradaciji ukrajinskog društva i održavanju Ukrajine u "sivoj zoni" ruskog uticaja. Nakon 2014. godine, rusku televiziju su zamijenili Medvedčukovi kanali, a nakon 2022. godine, anonimni Telegram kanali počeli su igrati jednako važnu ulogu u "debilizaciji" Ukrajinaca, a sada vidimo novi trend - Rusi će ući na ukrajinsko tržište uz pomoć desničarskih radikala sa Zapada. I formalno ćemo vidjeti otkrivanje nekih američkih ili evropskih medija, ali, u stvari, to će biti isti FSB.
Još jedan važan faktor uticaja je ekonomski diktat uz podmićivanje ne samo onih na vlasti i oligarha, već i samog stanovništva, koje uvijek zaboravlja poslovicu o mišolovci i jeftinom siru, pardon, plinu. Upravo su uz pomoć plina pokušali zadržati Ukrajinu i spriječiti njen zaokret prema Zapadu još u vrijeme Borisa Jeljcina, a Putin je već bio spreman na otvorenu ucjenu, koja se samo pojačala nakon Majdana 2004. i pobjede na predsjedničkim izborima Viktora Juščenka. I niko nije rekao da Rusija neće koristiti ekonomske instrumente u budućnosti, a štaviše, čak i ako zamislimo još uvijek nerealnu situaciju s prestankom neprijateljstava u doglednoj budućnosti, Kremlj će pokušati ugraditi instrumente ekonomskog diktata u bilo koji mirovni sporazum. Naravno, uz pomoć američke administracije, u kojoj su čak i na nivou potpredsjednika J.D. Vancea govorili o važnosti trgovine između Rusije i Ukrajine. Kako ne koristiti takvu viziju situacije?
Spisak svih ovih alata uvjerava da na pitanje „kada će se završiti rusko-ukrajinski rat?“ Može postojati samo jedan tačan odgovor – nikada. Sve dok Rusi vjeruju da državnost Ukrajine mora biti likvidirana, a ukrajinski narod – ukinut, sukob će se nastaviti na nekoliko nivoa eskalacije odjednom, čak i ako Moskva nema dovoljno snaga za intenzivne vojne akcije. Upravo za takav razvoj događaja trebaju se pripremiti i oni građani Ukrajine koji žive kod kuće i oni koji se nađu u stranoj zemlji.
Jer očuvanje države i ukrajinskog naroda u uslovima dugog rata, terora, propagande i ekonomskog pritiska ostat će glavni zadatak. A godine rusko-ukrajinskog sukoba – počevši čak i od Majdana 2013–2014. i ruske invazije na Krim i Donbas – pokazale su da se takav zadatak može savladati čak i u najtežim trenucima, naravno, ako se održi jedinstvo, zdrav razum i realno razumijevanje situacije.