Kineska zabrinutost zbog Rusije

Vanjskopolitički stručnjaci u Pekingu sve su više zabrinuti da su otopljavanja odnosa između Rusije i SAD-a s jedne strane i ubrzana komunikacija između Moskve i Pjongjanga, s druge strane potezi koji vrše značajan pritisak na geopolitičke interese Kine.

Najveća geopolitička briga Pekinga svaki put kada se Trump i Putin toplo zagrle ili Sjedinjene Američke Države naprave prijateljski gest prema Rusiji je strah da će takvi potezi, ne samo ozbiljno uticati na odnose Kine i Rusije, već će dovesti i do promjene američke strategije prema Kini. Osim toga, stručnjaci u Kini su oduvijek brinuli da će „otopljavanje odnosa Rusije i SAD-a oslabiti strateško oslanjanje Rusije na Kinu“. Istovremeno, iako Peking voli vjerovati da približavanje Rusije i Sjeverne Koreje predstavlja i mješavinu prednosti i nedostataka, istina je da kako Sjeverna Koreja stiče raznolike izvore materijala i tehnologije, ekonomska ovisnost Pjongjanga o Kini može postepeno opadati.

Stoga ne čudi što se kineski mediji u posljednje vrijeme fokusiraju na „sve veću vidljivost sjevernokorejske kulture“ u svakodnevnom životu u Rusiji. Komentirajući sjevernokorejski „kulturni talas“ koji trenutno preplavljuje Rusiju, jedan kineski autor teksta nedavno je primijetio: „Ranije se imidž Sjeverne Koreje u ruskoj javnoj sferi prvenstveno povezivao s diplomatskim vijestima, vojnom historijom i sigurnosnim pitanjima poluotoka. Sada Rusi mogu gledati sjevernokorejske filmove u kinima, cijeniti sjevernokorejska umjetnička djela u izložbenim dvoranama i kušati lokalnu kuhinju u sve većem broju novootvorenih sjevernokorejskih restorana“.

 Autor teksta, Zhang Chenyi, dalje je primijetio da su nakon sukoba između Rusije i Ukrajine odnosi između Rusije i Sjeverne Koreje tiho poprimili novi oblik.

Od povratka Donalda J. Trumpa u Bijelu kuću u januaru prošle godine, iznenađujuće, ali ipak intrigantno, autorske kolumne i medijski komentari u Kini više su se bavili time šta će Putin učiniti, a ne šta će Trump 2.0 učiniti kinesko-ruskim odnosima. Pogledajmo neke od nedavnih kineskih medijskih naslova.

U tekstu iz februara 2025. godine postavljeno je pitanje: „Trump se udružuje s Rusijom protiv Kine, hoće li Rusija zaista izdati Kinu?“. U aprilu, popularne dnevne novine o aktuelnim događajima u Šangaju objavile su u verziji na mandarinskom jeziku dugi tekst koji je napisao ključni ruski stručnjak za vanjsku politiku, pod naslovom „Primjeri Rusije i Kine dovoljan su dokaz da je ovisnost o Sjedinjenim Državama neodrživa“, dok se Xi rukovao s Trumpom u Bijeloj kući 24. septembra, istog dana dio elektronskih medija u Kini izvijestio je o rastućoj zabrinutosti u Moskvi  „ da će Kina promijeniti svoju melodiju“.

Zanimljivo je da, prema mišljenjima u Kini, mainstream štampa u inozemstvu - posebno na Zapadu - nikada nije prestala „sijati sjeme trenja“ u „odnosima Rusije i Kine koji ne poznaju granice“. Na početku Trump 2.0 administracije, New York Times objavio je tekst, i u engleskoj i u kineskoj verziji, pod naslovom „Dok Trump udvara Putinu, kineski lider Xi naglašava bliske veze s Rusijom“. Nedavno, nekoliko dana nakon uspješnog završetka samita BRICS-a u New Delhiju, singapurski Epoch Times je u uvodniku napisao: „Kina gubi strpljenje s Rusijom – i BRICS-om“, ranije u aprilu, kada je rat između SAD-a i Irana bio na vrhuncu, Radio France Internationale je napisao na mandarinskom jeziku (i objavio ga u svim ostalim online verzijama na 15 jezika): „Usred previranja na Bliskom istoku, Kina se aktivno bavi diplomatijom, može li Rusija popuniti jaz u resursima?“

Osim toga, očigledno je da je i Moskva prilično svjesna stepena zabrinutosti koja vlada u Pekingu zbog mogućeg otopljavanja odnosa između SAD-a i Rusije. Upravo zbog toga lideri u Moskvi periodično izdaju saopćenja kako bi umirili Peking – izjave u smislu da Rusija nikada neće udružiti snage sa Sjedinjenim Američkim Državama kako bi nanijela štetu odnosima Rusije i Kine.

Prošle godine, nekoliko sedmica nakon samita Trump-Putin na Aljasci, visoki ruski diplomata Lavrov rekao je medijima: „Rusija nikada neće udružiti snage sa SAD-om da bi se suočila s Kinom“. Slično tome, u maju ove godine, objašnjavajući značaj Putinove posjete Pekingu samo sedmicu dana nakon Trumpove posjete Kini, brojni kineski komentari naglasili su da „stabilnost odnosa Kine i SAD-a ne pretpostavlja otuđenje od odnosa Kine i Rusije, niti produbljivanje odnosa Kine i Rusije dolazi na štetu odnosa Kine i SAD“.

Na drugom nivou, uprkos činjenici da Kina dosljedno pruža nekritičku podršku Moskvi od rata u Ukrajini prije četiri godine, asimetrija u trgovini između Rusije i Kine čini da se Moskva osjeća nelagodno zbog Kine. U posljednje vrijeme, mnogi ruski istraživački centri izražavaju zabrinutost u vezi s tim kako bi Kina mogla iskoristiti ovaj trgovinski disbalans da izvrši pritisak na Moskvu. Međutim, stručnjaci u Pekingu odbacuju takve neosnovane strahove u Moskvi kao "vlastitu krivicu Rusije".

"Ruska anksioznost uglavnom proizlazi iz njene vlastite situacije. Suočena sa zapadnim sankcijama, rastuća ekonomska zavisnost Rusije od Kine pojačala je osjetljivost na pretjerano oslanjanje", glasi argument u Pekingu.

Ne želeći prihvatiti rusko objašnjenje da je osjetljivost Moskve razlog za Putinov "dvostruki" diplomatski potez, stručnjaci u Kini vjeruju da upravo kada se "osjetljivost" pretvori u sumnju u namjere Pekinga, dolazi do pogrešne procjene. Peking je posebno oprezan zbog tri stvari za koje vjeruje da su rezultat "pogrešne procjene". Prvo, Putin je proaktivno ponovo otvorio kanale dijaloga sa Sjedinjenim Američkim Državama, drugo, rastuća zabrinutost u Moskvi da Peking koristi asimetriju u ekonomskoj moći dvije zemlje u bilateralnim odnosima i treće, pušten je u rad prvi prekogranični most između Rusije i Sjeverne Koreje, što označava novu fazu u razmjeni osoblja i robe između dvije zemlje.

Što se tiče Putinove proaktivne „diplomatije“ sa Sjedinjenim Američkim Državama, analitičari u Kini ne vide je kao puku rutinsku operaciju Rusije da proširi kanale saradnje  - posebno iznenadni sastanak iza zatvorenih vrata između Witkova-Kushnera i Putina koji je trajao tri sata u Moskvi - kao dio diverzificirane diplomatije. Dugi komentar (online) na mandarinskom jeziku pojavio se u Pekingu baš kada je Xi Jinping odlazio na samit BRICS-a u New Delhiju, gdje se očekivalo da će Putin biti prisutan, kao da je želio sljedeća dva pitanja staviti na dnevni red za Xija: prvo, kakav će strateški pritisak ove akcije (iznenadni sastanak Witkova-Kushnera s Putinom) izvršiti na Kinu? Drugo, u kojim dimenzijama postoji potencijal za takozvane transformativne i proširene mogućnosti saradnje?

Odbacujući argumente poput „uzaludno je suditi o smjeru odnosa Rusije i SAD-a na osnovu nekoliko kontakata“, komentar je naglasio da čak i lokalizirano ili taktičko labavljenje odnosa Kine i Rusije mora biti uključeno u okvir strateške procjene Pekinga. Dalje se tvrdi da će se, nakon što se Sjedinjene Američke Države povuku iz evropskih poslova, strateški fokus Washingtona vjerovatno brže preusmjeriti na azijsko-pacifičku regiju, stvarajući novi krug stres testova za sigurnosno okruženje Kine.

„Još važnije“, ističe se u komentaru, „otopljavanje odnosa između Rusije i SAD-a oslabit će strateško oslanjanje Rusije na Kinu, dajući joj više samopouzdanja i pregovaračke moći u bilateralnim pregovorima – što se mora jasno prepoznati u svakom trenutku“.

 „Pogrešna procjena“ u Moskvi u vezi s asimetrijom u bilateralnoj trgovini s Kinom proizilazi iz nedavnog Zakona o sankcijama Rusiji i Iranu Lindseyja O. Grahama iz 2026. godine, koji je postao zakon nakon što ga je američki predsjednik Donald Trump potpisao prošlog petka, dajući sebi ovlaštenje da nametne carine do 100 posto zemljama, uključujući Indiju i Kinu, koje nastavljaju kupovati rusku naftu i plin. Kineski online komentar istaknuo je da su nakon novog zakona neki ruski mediji upozorili Putina da bi Kina mogla iznenada „promijeniti svoju melodiju“ i izvršiti pritisak kako bi izbjegla dodatne carine od strane Sjedinjenih Američkih Država, pozivajući Moskvu da se unaprijed pripremi.

Ukratko, govoreći na godišnjem sastanku Kluba Valdai 1. oktobra, što se slučajno dešava i na Nacionalni dan Kine, potpuno svjestan sumnji Kine s jedne strane i zabrinutosti izražene u ruskim medijima s druge strane, Putin je naglasio da „za razliku od takozvanog 'civiliziranog svijeta', Rusija u osnovi odbacuje upotrebu administrativnih ograničenja ili sankcija protiv kineskih proizvođača“. Na što su kineske reakcije zvučale još „nepouzdanije“ od strane Rusije.

„Teoretski, Rusija je savršeno pozicionirana da služi kao neto izvoznik sirovina Kini – isporučujući ogromne količine drveta, nafte, plina i uglja za preradu u gotove proizvode namijenjene globalnim tržištima. Samo kroz ovaj izvoz, Rusija bi mogla postići životni standard uporediv sa standardom nordijskih zemalja“, komentirao je jedan kineski posmatrač.

Sveukupno, većina kineskih analitičara zna da iza „rusko-kineskog prijateljstva bez granica“ ne stoje emocije, već nacionalni interesi.

„Putin pokušava natjerati Evropu da shvati da se pravi protivnik nalazi na Istoku, pa bi trebali prestati da ga stalno ciljaju“, našalio se jedan kineski stručnjak.