Abnormalna izlaznost provjerenih saradnika: kako su ljudi na okupiranim ukrajinskim teritorijama bili uključeni u ruske "izbore"

Ruske vlasti su ilegalno koristile okupirane ukrajinske teritorije kao izbornu rezervu za simuliranje rezultata "izbora" za Državnu Dumu.

Od 18. do 20. septembra, Rusija je održala takozvani "jedinstveni dan glasanja", tokom kojeg su centralne i lokalne vlasti simulirale izražavanje narodne volje da "izaberu" unaprijed određene pojedince za poslanike Državne Dume, ruskog parlamenta.

Jedinoj stranci koja je imala antiratni stav, Jabloko, bilo je zabranjeno učešće na izborima, dok su članovi stranke bili podvrgnuti represiji. Ruski birači su na glasačkom listiću mogli vidjeti samo kandidate koje je odobrila vlada, ali čak i pod takvim uslovima, rezultati izbora, prema ruskim opozicionim medijima, naprimjer Novaja Gazeta Evropa, morali su biti masovno falsificirani. Takvim falsificiranjima, vladajuća stranka Jedinstvena Rusija ostvarila je rezultat od skoro 58 posto prema stranačkim listama, na osnovu preliminarnih informacija Centralne izborne komisije Rusije, kao i 208 od 225 mjesta u jednomandatnim izbornim jedinicama. Dakle, očekuje se da će Putinova stranka dobiti približno 347 od 450 mjesta u Državnoj Dumi, što bi bio rekordan broj poslanika Jedinstvene Rusije.

Međutim, uprkos potpunoj kontroli Kremlja nad izbornim procesom i široko rasprostranjenim falsifikovanjima, glavni razlog nelegitimnosti "izbora" u Rusiji je taj što su održani ne samo u Rusiji, već i na okupiranim teritorijama Ukrajine. Održavanje "izbora" od strane okupatora na zauzetim teritorijama i učešće u Državnoj Dumi poslanika koji su navodno "izabrani", a zapravo imenovani, sa tih teritorija čini cijeli izborni proces i njegove rezultate nelegitimnim.

Ukrajinsko Ministarstvo vanjskih poslova objavilo je 21. septembra saopćenje u kojem pseudo-izbore na okupiranim ukrajinskim teritorijama naziva "ništavnim": "Održavanje 'izbora' na privremeno okupiranim teritorijama je nezakonito, a njihovi rezultati su ništavni. Ovo krši ukrajinsko nacionalno zakonodavstvo i međunarodno pravo, lišavajući cijeli proces parlamentarnih izbora u Rusiji u cjelini, kao i sastav ruskog parlamenta, ostataka legitimiteta".

Potpredsjednica Evropske komisije Kaja Kallas nazvala je izbore "takozvanim" i "lažnim" te predložila uvođenje novih sankcija onima koji su učestvovali u njihovom održavanju na okupiranim ukrajinskim teritorijama.

Vijeće Evrope izdalo je slično saopćenje. Ujedinjeno Kraljevstvo, Norveška, Australija, Novi Zeland i Kanada, također, su osudili lažne "izbore", nazivajući njihovo provođenje na okupiranim ukrajinskim teritorijama "dijelom šireg sistema okupacije".

Kako su "izbori" simulirani na okupiranim teritorijama

Na većini privremeno okupiranih teritorija, "izbori" su počeli mnogo prije zvanično određenih datuma glasanja na biračkim mjestima. Takozvano prijevremeno glasanje održano je od 28. augusta do 17. septembra i odvijalo se putem posjeta od vrata do vrata od strane "mobilnih grupa" koje su se sastojale od članova izbornih komisija, policajaca i naoružanog ruskog vojnog osoblja. Na video snimkama i fotografijama koje su zabilježile proces na nekim mjestima, mogu se vidjeti vojnici kako nose glasačke kutije i pažljivo prate "izražavanje volje" lokalnih stanovnika.

Lokalne okupacijske administracije su objavile da je većina birača glasala prije 18. septembra. Konkretno, već ujutro 18. septembra, "izborna komisija" okupiranog dijela Donjecke oblasti prijavila je brojku od 75 posto birača koji su navodno učestvovali u glasanju. Nakon prvog dana zvaničnog glasanja, okupatori su procijenili izlaznost na 80 posto. Slične brojke su objavili okupatori i na drugim teritorijama: više od 79 posto u Luganskoj oblasti, 80 posto u Zaporiškoj oblasti i 74 posto u Hersonskoj oblasti. Izlaznost na Krimu je bila primjetno drugačija, gdje je zabilježeno samo 47 posto i 63 posto u Sevastopolju.

Sveukupno, Centralna izborna komisija Rusije procijenila je izlaznost na izborima na više od 59 posto. Dakle, na okupiranim teritorijama (osim Krima), izlaznost na ruskim izborima je anomalno visoka i sličnija brojkama objavljenim u takozvanim "izbornim sultanatima" poput Čečenije i Dagestana, gdje protokoli bilježe više od 90 posto ljudi koji su glasali, uz gotovo jednoglasan "izbor" koji zahtijevaju vlasti. Istovremeno, vrijedi uzeti u obzir da je stvarna izlaznost na izborima čak i niža od objavljenih 59 posto, budući da uključuje informacije iz ovih "sultanata", dopunjavanje glasačkih listića i druge falsifikate. Nije moguće utvrditi ni približno stvarni postotak ljudi koji su glasali na okupiranim teritorijama.

U Rusiji su nezavisni posmatrači bili prisutni na nekim pojedinačnim biračkim mjestima, a na tim mjestima su zabilježeni rezultati koji su se primjetno razlikovali od ukupnih brojki, pri čemu je Jedinstvena Rusija dobila manje glasova od ostalih stranaka na glasačkom listiću. Na osnovu ovih podataka, ruski opozicioni mediji provode proračune (The Insider, „Novaja Gazeta Europe“), procjenjujući da je Jedinstvena Rusija zapravo dobila znatno manji postotak glasova i sugerirajući da je 18 od 30 miliona glasačkih listića datih za vladajuću stranku moglo biti „lažno“. Međutim, na okupiranim teritorijama, gdje se odvijalo „mobilno glasanje“ uz učešće vojnog osoblja, ne može se govoriti o bilo kakvom praćenju ili procjeni „autentičnosti“ rezultata.

 Ono što se moglo vidjeti na video snimcima s biračkih mjesta koje su objavili propagandni mediji jeste da nije bilo redova. Prema riječima novinara, nije bilo ni aktivne izborne kampanje na okupiranim teritorijama.

Konkretno, novinarka iz Mariupolja Anna Murlikina kaže da je ovogodišnja izborna kampanja bila značajna po minimalnoj količini kampanje, uključujući i tišinu na lokalnoj televiziji. Prema njenim riječima, okupatori nisu čak ni objavili informacije o adresama biračkih mjesta.

Luhanska “Realna Hazeta”, također, piše o "tišini" koja je okruživala izbore. U vezi s Krimom, Denis Čistikov, zamjenik stalnog predstavnika predsjednika Ukrajine u Autonomnoj Republici Krim, rekao je da su okupatori "pokušali da ne iritiraju stanovništvo" i da ne spominju izbore.

Takva "tajnost" ne odgovara prijavljenoj izlaznosti okupatora od 70 dod 80 posto. Može se pretpostaviti da su "mobilne grupe" u pratnji snaga sigurnosti uložile takve napore da prisile sve stanovnike ukrajinskih teritorija do kojih su mogli doći da glasaju te su tako osigurale ovu "izlaznost". Međutim, izvještaji u lokalnim Telegram chatovima sugeriraju suprotno: mnogi ljudi uopće nisu vidjeli nikakve izborne komisije. Stoga se verzija u kojoj ove brojke postoje samo u protokolima koje su potpisale izborne komisije okupatora čini mnogo vjerojatnijom. U svakom slučaju, ne može biti govora o bilo kakvom "dobrovoljnom izražavanju volje" ili "zastupljenosti" okupiranih teritorija u Državnoj Dumi.

Imenovani parlamentarci: ko je ušao u Državnu Dumu s okupiranih teritorija

Okupacijske vlasti su podijelile ukrajinske teritorije na 11 jednomandatnih izbornih jedinica: četiri na Krimu, tri u Donjeckoj oblasti, dvije u Luganskoj oblasti i po jednu u Zaporiškoj i Hersonskoj oblasti. S obzirom na simuliranu prirodu izbornog procesa na okupiranim teritorijama, bilo bi prikladnije govoriti o imenovanju, a ne o "izboru" poslanika u ovim izbornim jedinicama.

Dakle, prema preliminarnim rezultatima koje je objavila Centralna izborna komisija Rusije, u Donjeckoj oblasti su za zamjenike imenovani sljedeći ljudi: ruska propagandistkinja i "ratna dopisnica" Irina Kuksenkova, bivši "premijer" okupacijske vlade Donjecke oblasti Oleksandr Borodai i Serhij Makarov, zamjenik direktora kompanije za rudarstvo uglja Impex-Don.

Kuksenkova je rođena u Kijevu, ali radi u ruskim medijima od 2004. godine. 2022. godine radila je na medijskom izvještavanju o potpunoj ruskoj invaziji, uključujući i tokom napada na Mariupolj i u Hostomelu, gdje je snimila izvještaj pored uništenog aviona Mrija. Kako je napisao novinar Denis Kazanski, Kuksenkova je bila ljubavnica ruskog generala Volodimira Aleksejeva iz Glavne uprave Generalštaba Oružanih snaga Rusije (ranije GRU). Informacije o Kuksenkovinoj vezi s Aleksejevim potvrdili su i nezavisni ruski mediji (Verstka). Veza s visokorangiranim generalom vjerovatno je doprinijela propagandistovom napredovanju u Državnu Dumu.

Oleksandr Borodaj postao je poznat 2014. godine kao jedna od ključnih figura u ruskoj okupaciji Donjecke oblasti. Moskovskog političkog tehnologa su njeni kuratori imenovali za "premijera" separatističke administracije, a kada je donesena odluka da se njeni lideri zamijene lokalnim ličnostima, poslušno je podnio ostavku. U znak priznanja za svoju lojalnost, Borodaj je 2021. godine postao zastupnik Državne dume na listi stranke Jedinstvena Rusija. U septembru 2026. godine, Borodaj je u Rusiji optužen za organiziranje iznude od ruskih vojnika, pronevjeru sredstava namijenjenih zalihama hrane i "humanitarnih" vozila. Međutim, to ga nije spriječilo da bude "ponovno izabran" u izbornoj jedinici koja mu je dodijeljena.

Serhij Makarov je najmanje javno poznat od "Donjeckih" kandidata. Poznato je da je rođen u Donjecku i da je radio u industriji uglja. Posljednjih godina povezan je s kompanijom Impex-Don, koja upravlja imovinom uglja na okupiranoj teritoriji. Zanimljiv detalj o zastupniku je da je izabran iz izborne jedinice Horlivka, kojoj su okupatori uvrstili i Kramatorsk, Slavjansk i druge gradove koji nisu pod njihovom kontrolom.

U Luganskoj regiji, dva predstavnika lokalnog okupacionog tijela poznatog kao "Narodni savjet", Denis Kolesnikov i Ivan Sanaiev, postali su zastupnici ruskog parlamenta. Kolesnikov je rođen u Luhansku i bavio se građevinskim poslom. Ivan Sanaiev je rodom iz Sorokinea (Krasnodon do 2016.); 2010. godine izabran je u gradsko vijeće iz Stranke regija. I Kolesnikov i Sanaiev postali su kolaboracionisti 2014. godine, pridruživši se separatističkim strukturama u Luganskoj regiji. Obojica su pod sankcijama koje je uveo Ukrajinski savjet za nacionalnu sigurnost i odbranu i Služba sigurnosti Ukrajine ih je optužila za zadiranje u teritorijalni integritet Ukrajine i za kolaboracione aktivnosti.

Za razliku od Luganske oblasti, u Zaporiškoj oblasti okupatori nisu uspjeli pronaći "dostojnog" kandidata, poslavši u Državnu Dumu Oleksija Tihomirova, predstavnika okupacijskih struktura na Krimu. Od 2010. do 2014. godine bio je zastupnik Vrhovnog vijeća Krima iz redova Komunističke partije Ukrajine i pomagao je Rusiji u okupaciji poluotoka. Tihomirov je vodio jednu od najvećih krimskih kompanija za gorivo, Atan-Krim, i bio je zamjenik šefa takozvane Revizorske komore Krima.

U Hersonskoj oblasti, za zastupnicu je imenovana Olena Dmitruk, udovica bivšeg zastupnika Ukrajinske stranke regija i zastupnika Hersonskog regionalnog vijeća Mikole Dmitruka, koji je preminuo 2021. godine. Dmitruk je bila vlasnica Hersonlifta i niza drugih kompanija koje su ostale u deookupiranom dijelu regije. Nakon 2022. godine pridružila se okupatorima, postavljena je na čelo pekare Nova Kahovka i dobila je poziciju prvog zamjenika predsjednika okupirane Hersonske regionalne Dume.

Na okupiranom Krimu, jedinoj ukrajinskoj teritoriji gdje su ranije održani ilegalni izbori za Državnu Dumu, isti ljudi koji su prethodno dobili mandate uglavnom su ponovo imenovani za poslanike. Jurij Nesterenko, Leonid Babašov i Tetjana Lobač ponovo su postali poslanici. Svo troje su se bavili biznisom na Krimu prije 2014. godine i pridružili su se okupacionim vlastima nakon što je Rusija anektirala poluostrvo. Nova poslanica je Janina Pavlenko, koja je prije okupacije bila poslanica Vrhovnog vijeća Autonomne Republike Krim, a također je vodila vinariju šampanjca Novi Svit i udruženje proizvođača vina Massandra. Nakon okupacije, vinarije su pripale Putinovom prijatelju Juriju Kovalčuku, dok je Pavlenko umjesto toga dobila poziciju šefa okupacijske administracije Jalte. Kako piše Krim.Realii, tokom potpune invazije Pavlenko se pridružila jedinici teritorijalne odbrane "Bars-Krim" pod pozivnim znakom "Majka" i redovno pomaže ruskom vojnom osoblju.

Dakle, može se vidjeti da okupacijske vlasti pokušavaju stvoriti sliku "narodne zastupljenosti" ukrajinskih teritorija u Državnoj Dumi, uglavnom pronalazeći lokalne ličnosti za delegiranje u ruski parlament. Istovremeno, neke izborne jedinice se daju ruskim zvaničnicima koji su učestvovali u osvajanju ukrajinskih teritorija, kao u slučaju Borodaja i propagandistice Kuksenkove. A iz Zaporiške regije poslan je već provjereni krimski saradnik.

Sveukupno, "izlaznost" od 70 do 80 posto koju su najavili okupatori malo podsjeća na rezultat slobodnog glasanja. Rano prikupljanje glasova uz pratnju naoružanog vojnog osoblja, gotovo nevidljiva kampanja i odsustvo nezavisnog nadzora onemogućavaju utvrđivanje koliko je ljudi zapravo učestvovalo na "izborima". Umjesto toga, ove brojke omogućavaju Kremlju da demonstrira navodnu masovnu podršku među lokalnim stanovništvom.