Dani ruske ratne privrede su odbrojani

Od 2014. godine, a posebno od 2022. godine, ruska ekonomija je podvrgnuta ozbiljnim međunarodnim sankcijama. Ipak, procjene njihovog uticaja se veoma razlikuju. Ruski predsjednik Vladimir Putin i njegovi prijatelji hvale se da sankcije Rusiju čine jačom, ali neprestano pozivaju na ukidanje svih ograničenja. Istovremeno, mnogi tvrde da su sankcije imale mali uticaj, dok drugi tvrde da je to zato što su sankcije previše blage.

Moje mišljenje je da trenutni režim sankcija svake godine smanji dva do tri posto BDP-a, osuđujući Rusiju na gotovo stagnaciju. Štaviše, situacija će se samo pogoršavati za Putina, možda čak i ometajući njegovu kampanju agresije na Ukrajinu.

Na konferenciji o strategiji za Evropu na Jalti u Kijevu 14. septembra, ukrajinski general Kiril Budanov je izvijestio da je ukrajinska vojna obavještajna služba došla do ruskih dokumenata koji ukazuju na to da Kremlj želi predložiti mir krajem 2025. godine iz ekonomskih razloga. Bio tačan ili ne, ovaj scenario bi imao smisla. Finansijske, tehnološke i demografske prepreke sa kojima se suočava ruska ekonomija su veće nego što se obično misli, a Putinov rat je već ušao u historiju i zbog svoje okrutnosti i zbog svoje gluposti.

Bez obzira na ishod na bojnom polju, Rusija će biti najveći gubitnik. Ratovi su skupi, a ruska ekonomija je rasla u prosjeku za samo jedan posto godišnje, od kada je ilegalno zauzela ukrajinsku teritoriju 2014. godine. Ruski BDP je pao sa 2,3 biliona dolara u 2013. godine na 1,9 biliona dolara u sadašnjim dolarima. Više nije supersila, Rusija je ono što je pokojni američki senator John McCain nezaboravno nazvao "benzinska pumpa koja se maskira u državu". Zapravo, njegova nepouzdanost je umanjila njegov kredibilitet kao dobavljača energije. Jedini sektori ruske ekonomije koji rastu su vojna industrija i sa njom povezana infrastruktura, gdje državne kompanije prodaju državi po (vjerovatno napuhanim) administriranim cijenama. Ostatak ekonomije je u najboljem slučaju stabilan.  

Upravo to se ranije dogodilo u Sovjetskom Savezu, gdje su ekonomista Grigorij Kanin i novinar Vasilij Seljunjin otkrili skrivenu godišnju inflaciju od oko tri posto godišnje. Jedan od pokazatelja ovoga danas je da ruska Centralna banka održava kamatnu stopu od 19 posto, dok tvrdi da je godišnja inflacija samo 9,1 posto. U takve brojke niko ne treba vjerovati. Najvjerovatnije, vlasti prepakuju inflaciju u realni rast.

Skrivena inflacija, također, sugerira da su zapadne finansijske sankcije daleko efikasnije nego što mnogi posmatrači cijene. Da, ukupan vanjski dug Rusije pao je sa 729 milijardi dolara na kraju 2013. godine na samo 303 milijarde dolara na kraju marta 2024. godine, a njen javni dug iznosi samo 14 posto BDP-a. Ali to joj ne pomaže mnogo, jer se ne može zaduživati u inozemstvu. Umjesto toga, mora živjeti od poreskih prihoda i rezervi, a polovina njenih deviznih rezervi je zamrznuta u zapadnim državama od februara 2022. godine. U međuvremenu, likvidne rezerve u ruskom nacionalnom Fondu bogatstva su se smanjile na 55 milijardi dolara – ili 2,8 posto BDP-a – od marta 2024. godine, sa vrhunca od 183 milijarde dolara u 2021. godini, a većina ostatka je uložena i nije likvidna.

 

Zbog ovih ograničenja, Rusija je morala ograničiti svoj godišnji budžetski deficit na dva posto BDP-a godišnje od početka invazije na Ukrajinu (2022-24). Uz BDP od 1,9 biliona dolara, takvi deficiti koštaju oko 40 milijardi dolara godišnje, što implicira da bi državne rezerve trebale ponestati naredne godine, kako je Budanov naveo. Iako Rusija podiže poreze na lični i korporativni prihod, to neće mnogo pomoći u stagnirajućoj ekonomiji, a vlada ne može prodati mnogo obveznica u zemlji.

Zapadne tehnološke sankcije, također, nastavljaju gristi. Ne samo da je Rusija izuzetno izolovana, već su masovna emigracija njenih obrazovanih mladih ljudi, represija slična sovjetskoj i Putinova kleptokratija pogoršali njenu tehnološku zaostalost. Kremlj je uspio ublažiti najgore posljedice kupovinom sankcionirane zapadne tehnologije od Kine, Turske i zemalja Centralne Azije, ali Zapad je postepeno zatvarao ove kanale kroz sekundarne sankcije.

Istovremeno, ruski izvoz oružja je propao, jer joj je sve potrebno za vlastite potrebe. Na veliku sramotu, Kremlj je bio prisiljen uvoziti artiljerijske granate iz svog još nazadnijeg susjeda, Sjeverne Koreje. Iako je ruska proizvodnja nastavljena, njeno oružje se pokazalo ispod standarda. Vrijedi se prisjetiti da je vlastita proizvodnja oružja u nacističkoj Njemačkoj dostigla vrhunac u julu 1944. godine uprkos mjesecima intenzivnog zapadnog bombardovanja. Na kraju krajeva, kvalitet, a ne kvantitet, može napraviti razliku.

Putinu, također, ponestaje vojnika. Sjedinjene Američke Države procjenjuju da je poginulo 120.000 ruskih vojnika, a još 180.000 je ranjeno. Iako je Putin upravo odredio da se ruskoj vojsci mora dodati još 180.000 vojnika, prijavljena stopa nezaposlenosti u Rusiji od 2,4 posto ukazuje na to da je njeno ljudstvo već ozbiljno ograničeno. Štaviše, s obzirom da je više od milion zdravih Rusa pobjeglo iz zemlje samo 2022. godine, mnogi tvrde da se Putin ne bi usudio pozvati na još jednu veliku mobilizaciju.

Uključujući sve skrivene troškove, Rusija će vjerovatno ove godine potrošiti oko 190 milijardi dolara, ili 10 posto BDP-a, na rat, a ta cifra vjerovatno predstavlja vrhunac, s obzirom na ograničenja nametnuta zapadnim finansijskim sankcijama. Kad god Rusija više ne može da finansira budžetski deficit, morat će smanjivati javne rashode, a njeni nevojni izdaci su već smanjeni do kosti.

Poređenja radi, Ukrajina je držala Rusiju u ćorsokaku trošeći oko 100 milijardi dolara godišnje na rat – polovinu iz vlastitog budžeta, a pola u naturi kroz oružje donirano iz inozemstva. S obzirom da Rusija plaća svoje vojnike (i porodice poginulih vojnika) mnogo više i da je njeno oružje ispod standarda, Ukrajina bi mogla dobiti rat ako bi imala dodatnih 50 milijardi dolara godišnje, kao i zeleno svjetlo za bombardovanje vojnih ciljeva unutar Rusije.

Zapad može osigurati tu sumu zaplijenivši 300 milijardi dolara zamrznute ruske suverene imovine. Taj novac je ključan za sposobnost Ukrajine da se odbrani od agresora i obnovi svoj teritorijalni integritet.