Putin Ukrajinu smatra ukradenom teritorijom i dok se SAD fokusiraju na Kinu i Covid, Moskva čeka da udari.

Vladimir Putin je staromodan tip. On čezne za danima kada je Sovjetski Savez bio velika sila. On i dalje gleda na zapadne demokratije kao na protivnike, koje treba zbuniti kad god je to moguće. I nikada se nije pomirio sa post-sovjetskim gubitkom satelitskih republika iz doba hladnog rata u Istočnoj Evropi. Ovo se posebno odnosi na Ukrajinu.

Rusko gledište da je Ukrajina ukradena teritorija na koju ima prirodno pravo, vuče korijene iz carskih vremena i prije. Ukrajinci (i Bjelorusi) su obično nazivani "malim Rusima". Autohtoni narativi naglašavaju zajedničku istoriju i zajedničku vjeru koja neraskidivo povezuje dvije bratske istočnoslavenske rase. Putin je više puta izjavio da su „Rusi i Ukrajinci jedan narod“.

Tom prilikom je zgodno zaboravio carsko ugnjetavanje iz 19. stoljeća koje je uključivalo zabranu ukrajinskog jezika. Nakon revolucije u Rusiji, 1918. godine, Ukrajina je proglasila svoju nezavisnost, da bi je ubrzo ugasila. U 1930,-im godinama prošlog stoljeća, staljinistički režim počinio je stravične zločine, poznate kao Holodomor, tokom kojeg je ubijeno više od sedam miliona uglavnom etničkih Ukrajinaca. Ovi zločini se sada zvanično smatraju sovjetskim genocidom.

Uprkos svemu tome, Putin smatra izdajom težnju moderne Ukrajine za bliže veze sa EU i NATO-om. Ovaj stav podsjeća na Francusku 1950-ih prema Alžiru i Englesku iz 19. stoljeća prema Irskoj. Ipak, čini se da se istinski plaši da usmjeravanje Kijeva prema Zapadu, koje ohrabruju SAD i saveznici, predstavlja prijetnju Rusiji.

Razumijevanje malog dijela ove zajedničke historije ključno je za razumijevanje zašto trenutne tenzije na ukrajinskim granicama imaju potencijal da eksplodiraju u evropski rat. Godine 2014., kao odgovor na revoluciju koja je zbacila ukrajinskog promoskovskog predsjednika, Putin je izvršio invaziju i anektirao Krim i započeo namjenski separatistički sukob u regiji Donbas.

Neuspjeh mirovnih napora, koje je zagovarala njemačka kancelarka Angela Merkel, doveo je direktno do današnje krize. Stacioniranjem više od 90.000 vojnika i teškog naoružanja oko ukrajinskih granica, Putin možda pokušava gurnuti Kijev i Zapad u trajno rješenje, ukidanje sankcija i formalno priznanje novog statusa Krima.

Ali on ima i druge motive. Moskva se uvijek protivila NATO-ovoj ekspanziji na istok nakon 1990. godine, posebno na Poljsku i baltičke republike. Želio bi poništiti nedavno raspoređivanje trupa i projektila alijanse tamo. Želio bi da se prekine prodaja oružja iz SAD i Velike Britanije Kijevu i razgovori o svijetloj "evroatlantskoj budućnosti" Ukrajine.

Ukrajinski ministar odbrane upozorio je da bi Rusija mogla izvršiti invaziju na njegovu zemlju narednog mjeseca. Tenzije između Rusije i Zapada su nedavno eskalirale, jer su Ukrajine i njeni zapadni pristalice sve više zabrinuti da bi gomilanje ruskih trupa u blizini ukrajinske granice moglo signalizirati namjeru Moskve da izvrši invaziju na Ukrajinu.

Vješt da iskoristi relativno slabu geostratešku poziciju Rusije u svoju korist, Putin osjeća priliku. Američki debakl u Afganistanu, nakon sličnih američkih neuspjeha oko Sirije, Krima i Gruzije, možda ga je uvjerio da bi još jedna avantura u Ukrajini mogla u konačnici donijeti pozitivne dividende uz izbjegavanje ozbiljnih vojnih posljedica.

U ovome, nažalost, možda i nije mnogo pogrešio. Američki predsjednik Joe Biden izdao je niz oštrih upozorenja. Kaže da će uskoro razgovarati direktno sa ruskim liderom. U međuvremenu, kako se pohvalioe, pripremio je "najsveobuhvatniji i najsmisleniji skup inicijativa kako bi Putinu bilo veoma, veoma teško da nastavi i uradi ono što ljudi brinu da će učiniti".

Ono što ovaj dio Bajdenovog govora znači, u praktičnom smislu, je da SAD planiraju ekonomski i na druge načine kazniti Rusiju ako napadne Ukrajinu – ali neće biti otvorenog vojnog odgovora. NATO neće priskočiti u pomoć; neće biti šireg sukoba. Kao što Putin zna, Bajden je u poslu da okonča ratove, a ne da ih započne. To je njegovo obećanje američkim biračima. U svakom slučaju, fokusiran je na Kinu i Covid.

Gledano na ovaj način, kriza označava veoma opasan trenutak za Ukrajinu – i kredibilitet zapadne alijanse. Džingoističko brbljanje ministrice vanjskih poslova Liz Truss o odbrani "granice slobode" zapravo je priznanje nemoći. Putin se možda sprema da počini još jedan čin dnevne pljačke. I, zaista, ko će ga zaustaviti?