"Rusija je ovdje zauvijek." Dokaz da Putin neće stati u Ukrajini

Ako Putin ne doživi odlučujući poraz u Ukrajini, definitivno će nastaviti sa svojom misijom "vraćanja" izgubljenih ruskih zemalja

Tokom proteklih nekoliko mjeseci, Vladimir Putin je iznio razne apsurdne izgovore za svoju invaziju na Ukrajinu. U različitim vremenima za rat je okrivljavao sve i svakoga, od proširenja NATO-a do imaginarnih nacista i iznosio potpuno neosnovane optužbe o zapadnim zavjerama za invaziju Rusije i ukrajinskih planova sa nuklearnim oružjem.
Realnost je, kako se ispostavilo, mnogo manje zbunjujuća i mnogo više zastrašujuća. Putin je riješio najveći evropski sukob od Drugog svetskog rata iz prostog razloga što želi osvojiti Ukrajinu. Inspiriran nekadašnjom veličinom careva, Putin nastoji slomiti svog susjeda i uključiti ga u novo Rusko carstvo.
Putin je detaljno govorio o svojoj imperijalnoj viziji tokom manifestacije 9. juna u Moskvi posvećene 350. godišnjici ruskog cara Petra Velikog. Sa entuzijazmom je govorio o dostignućima cara Petra tokom Velikog sjevernog rata i povukao direktne paralele sa njegovom savremenom ekspanzionističkom politikom. 
“Zemlje oduzete Švedskoj tokom Velikog sjevernog rata su istorijski bile ruske, a Petar ih je samo vratio njihovim pravim vlasnicima. Očigledno je da sada, također, moramo vratiti (ruske) zemlje“, rekao je Putin, jasno misleći na nastavak invazije na Ukrajinu.
Posljednje Putinove izjave naglašavaju njegove imperijalne ciljeve u Ukrajini i dopunjuju godine sličnih izjava u kojima je žalio za padom Ruskog carstva. Više od 10 godina dovodi u pitanje istorijski legitimitet ukrajinske državnosti i javno insistira da su Ukrajinci zapravo Rusi („jedan narod“). Putin je, također, više puta optuživao Ukrajinu da je od pamtivijeka okupirala ruske zemlje i okrivljavao prve boljševike za narušavanje granice između ruske i ukrajinske sovjetske republike.
Njegov beskompromisni imperijalistički stav o rusko-ukrajinskim odnosima otkriven je u julu 2021. u eseju od 7.000 riječi koji je napisao Putin, kako bi objasnio navodno "istorijsko jedinstvo" koje povezuje dva naroda. 
“Uvjeren sam da je istinski suverenitet Ukrajine moguć samo u partnerstvu sa Rusijom. Na kraju krajeva, mi smo jedan narod“, zaključio je Putin - istoričar amater. 
Ovaj čudni traktat naširoko je tumačen kao objava rata samom konceptu "nezavisne Ukrajine" i od tada je postao obavezno štivo za sve ruske vojnike. 
Opsesija ruskog diktatora Ukrajinom odražava njegovu goruću ogorčenost zbog raspada Sovjetskog Saveza i njegovu gorčinu zbog dramatičnog gubitka međunarodnog statusa postsovjetske Rusije.
Ova nostalgija nije ukorijenjena u ljubavi prema ideologiji marksizma-lenjinizma. Umjesto toga, Putin vidi kolaps sovjetske imperije kao propast "istorijske Rusije" i kaže da je kolaps 1991. ostavio "desetine miliona naših sunarodnika" izvan Ruske Federacije. Nezavisna Ukrajina, bivša sovjetska republika sa dubokim vezama sa Rusijom i najvećom etničkom populacijom Rusa, utjelovila je ovaj osjećaj istorijske nepravde.
Putinovi napori da "vrati" ukrajinske zemlje Rusiji nisu počeli invazijom 24. februara. Ovogodišnja kampanja imperijalnog osvajanja zapravo je počela osam godina ranije ruskim zauzimanjem ukrajinskog poluostrva Krim, koje je Putin zauzeo tokom munjevite vojne operacije, iskoristivši paralizu moći u Kijevu,  neposredno nakon Majdanske revolucije 2014. godine.
Nakon uspjeha na Krimu, Putin je pokušao podijeliti kopnenu Ukrajinu, provocirajući prokremljske pobune na jugu i istoku zemlje. Inicijativa je propala nakon što su se agenti Kremlja suočili sa, jačim nego što se očekivalo,  lokalnim otporom ukrajinskih patriota koji govore ruski, što je dovelo do toga da su Putinovi opunomoćenici stekli relativno malo uporište u istočnom ukrajinskom Donbasu. 
Kontrola Krima i Donbasa omogućila je Putinu da zadrži Ukrajinu u destabilizaciji, ali njegov pravi cilj je uvijek bio da obnovi punu rusku kontrolu nad zemljom. Nakon osam godina geopolitičkog pritiska i hibridnog rata, koji nije doveo do željenog rezultata, osjećajući da će Ukrajina konačno napustiti rusku orbitu, Putin je početkom 2022. godine donio sudbonosnu odluku da pokrene invaziju u punom obimu.
Nakon što se odrekao svakog pretvaranja i uporedio se sa Petrom Velikim, Putin je sada potvrdio da vodi staromodni imperijalistički agresorski rat sa ciljem aneksije ukrajinske teritorije. Nedavne izjave zvaničnika Kremlja su jasno stavile do znanja ove imperijalne namjere. Tokom posjete ruskoj okupiranoj oblasti Herson na jugu Ukrajine početkom maja, ruski senator Andrej Turčak rekao je da će trenutno rusko prisustvo u regionu biti trajno. 
"Rusija je ovdje zauvijek.  Ne bi trebalo biti sumnje u to. Neće biti povratka u prošlost", rekao je Turčak. 

Ovaj očigledno imperijalistički program predstavlja izazov bez presedana međunarodnom pravu i ozbiljnu prijetnju cjelokupnom poslijeratnom globalnom sigurnosnom sistemu. Također, razotkriva apsurdnost poziva da se pacifizira Moskva ili prihvati dogovoreno rješenje kojim bi se izbjeglo "ponižavanje" Rusije. Ne može biti kompromisa sa Kremljom sve dok Putin i dalje negira pravo Ukrajine na postojanje i izjavljuje svoju namjeru da pripoji čitave dijelove zemlje.
Ukoliko Putin ne doživi odlučujući poraz u Ukrajini, definitivno će nastaviti svoju misiju „vraćanja“ izgubljenih ruskih zemalja. Lista potencijalnih ruskih imperijalnih posjeda koja bi potencijalno mogla biti meta je opsežna, uključujući Finsku, baltičke države, Poljsku, Bjelorusiju, Moldaviju, Gruziju, Armeniju, Azerbejdžan i Centralnu Aziju. Ne mogu se u potpunosti isključiti ruski napadi na bivše zemlje Varšavskog pakta u srednjoj Evropi. Ako ovo zvuči nevjerovatno, važno je zapamtiti da gotovo niko u Ukrajini nije vjerovao u mogućnost ruske invazije sve dok se to nije dogodilo.
Današnji brutalni kolonijalni rat u Ukrajini je podsjetnik da, za razliku od drugih velikih evropskih imperija 19.i 20. stoljeća, Rusija nikada nije imala period deimperijalizacije. Uprkos spektakularnom kolapsu 1917. i 1991. godine, ruski imperijalni identitet ostao je praktično netaknut i postao je centralna komponenta Putinovog režima. Sve dok Rusija ne uđe u modernu eru i ne postane postimperijalna država, mir u Evropi će biti nedostižan. Najbolji način da se ovaj proces ubrza je da se osigura pobjeda Ukrajine u ratu