Putinov rat u Ukrajini dio je dugogodišnje tradicije Kremlja

Trenutni rat u Ukrajini veoma je sličan borbi za nezavisnost Ukrajine početkom dvadesetog stoljeća, a Putinov pristup podsjeća na staljinistički genocid iz 1930-ih.

Ruska invazija na Ukrajinu 2022. godine podsjeća na prethodne pokušaje Kremlja da porazi ukrajinsku državnost.

Trenutna agresija je usmjerena na uništavanje ukrajinskih gradova, a to je samo po sebi odjek prošlih pokušaja suzbijanja državnosti Ukrajine. Također nam omogućava da shvatimo kako će Ukrajinci reagirati na te pokušaje.

Čak su i iskusni analitičari bili zapanjeni govorom ruskog diktatora Vladimira Putina 21. februara, koji je postavio temelje za sadašnju invaziju. Tokom svog govora, Putin nije samo požalio zbog raspada Sovjetskog Saveza, već i Ruskog carstva.

Optužujući boljševike da su stvorili Ukrajinu, Vladimira Lenjina je nazvao „arhitektom Ukrajine“ i zaprij etio da će je prekinuti u duhu „prave dekomunizacije“.

Stručnjacima je ovaj pogled prilično poznat. Poricanje postojanja Ukrajine stalni je pratilac takvog otrovnog pogleda na svijet.

Sadašnji rat je veoma sličan borbi za nezavisnost Ukrajine početkom 20. stoljeća, a Putinov pristup podsjeća na staljinistički genocid iz 1930-ih. Nekima ovakva poređenja mogu izgledati pomalo dramatična, ali destruktivna vojna taktika ne može a da ne povuče paralele sa najgorim zločinima totalitarne ere.

Najozloglašeniji zločin Kremlja u Ukrajini je Holodomor. Vještačka glad ubila je najmanje četiri miliona Ukrajinaca. Dokumenti sa kojih je nedavno skinuta oznaka tajnosti naglašavaju Staljinove namjere da počini genocid kako bi ugušio ustanak protiv kolektivizacije.

U sovjetskoj historiografiji nije bilo govora o gladi. Svijest o zločinima sovjetskog režima jedan je od najistaknutijih događaja za ukrajinsko nacionalno pamćenje.

Nivo nasilja u ovom ratu veoma podsjeća na 1930-te. Vojni analitičari smatraju da Rusija sada pokušava da izazove novu glad u Ukrajini. A granatiranje kuća i ubijanje civila je kao lov na seljake.

Ne treba zaboraviti na otmice gradonačelnika i napade na novinare, što podsjeća na uništenje ukrajinske nacionalne elite tokom 1930-ih.

Svijet je bio zapanjen humanitarnom katastrofom koju su ruske trupe inscenirale u Mariupolju.

Negiranje Holodomora i rusko odbijanje da prizna ovaj zločin znak su da se ruska agresija nastavlja čak i u pasivnom obliku.

Mnogi Ukrajinci sada tvrde da su svojom upornošću i tvrdoglavošću ojačali njihov nacionalni identitet. Jedan tiranin iz Kremlja nije uspio osvojiti ukrajinsku naciju 1930-ih, uprkos tome što je imao mnogo više kontrole nad zemljom i pribjegavao masovnim ubistvima.

Posljedice sadašnjeg rata su već katastrofalne, Putin gubi, kao i njegov prethodnik.

Međutim, Ukrajincima je potrebna veća podrška svjetske zajednice. Zapadni lideri imaju priliku da spreče ponavljanje jednog od najtragičnijih poglavlja evropske istorije, ali moraju delovati bez odlaganja.