Rusija-Ukrajina: Zašto je Putin priznao regione pod kontrolom separatista

Kako međunarodna uzbuna raste, analitičari kažu da je namjera Moskve da izazove 'trajni unutrašnji haos' u Ukrajini.

NapetI sukob između Rusije, Ukrajine i zapadnih vlada naglo je eskalirao u ponedjeljak navečer kada je ruski predsjednik Vladimir Putin priznao dvije otcijepljene regije koje su u istočnoj Ukrajini držali proruski pobunjenici kao nezavisne države i naredio trupama da uđu na te teritorije.

„Smatram da je neophodno donIJeti odluku koja je trebala biti odavno donesena – da se odmah prizna nezavisnost i suverenitet Donjecke Narodne Republike (DNR) i Luganske Narodne Republike (LNR)“, rekao je Putin u televizijskom govoru .

Taj potez osudile su zapadne zemlje na maratonskom sastanku Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, tokom kojeg su mnogi govornici podigli uzbunu zbog ruske invazije na Ukrajinu. Sjedinjene Američke Države su, također, odgovorile tako što su građanima zabranile poslovanje sa pobunjeničkim teritorijama i upozorile na dalje sankcije, kao i drugi saveznici.

Putinova najava uslijedila je nakon što je više od 100.000 ruskih vojnika i dalje stacionirano na ukrajinskoj granici, a desetine hiljada drugih učestvuje u vježbama u susjednoj Bjelorusiji, usred optužbi za napade ukrajinske vojske na položaje pobunjenika, što je izazvalo strahove da će Rusija intervenirati u ime pobunjenika i pokrenuti kampanju izvan područja kojima već vladaju separatisti.

Iako zakon kojim se službeno priznaju DPR i LNR tek treba proći Vijeće Ruske Federacije, Gornji dom ruskog parlamenta, stvar bi mogla biti riješena već u utorak.

Putin je, također, dao instrukcije ruskoj vojsci da djeluje kao mirovne snage u novopriznatim "republikama", gdje je ranije situaciju opisao kao "genocid".

Što dodatno komplikuje, dvije samoproglašene "narodne republike", također, polažu pravo na ostatak regiona Donjeck i Lugansk kao svoju teritoriju, izvan one koju već kontroliraju. Još nije poznato da li to znači da će ruske snage pokušati da uđu dalje u Ukrajinu, mimo već postojećih linija fronta.

"U suštini, ovo predstavlja mnogo manje apokaliptičnu opciju od vrste invazije punog razmjera koju Zapad predviđa", rekao je stručnjak za sigurnost Mark Galeotti za Al Jazeeru.

„Međutim, ključno pitanje bi bilo da li to znači priznavanje pseudo-država, koje bi bile politički agresivne, ali ne i nužno vodile širem ratu ili bi Moskva tvrdila da imaju pravo na čitav region Donbasa, uključujući i vladu. zadržana područja”, dodao je Galeotti.

"To bi značilo rat."

Do sada je Rusija poricala da je strana u istočnoukrajinskom sukobu, uprkos tome što služe ruskim vojnicima koji su se borili na strani separatista. Otvoreno raspoređivanje vojske u njihovo ime prekršilo bi Helsinški sporazum iz 1975., koji uključuje klauzule o „nepovredivosti granica“ u Evropi, i Budimpeštanski memorandum iz 1994., u kojem je Rusija pristala da podržava suverenitet Ukrajine.

DPR i LNR se sada, u određenoj meri, nalaze u sličnom položaju kao i regioni Abhazije i Južne Osetije. Tokom građanskih ratova koji su tutnjali po Gruziji početkom 1990-ih, dvije otcijepljene oblasti na granici sa Rusijom proglasile su svoju nezavisnost.

Godine 2008. gruzijska vojska je pokušala da ih vrati silom, pokrenuvši napad na pobunjeničko uporište Chinvali, samo da bi otkrila da ih ruska vojska potiskuje sve do glavnog grada Gruzije, Tbilisija.

Iz Rusije je tada rečeno da njene snage djeluju kao mirovne snage protiv gruzijske agresije i priznala je državnost Abhazije i Južne Osetije ubrzo nakon rata.

Osim Rusije, samo je mali broj zemalja – uglavnom ruskih saveznika poput Sirije i Venecuele, kao i malog pacifičkog ostrva Nauru – priznao nezavisnost otcijepljenih regiona, dok Gruzija osuđuje ono što naziva nelegalnom ruskom okupacijom svoje teritorije, gdje su ruske snage su i dalje stacionirane.

Ipak, mnogi vide paralele između podrške Moskve pobunjenicima u Gruziji i Ukrajini.

"Ovo se sve dešava prema planu i scenariju koji smo ovdje vidjeli", rekla je za Al Jazeeru iz Tbilisija gruzijski stručnjak za sigurnost Mariam Tokhadze. “To je sablasno poznato – bombardovanje usnulog grada, priča o genocidu, sve smo to već čuli. Ideja je destabilizirati zemlju do te mjere da bude upletena u trajni unutrašnji haos.”

Ovaj stav – da je cilj haos, a ne osvajanje – dijeli ukrajinski sociolog Volodymyr Ishchenko.

Ishchenko je za Al Jazeeru rekao da je priznanje separatista rođeno iz frustracije Kremlja ukrajinskim rukovodstvom i neuspjeha predsjednika Volodimira Zelenskog da ispuni uslove sporazuma iz Minska, koji su okončali najteže borbe u istočnoj Ukrajini 2015. i koji bi povlačili kompromis sa pobunjenicima, kao i gašenje TV stanica na ruskom jeziku i hapšenje Viktora Medvedčuka, oligarha i političara za kojeg se smatra da je prijatelj Rusije.

„Putin se nadao implementaciji sporazuma iz Minska“, rekao je Iščenko. “Izgubio je nadu počevši od represije Zelenskog protiv Medvedčuka prije godinu dana, pa do nedavno nedovoljnih reakcija Zapada i Ukrajine na rusku prinudnu diplomatiju. To je dio strategije postupne destabilizacije Ukrajine, mnogo jepametnija strategija za Putina od sveopšte ‘neminovne invazije’.”

"Rusija će nastaviti da podiže ulog u svojoj strategiji prinudne diplomatije kako bi destabilizirala Ukrajinu i natjerala je na provediviji 'Minsk-3' ili postupno demontiranje ukrajinske države ili reviziju njenih granica", rekao je Ishchenko.

Osim Rusije, DPR i LNR priznale su i Abhazija i Južna Osetija, dok je sirijska vlada u utorak rekla da podržava Putinov potez da ih prizna i da će sarađivati sa njima.