Antizapadni ili nezapadni? Iznijansirana geopolitika BRIKS-a

Prvi samit BRICS+, nakon proširenja grupe u januaru 2024. godine omogućio je ruskom domaćinu Vladimiru Putinu da se predstavi kao neizolovani svjetski lider, ali nedostatak suštinskih pomaka o ključnim temama više naglašava nejednakost među ambicijama njenih devet država članica za organizaciju, nego njihovo jedinstvo. Iako se BRICS mora shvatiti ozbiljno kao rastuća ekonomska organizacija koja obuhvata brojne zemlje globalnog juga, bilo bi pogrešno tumačiti ga kao jedan pol dvostranog geopolitičkog nadmetanja između Kine i Rusije i Zapada.

Samit u Kazanu koji se održao od 22. do 24. oktobra privukao je veliku međunarodnu pažnju, dijelom zbog činjenice da ga je Putin predstavio kao jedan od „najvećih vanjskopolitičkih događaja ikada“ u Rusiji i doduše impresivne liste učesnika. Osim osam od devet punopravnih država članica (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južna Afrika, Egipat, Etiopija, Iran, UAE) prisutnih (brazilski predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva učestvovao je online zbog nedavne povrede glave), bilo je i više od 20 predstavnika drugih zemalja, među kojima su bili i šefovi država. Među istaknutim gostima su bili turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan, palestinski predsjednik Mahmoud Abbas, bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko i generalni sekretar Ujedinjenih nacija António Guterres. Kao što je uobičajeno na multilateralnim samitima, nekoliko lidera se bilateralno sastalo na marginama samita, a Putin je na svom dnevnom redu imao 17 bilateralnih sastanaka.  

Vrijedan pažnje je bio sastanak kineskog predsjednika Xi Jinpinga i indijskog premijera Narendre Modija, koji je bio prvi između dvojice lidera u posljednjih pet godina, olakšan probojnim sporazumom o kinesko-indijskom graničnom sporu, dan prije početka samita.

 

Nezapadni ili antizapadni BRIKS?

 

Mnogi zapadni posmatrači vide BRICS kao sve više antizapadnu organizaciju, napominjući da je samit održan u ratnohuškačkoj Rusiji, dok je grupa pozdravila Iran kao punopravnog člana u januaru 2024. i njegov rast se odvija u pozadini geopolitičkog nadmetanja Kine sa US. Istina je da zemlje BRICS-a dijele eksplicitnu ambiciju smanjenja dominacije Zapada u globalnom upravljanju i jačanja međunarodnog uticaja zemalja Globalnog juga. Uspostavljanje “pravednijeg i demokratskijeg svjetskog poretka” je osnovni interes koji su naglasile sve članice, stare i nove. BRICS kao grupa, također, kritizira korištenje sankcija od strane zapadnih zemalja i želi povećati upotrebu lokalnih valuta u finansijskim transakcijama država članica kako bi smanjila njihovo oslanjanje na dolar.

Ali tumačenje takvih mjera kao proklamacija izrazitog antizapadnog raspoloženja na nivou cijele organizacije je veliko pojednostavljenje. Iako je nedvojbeno istinito za neke – prije svega Rusiju, Iran i u manjoj mjeri Kinu – druge zemlje članice ne žele se vidjrti kao dio antizapadnog kluba. U stvari, članice poput Indije, Brazila i UAE nastavljaju blisko sarađivati sa zapadnim partnerima – što se, između ostalog, izražava u učešću Indije u Kvadrilateralnom sigurnosnom dijalogu zajedno s Australijom, Japanom i Sjedinjenim Američkim Državama. Ove zemlje redovno povlače inicijative koje nisu u skladu sa njihovim vanjskopolitičkim agendama.

Naprimjer, ranije ovog mjeseca, Rusija koja je  pod sankcijama bila je domaćin sastanka ministara finansija BRICS-a na kojem je ruski ministar finansija Anton Siluanov pozvao na stvaranje alternative Međunarodnom monetarnom fondu (MMF), kao i agenciji za rejting BRICS-a, kompaniju za reosiguranje i robnu razmjenu. Međutim, većina ministara finansija BRICS-a i šefova centralnih banaka nije se čak ni potrudila prisustvovati, već su umjesto toga poslali mlađe zvaničnike.

Deklaracija sa samita ove sedmice na sličan način poziva na reformu institucija Bretton Woodsa, umjesto na stvaranje potpunih alternativa. Pored toga, zemlje članice su se složile „da razgovaraju i prouče izvodljivost uspostavljanja nezavisne prekogranične infrastrukture poravnanja i depozita, BRICS Clear, inicijative za dopunu postojeće infrastrukture finansijskog tržišta, kao i kapaciteta BRICS nezavisnog reosiguranja, uključujući BRICS (Re)Osiguravajuću kompaniju, sa učešćem na dobrovoljnoj osnovi” (naglasak dodat) – nedvojbeno mlak odgovor na inicijative Rusije. Čak i kada je u pitanju smanjenje primata dolara u međunarodnoj trgovini – nešto što većina država članica općenito favorizira – postoje mnoge razlike oko toga kako se to može učiniti, a očekivani porast kineskog renminbija kao alternative dolaru ne odgovara Indiji i drugima.

Ozbiljno shvatanje interesa članova bez preterivanja uticaja grupe

BRICS je zaista doživio porast broja država kandidata i ima impresivne ekonomske brojke. Na njene zemlje članice otpada 29 posto svjetskog BDP-a i 40 posto proizvodnje sirove nafte. Ali ne treba se bojati razvoja velikog geopolitičkog antizapadnog bloka. Zbog toga su njihovi interesi previše raznoliki i uključuju previše zemalja koje cijene organizaciju samo kao nezapadnu, a ne kao antizapadnu grupu.

Evropa bi se trebala usredotočiti na ozbiljno shvaćanje kritike koja povezuje sve zemlje BRICS+, kako 'nezapadne' tako i 'antizapadne', što uključuje nepravednu dominaciju zapadnih država u ključnim međunarodnim institucijama koja više ne odražava suvremenu međunarodnu realnost moći. Ali nemojmo previše tumačiti navodnu 'prijetnju' ove labave platforme. Uzimajući u obzir privlačnost BRICS-a kao alternativu institucijama predvođenim Zapadom, postoji jasna potreba da evropske zemlje preispitaju svoje strategije za angažman sa zemljama na globalnom jugu. Održavanje i njegovanje odnosa sa pojedinačnim zemljama BRICS-a – kao što to trenutno radi njemački kancelar Olaf Scholz tokom svoje posjete New Delhiju na 7. međuvladinim konsultacijama Njemačke i Indije – od suštinske je važnosti kako bi se spriječilo da BRICS+ ikada postane istinski antizapadni pol.