Rusko tržište dionica u problemima
Vladimir Putin se nadao da će udvostručiti veličinu tržišta dionica. Potpuno je zaglavljeno i nema očiglednog rješenja.
Rusko tržište dionica je zaglavljeno u jednom od svojih najgorih razdoblja u posljednjih nekoliko decenija. Indeks MOEX sada pada već 17 sedmica zaredom - najduži neprekidni pad od 1997. godine - i vratilo se blizu najnižih vrijednosti koje je dostiglo na dan ruske invazije na Ukrajinu u februaru 2022. godine.
Četiri i po godine rata dovele su tržište u puni krug: katastrofalan pad, djelimični oporavak, a sada i pad koji je izbrisao većinu dobitaka u međuvremenu. Investitori koji su kupili dionice na početku rata od tada gotovo ništa nisu zaradili.
Neposredni okidač bila je prošlomjesečna odluka Centralne banke Rusije da smanji kamatne stope za manje nego što su tržišta očekivala, što je signal da su zvaničnici zabrinuti zbog inflacije, visoke državne potrošnje i rizika od obnavljanja sankcija na naftu. Visoke bazne kamatne stope osiguravaju da su depozitne stope u bankama toliko visoke da nijedna investicija na berzi ne može da se takmiči s njima, što dovodi do još veće prodaje dionica.
Ali odluka o kamatnoj stopi bila je samo iskra. Postoje dublji problemi, uključujući pad cijena nafte, jaču rublju koja smanjuje prihode izvoznika, nestašicu goriva uzrokovanu ukrajinskim napadima na rafinerije, rizik od sankcija i šire ekonomsko usporavanje. Raspoloženje na tržištu dodatno je pogođeno kada je ruski predsjednik Vladimir Putin odbacio ideju o sastanku s ukrajinskim predsjednikom, naglašavajući koliko se tržište sada kreće oko geopolitike, a ne oko svojih temelja.
Kremlj je to odbacio, insistirajući da ekonomija ima dovoljnu "marginu sigurnosti". Ali obični mali investitori su se opekli. Prema pregledu Centralne banke Rusije, u prvom kvartalu, privatni investitori su deponovali rekordnih 910 milijardi rubalja (11,7 milijardi dolara) na brokerske račune - najveća brojka od kada je praćenje počelo 2021. godine. Udio dionica u njihovim portfolijima je porastao za pet procentnih poena na 30 posto. Čini se da su ljudi kupovali dionice u iščekivanju budućih dividendi, predviđajući tradicionalni rast dividendi.
Ta opklada nije uspjela: visoke kamatne stope i slabe cijene roba smanjile su korporativne profite, a ukupne isplate dividendi će ove godine naglo pasti. Neke velike kompanije su u potpunosti obustavile isplate, što je snažno uticalo na cijene njihovih dionica.
Firme sve više usmjeravaju novac na servisiranje skupih dugova i finansiranje investicijskih projekata koje su sankcije i napadi dronova iz Ukrajine učinili skupljim, umjesto na dioničare.
Više Rusa nego ikada tehnički ima brokerski račun – više od polovine radno sposobnog stanovništva - ali ovo zapravo nije priča o masovnom učešću. Većina uloženog bogatstva pripada malom dijelu bogatih klijenata, od kojih su mnogi poslovni ljudi koji više ne mogu ulagati u inozemstvo zbog sankcija i ostavljaju novac kod kuće iz nužde, a ne iz povjerenja. Povrh ovoga je dublji problem povjerenja: imovinska prava nikada nisu bila posebno sigurna u Rusiji, a ratna nacionalizacija imovine vrijedne milijarde dolara - od kojih se neka javno trguju - samo je pojačala oprez investitora.
Nekada je postojala ideja da bi izolacija od Zapada mogla gurnuti Rusiju putem kojim je krenuo Iran, gdje su sankcije i visoka inflacija natjerale milione običnih građana na berzu kao način zaštite svoje ušteđevine od inflacije. To se nije dogodilo.
Ruska inflacija, iako povišena, nije ni blizu iranskog nivoa, a visoke kamatne stope Centralne banke čine depozite u državnim bankama daleko sigurnijom i atraktivnijom opcijom od dionica kompanija pogođenih ratom i sankcijama. Rusi koji žele premjestiti ili zaštititi svoj novac, također, imaju i legalne i ilegalne načine da ga pošalju u inozemstvo, za razliku od iranskih štediša koji su se suočili sa mnogo strožijim kontrolama kapitala.
Sankcije su naštetile tržištu i direktno i strukturno. Direktne sankcije ruskoj berzanskoj infrastrukturi prisilile su na prekid trgovanja glavnim stranim valutama. Ali, veći udarac bio je strukturni: strani investitori, koji su nekada činili većinu trgovačkih aktivnosti, masovno su izašli nakon 2022. godine, ostavljajući jaz u likvidnosti koji su mali investitori samo djelimično popunili - oni jednostavno nemaju moć stranog institucionalnog novca koja im je nekada bila dostupna.
Putin je 2024. godine postavio ambiciozan cilj: udvostručiti veličinu berze u odnosu na ekonomiju, sa jedne trećine na dvije trećine BDP-a do 2030. godine. Od tada se vrijednost tržišta u odnosu na BDP smanjuje umjesto da raste, otprilike se prepolovivši u odnosu na period prije rata. Visoki zvaničnik Centralne banke Rusije javno je nazvao cilj gotovo nemogućim za dostizanje normalnim rastom, s obzirom na to koliko je investicijska klima postala neprijateljska.
U međuvremenu, bankovni depoziti nastavljaju rasti kao osnovni izbor štediša, znatno zasjenjujući ono što se ulaže na berzi. To zapravo odgovara Kremlju: novac koji se nalazi na bankovnim računima omogućava bankama da kupuju državni dug, što pomaže u pokrivanju rastućeg budžetskog deficita koji je uveliko uzrokovan ratnom potrošnjom. U stvari, slabost berze tiho usmjerava štednju domaćinstava prema finansiranju države - i rata - umjesto u produktivna ulaganja.
Ova dinamika odražava slogan koji se pojavio na bilbordu u centru Moskve 2014. godine, tokom ranijeg pada uzrokovanog sankcijama: "Neke stvari su važnije od berze." U to vrijeme, to se čitalo kao utješna poruka o kratkoročnoj boli. Deceniju kasnije, to više izgleda kao tačan opis državnih prioriteta - rat je Kremlju konstantno bio važniji od zdravlja tržišta, a tržište plaća cijenu kroz zastoje u inicijalnim javnim ponudama (IPO), odljev kapitala i smanjenje uloge u ekonomiji.
Ovo je važno i mimo sudbine pojedinačnih investitora. Disfunkcionalno tržište dionica znači da ruska ekonomija u suštini ima jedan preostali izvor kapitala: kredite i državno finansiranje. To dugoročne projekte modernizacije čini težim i skupljim za finansiranje. To, također, znači da obični Rusi nemaju stvarne alate za povećanje svoje ušteđevine ili učešće u ekonomskom rastu osim bankovnih depozita - depozita koji indirektno pomažu u finansiranju državnog budžeta i ratnih napora.
Sve ovo potkopava vlastite, janvno iznesene, ambicije Kremlja u vezi s tehnološkom samodovoljnošću i izgradnjom industrija, a obje zavise od funkcionalnog tržišta kapitala.
Sve dok se procjene vrijednosti kompanija mogu preko noći preokrenuti geopolitikom - zapljenama imovine, sankcijama i dividendama otkazanim dekretom - investitori, strani i domaći, teško će vjerovati da su ruske dionice pravedno procijenjene. Obnova tog povjerenja, nakon što se rat završi, trajat će mnogo, mnogo duže nego što je trebalo da se ono uništi.