Šest posljedica rata koje Putin nije očekivao

Rat koji je pokrenuo Putin ima suprotan efekat u odnosu na ono čemu se nadao: slabljenje Rusije, jačanje Ukrajine i obnavljanje Zapada

Pred nama je još mnogo dugih, teških dana i sedmica u kojima će biti oduzimani životi, koje će Ukrajina izdržati, a zatim odbiti kontinuirane napade Rusije na svoju teritoriju. Hitno je potreban paket dodatne sigurnosne pomoći vrijedan 20,4 milijarde dolara, koji je predložio američki predsjednik Joe Biden, a koji je sa saveznicima direktno koordinirao ministar odbrane Lloyd Austin. Prerano je za proslavljanje pobjede Ukrajine, još je pred nama težak posao.

Međutim, sa sigurnošću se može reći da će Ukrajina pobijediti, odnosno da će nastaviti postojati kao suverena, nezavisna evropska država koja stalno jača, a Rusija će biti prinuđena da prekine svoju agresiju. Kremlj nije u stanju uništiti cijelu Ukrajinu i sav njen narod, Ukrajinci će se boriti. Ruske trupe su zarobljene u istočnoj Ukrajini, bez izgleda da će ponovo napasti Kijev. Poput Vladimira Putina, Rusija nije u stanju izdržati kombinovani pritisak neuspjeha vojne operacije u Ukrajini i kolapsa ruske ekonomije uzrokovanog sankcijama i rastućom izolacijom.

S obzirom na ove ključne determinante, mogu se zamisliti tektonske promjene koje će proizaći iz Putinovog besmislenog rata.

Prvo, Rusija će ostati svjetski egzil sve dok je vodi Putin i/ili dok su ruske trupe u Ukrajini. Sankcije neće biti ukinute. Evropa će zaista uvesti zabranu kupovine ruske nafte i gasa (iako ne dovoljno brzo). Zapadne kompanije će nastaviti napuštati Rusiju zauvijek. Zemlja će izgubiti pristup ključnim tehnologijama i uvozu. Više joj neće biti dozvoljeno da učestvuje na međunarodnim forumima. Njeni vojni i civilni čelnici će se pojaviti pred međunarodnim sudovima pod optužbom za ratne zločine.

Ruske laži i brutalnost kojom ona vodi ovaj ničim izazvan rat narušile su kredibilitet demokratija i lišile ih bilo kakve želje da se obračunaju sa Rusijom. Njena ekonomija će ove godine pasti za najmanje 10 posto, a sljedeće godine bi pad mogao biti još veći jer će prihodi od prodaje nafte i plina pasti. Rusija će postati oslabljena i izolovana autoritarna država sa ograničenim mogućnostima.

Drugo, Ukrajina će konačno biti percipirana kao legitiman i dostojan član evropske zajednice. Njene težnje više neće biti zaustavljene, jer je "postsovjetska" ili pati od

"rasprostranjene korupcije" ili zbog "nedostatka reformi". Niko u zapadnoj Evropi više nikada neće kriviti Kijev za prethodne ruske invazije na Ukrajinu. Otpornost i odlučnost naroda Ukrajine, pobjeda njenih vojnika, domišljatost njenih vođa i način na koji se čvrsto identificira kao evropska demokratija doveli su do radikalne promjene u njenoj percepciji u Evropi i Americi. Sada svi shvataju da je Ukrajina jedna od nas.

Treće, kao rezultat navedenog, Evropska unija, Sjedinjene Američke Države i druge zemlje pokrenut će obimni program poslijeratne obnove Ukrajine. Ova sredstva će dati priliku ne samo da se obnovi ono što je bilo – zahvaljujući njima će se izgraditi bolja Ukrajina. Sa boljim i bližim zapadnim standardima, digitalizovanijim i integriranijim sa Zapadom u energetici, poljoprivredi i logistici. Također, tokom rekonstrukcije bit će izvršene izmjene u zakonodavnim i regulatornim dokumentima kako bi se privreda Ukrajine uskladila sa standardima EU. Za to će svakako trebati godine, ali manje od 30 godina koliko je prošlo otkako je Ukrajina ponovo stekla nezavisnost.

Četvrto, promjena odnosa i stvarne promjene u ukrajinskoj ekonomiji će pripremiti zemlju za pristupanje EU. Evropsko vijeće je već zatražilo od Evropske komisije da izrazi svoje stavove o davanju statusa kandidata Ukrajini - i vjerovatno će uslijediti pozitivan odgovor. Zapadnoevropske zemlje, koje su ranije isključivale mogućnost ulaska Ukrajine u EU, sada kažu da je to sasvim realno. Evropska unija će uskoro shvatiti da će obnovljena Ukrajina za nju biti prednost prije nego teret. Moći će skrenuti pažnju na izvore energije (tradicionalne i obnovljive), poljoprivredu, nalazišta minerala, kvalifikovanu radnu snagu, pomoćne industrije i još mnogo toga. Moći će pomoći EU u implementaciji vlastitog plana za zaustavljanje uvoza ruske nafte i plina i povećanje udjela obnovljive energije u energetskom sektoru srednje i istočne Evrope, doprinoseći tako ciljevima EU u pogledu obnovljive energije.

Peto, agresija Rusije je pojačala NATO. Sada svi vide da je rat u Evropi zaista moguć, pa se stoga pripreme za odbranu više ne mogu zanemariti. Njemačka se odmaknula od tradicije pomaganja u naoružavanju Ukrajine i obećala je povećanje izdataka za odbranu za 100 milijardi eura. Finska i Švedska će se sada pridružiti Sjevernoatlantskom savezu, a Švedska će se odreći svog 200 godina starog neutralnog statusa. Dosadašnji argumenti protiv ulaska Ukrajine u NATO, poput onog da Rusiju ne treba provocirati, postali su isprazni, jer je Rusija dva puta bez razloga napala Ukrajinu. Oslabljena Rusija i jaka, obnovljena i sa značajnim vojnim potencijalom Ukrajina neće ostaviti razloga da primoraju Ukrajinu (kao i Gruziju i Moldaviju) da ostanu u opasnim sivim zonama.

 

I konačno, šesto, čini se da se dugi period pasivnosti i disperzije u istoriji američkog svjetskog liderstva bliži kraju. Vjeruje se da je Winston Churchill rekao: "Uvijek možete biti sigurni da će Sjedinjene Države učiniti pravu stvar nakon što iscrpe sve druge opcije." Danas je Bidenova administracija isprva suviše sporo i kratkovido reagirala na rusku agresiju, ali je posljednjih sedmica značajno ojačala svoju vodeću ulogu u sjevernoatlantskoj zajednici. Štaviše, većina koju čine predstavnici obje stranke u oba doma Kongresa tjera administraciju da radi više i brže (naprimjer, donesen je novi zakon o zakupu zemljišta). Malo je vjerovatno da će se situacija promijeniti u bliskoj budućnosti, u smislu da će ponovo uspostavljeni dvostranački konsenzus o američkom vodstvu ostati još dugo.

Predsjednik Putin je pokrenuo ovaj rat da uništi nezavisnu Ukrajinu i obnovi Rusko carstvo. Međutim, to će rezultirati oslabljenom Rusijom, jačom i evropskijom Ukrajinom i oživljenom transatlantskom zajednicom koja je spremna da se odupre budućim prijetnjama i nakon neutralizacije postojećih.

Iako su svi ovi trendovi očigledni, nisu definisani. Zapadni lideri, posebno američka administracija, moraju, imajući to na umu, nastaviti da ih jačaju. Prerano je za proglašavanje pobjede, ali put ka boljem i sigurnijem Zapadu, sigurnijem i prosperitetnijem, koji će uključivati i Ukrajinu, sada je sasvim očigledan.