Gruzija pada dok je svjetska pažnja fokusirana na druge događaje

Više od tri godine nakon hapšenja po povratku kući, bivši predsjednik Mihail Sakašvili osuđen je na devet godina zatvora zbog navodnog prisvajanja oko devet miliona larija (oko 3,2 miliona dolara) iz državnog budžeta u periodu 2009-2012. godine.

Istovremeno, vladajuća stranka Gruzijski san milijardera Bidzine Ivanišvilija, koji Zapad naziva “globalnom strankom rata”, koristi svoju kontroverzno stečenu parlamentarnu većinu za donošenje zakona osmišljenih za dalje ograničavanje sloboda, uključujući proteste i pravo na organiziranje.

Stranka je dugo bila protivnik Sakašvilija, i bilo je razumnih pitanja koja su mu se postavljala; međunarodne grupe kritikovale su njegove mutne veze sa kleptokratama tokom perioda u kojem je bio na vlasti. Ali Ivanišvili, sin rudara za kojeg se sada kaže da vrijedi više od sedam milijardi dolara, zaradio je novac u divljem kapitalizmu Rusije nakon 1991. godine i njegova uloga eminencije Gruzijskog sna poklopila se s padom političkih sloboda u zemlji.

Tužioci su tvrdili da je Sakašvili izvlačio državna sredstva za svoje potrebe, uključujući i potrošnju na luksuzne hotele, spa tretmane i kozmetičke procedure. Sakašvili je ranije bio osuđen u odsustvu 2018. godine na šest godina zatvora u odvojenom predmetu koji uključuje navodnu zloupotrebu položaja.

Poput protivnika ruskog režima, Sakašvili se suočava sa mračnom budućnošću. Malo je vjerovatno da će ugledati svjetlo dana do 2030. godine kada mu se završava zatvorska kazna. Vlasti će vjerovatno izreći dalje, duže zatvorske kazne nakon njegova dva druga suđenja. Jedno se odnosi na 2007. godinu, uključujući razbijanje antivladinih protesta, raciju na TV Imediju i zaplijenu imovine koja pripada pokojnom gruzijskom tajkunu Badriju Patarkacišviliju. Drugo se odnosi na njegov navodni ilegalni prelazak granice tokom njegovog povratka u Gruziju iz Ukrajine 2021. godine.

U međuvremenu, vladajuća stranka nastavlja donositi nove zakone kojima se jača njena vladavina. Podnijela je novu zakonodavnu inicijativu pod nazivom “Zakon o registraciji stranih agenata” koji je tačna kopija američkog Zakona o registraciji stranih agenata (FARA). Nacrt je navodno preuzet i doslovno prekopiran sa američke web stranice, koristeći termine specifične za SAD kao što su „Kongres“, „Kongresna biblioteka“, „Stejt department“ i „Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država“. Prisustvo ovih termina pokrenulo je pitanje da

li je zakon pravilno prilagođen gruzijskom pravnom i institucionalnom okviru, ili je jednostavno preveden doslovno.

Novi zakon će zamijeniti prethodni zakon, takozvani "zakon o agentima" koji je ponovo uveden 2024. godine (nakon neuspjelog pokušaja 2023.) prije parlamentarnih izbora i izazvao je preokret u unutrašnjoj politici zemlje. To je bio dio procesa koji je udaljio Gruziju od njenih tradicionalnih zapadnih partnera, a istovremeno je prihvatio autoritarne euroazijske sile, uključujući Kinu.

Zvaničnici tvrde da će gruzijska FARA staviti tačku na ono što nazivaju lažnim pričama o namjerama vlade. Novi zakon će primorati nevladine organizacije i druge grupe da pokažu po čemu se ta dva zakona razlikuju. Vlada se nada da će tvrditi da će svaka kritika zakona predstavljati kritiku američkog zakonodavstva.

Zašto sada? Gruzijski san najviše iskorištava svjetsku pažnju koja se fokusira na različite strane. Zatvaranje, premlaćivanje i pritisak na političke protivnike i demonstrante (nedavno su neki studenti izbačeni sa Univerziteta Šota Rustaveli teatra i filma zbog podrške tekućim uličnim protestima, ali su kasnije vraćeni na posao nakon negodovanja javnosti).

SAD nisu samo zaokupljene Ukrajinom, Bliskim istokom i tarifnom politikom, već je i njihova dubina interesovanja za dešavanja u Gruziji sporna.

Evropska unija se u međuvremenu nosi sa dubokim naknadnim potresima nezainteresovanosti Washingtona za (ili čak neprijateljstva prema) kontinentu i mora se usredsrediti na sopstvenu odbranu.

Ni jedni ni drugi nemaju apetita da se nose sa odmetnutim rukovodstvom Gruzije u relativno udaljenom regionu. I interno, ulični protesti su se donekle smirili do nekoliko hiljada demonstranata u centru Tbilisija - visoke kazne protiv demonstranata i drugi pritisci imaju efekta.

Opozicija je, kao i uvijek, slaba, pa vladajuća stranka sada uživa relativnu slobodu.

Taj politički prostor koristi se za preoblikovanje budućnosti zemlje u ono što je zapravo jednopartijska država koja liči na autoritarne (pa čak i diktatorske) modele među susjedima Gruzije.