Bjelorusija: Lukašenkovi lažni izbori i pomak ka kineskom političkom modelu  

Ovi takozvani 'izbori' održani su pod vanrednim mjerama sigurnosti, represijom i u atmosferi totalnog straha. Čini se da je Lukašenko još uvijek traumatiziran masovnim prodemokratskim protestima koji su se održavali širom Bjelorusije kao odgovor na lažne izbore 2020. Zbog toga je učinio sve da osigura da se iybori 2025. godine odvijaju prema njegovom scenariju, bez ikakvih iznenađenja. Od 2020. godine, zemlja se suočava sa talasom političke represije bez presedana, egzodusom više 350.000 prodemokratskih Bjelorusa i uništenjem civilnog društva i nezavisnih medija.

Lukašenko je jasno stavio do znanja da neće tolerirati ni najmanje znakove javnog neslaganja. Stoga je pošteno pretpostaviti da su ovi 'izbori' vjerovatno imali najmanju stvarnu izlaznost u historiji. Biračka mjesta i ulice i trgovi u zemlji izgledali su prazni.

Zanimljivo, prvi put u historiji, Lukašenko je morao da ograniči razmjere svog „izbornog trijumfa“. Nije se usudio nadmašiti izborni rezultat Vladimira Putina iz 2024. godine, koji je svoju pobjedu proglasio sa 87,2 posto podrške. Lukašenko je na taj način istaknuo svoju lojalnost i podređenost svom geopolitičkom gospodaru u Moskvi.

'Kineski model' i ukidanje direktnih izbora u Bjelorusiji

Uprkos ovom Potemkinovom teatru, Lukašenko se možda približio ideji potpunog ukidanja direktnih izbora i prelaska na parlamentarnu nominaciju, jer više nema potrebe za lažiranjem demokratskih procesa.

Dana 30. januara, nekoliko dana nakon 'izbora', šef bjeloruske izborne komisije Igor Karpenko dao je nekoliko značajnih izjava o ishodu izbora. U suštini, prema riječima Karpenka, kineski politički sistem je pošteniji prema svojim građanima od zapadnog demokratskog višestranačkog modela, a Komunistička partija je odgovorna za sudbinu

zemlje, za razliku od Zapada, gdje je nejasno ko stoji iza brojnih partija. Ovo Karpenkovo razmišljanje ilustruje ne samo nepovjerenje u narod, već i mnogo teorija zavjere.

Ovakvim izjavama, Lukašenkov visoki predstavnik otvorio je vrata mogućnosti ukidanja direktnih predsjedničkih izbora u Bjelorusiji, rekavši da je „sasvim moguće razgovarati o izboru predsjednika kroz Svebjelorusku narodnu skupštinu“. Ovo pitanje zavisi od volje naroda i Ustava.

Šta je 'Svebjeloruski narodni sabor'?

Lukašenko je 1996. godine stvorio instituciju 'Narodne skupštine' i postoji jasan trend u njenom razvoju.

Godine 2011. za ovo tijelo se tvrdilo da je 'krajnji predstavnik volje naroda' i 'najviši oblik demokratije'. Kasnije, 2016. godine Lukašenko je govorio o davanju ustavne nadležnosti Skupštini.

Nakon ustavnih promjena iz 2022. godine, 'Narodna skupština' je postala 'najviše predstavničko tijelo' u zemlji, pretvarajući se u bjeloruski analog Vrhovnog sovjeta SSSR-a ili Kineskog nacionalnog narodnog kongresa.

Ko je predsjedavajući tijela? Da, Lukašenko je imenovan za predsedavajućeg u aprilu 2024. godine kada je izabran i Predsjedništvo na čijem je čelu.

U stvarnosti, umjesto da budu izabrani, sve delegate Skupštine predlažu direktno Lukašenko i njegova administracija. Svakih pet godina Lukašenko koristi ovu „Skupštinu“ da dobije „narodni blagoslov“ za kandidiranje ili da manifestira „potpunu podršku naroda“ svojoj politici nakon pobjede na izborima.

Očekuje se da će se sljedeći sastanak “Svebjeloruske narodne skupštine” održati u aprilu 2025. godine. Skupština će bez ikakve sumnje veličati Lukašenkov izborni „trijumf” i pokazati „potpunu podršku naroda” njegovoj politici.

Lukašenkov prelazak na kineski/SSSR model?

Signali o ukidanju direktnih predsjedničkih izbora u Bjelorusiji su daljnji pokazatelj Lukšenkove želje da usvoji trenutni 'kineski' politički model, koji je nagovijestio u augustu 2022. godine. Promjenu može izvršiti u svakom trenutku, putem Svebjeloruske narodne skupštine, koja, kako je rečeno, već ima ustavni status najvišeg predstavničkog tijela u zemlji.

 

To znači da bi u bilo kom trenutku u budućnosti Narodna skupština mogla izjaviti da „Bjelorusi žele uspostaviti najviši oblik demokratije, a predsjednika neka biraju narodni poslanici od najvećeg povjerenja“. Državna propaganda će ovu političku promjenu vjerovatno objasniti trijumfom 'prave demokratije'. Bjelorusija bi tada imala politički model superpredsjedničke vladavine prilično sličan onom u Kini, nakon što se riješila 'lažnih' normi koje su nametnule 'korumpirane zapadne liberalne demokratije'.

Takav model uz aklamaciju marioneta podsjetio bi i na model koji se koristio u Sovjetskom Savezu gdje niko od viših državnih funkcionera nije direktno biran i gdje su pravi vođe iz komunista birani spletkama u uskim krugovima partijskog Politbiroa.

Lukašenko možda razmišlja o ovoj političkoj promeni zbog svog nepredvidivog zdravstvenog stanja i svog beskrajnog straha od bjeloruskog društva koji je doveo u pitanje njegovu vladavinu 2020. godine. Njemu bi sigurno bilo mnogo ugodnije da njegovi marionetski poslanici u Narodnoj skupštini određuju predsjednika umjesto sadašnjeg modela 'nacionalnih izbora'. Budući da ga noćna mora protesta 2020. još uvijek proganja, Lukašenko bi se možda previše bojao da nastavi sa insceniranjem čak i potpuno falsifikovanih izbora u budućnosti.