29.07.2021.

Kina na Balkanu: Više od infrastrukturnih projekata

Ulaganja Kine u zemlje Zapadnog Balkana koje nisu članice Evropske unije neprestano rastu. Regija ostaje zaglavljena u čekaonici EU, kao i u euroatlantskoj sferi uticaja, ali koristi svaku priliku kako bi produbila svoje ekonomske, političke i, u određenoj mjeri, kulturne veze sa Pekingom.

Države Zapadnog Balkana - sve one smještene u centralnim i južnim dijelovima Balkanskog poluotoka, a ne na zapadu - oduvijek su privlačile interes regionalnih aktera, Rusije, Turske i Evropske unije. Sjedinjene Države, kao glavna globalna sila, tradicionalno imaju posljednju riječ u regiji bogatoj ugljem. Ne tako davno, Kina je kroz svoju Inicijativu Pojasa i puta (BRI) proširila svoje partnerstvo s Albanijom, Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom, Sjevernom Makedonijom i Srbijom.

 

BRI, koji je 2013. pokrenuo predsjednik Xi Jinping u Kazahstanu, ima za cilj povezati Aziju sa Evropom i Afrikom kroz velike infrastrukturne projekte, olakšavanje trgovine, finansijsku integraciju i saradnju u drugim oblastima. Na Balkanu Peking najviše zanimaju infrastruktura i energetika.

 

Prema Američkom institutu za preduzetništva, kineska ulaganja i ugovori u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji iznosili su 14,6 milijardi dolara od 2005. do 2019. Iznos je relativno nizak, s obzirom na činjenicu da Evropska unija i dalje čini više od 70 posto ukupnih direktnih investicija u regiji. Sa druge strane, kineski udio u balkanskim zemljama čini samo 5,7 posto ukupne trgovine u regiji.

Međutim, postoji bojazan da bi EU na kraju mogla izgubiti svoj uticaj u regiji. Sjevernomakedonski predsjednik Stevo Pendarovski nedavno je naglasio da će se, ako se čini da je EU isključena na Balkanu, uskočiti i druge zemlje. "Kad vas nema, stratešku prazninu popunit će netko drugi. Svi znaju o kome govorimo ”, rekao je Pendarovski .

 

Još 2017. godine, Federica Mogherini, talijanska političarka koja je bila visoka predstavnica Evropske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, upozorila je da Balkan "lako može postati jedna od šahovskih ploča na kojima se može igrati za veliku moć".

 

Igra je očito već započela, iako u ovom trenutku Zapad ne prisiljava balkanske zemlje da odaberu stranu. Zaista, Washington i Brisel imaju mehanizme za smanjenje kineskog uticaja u regiji koja jako ovisi o Evropskoj uniji. Jedan poziv iz Bijele kuće mogao bi lako proširiti američku de facto kontrolu nad Balkanom i smanjiti kinesko ekonomsko prisustvo.

 

Vašingtonski sporazum, koji su kosovski premijer Avdullah Hoti i predsednik Srbije Aleksandar Vučić potpisali 4. septembra 2020. godine u Bijeloj kući, jasno pokazuje ko je „stvarni šef“ na Balkanu. Sporazumom su se Beograd i Priština obavezali da u svojim telekomunikacionim mrežama ne koriste opremu koju isporučuju „nepouzdani dobavljači“.

Ostaje da se vidi da li će Srbija morati potpuno eliminirati kineski tehnološki gigant Huawei - sa kojim je Beograd 2017. godine potpisao strateški sporazum - iz tekuće instalacije fiksne širokopojasne infrastrukture, uključujući 5G mrežu. Za sada, zemlja uspijeva relativno uspješno balansirati između Zapada i Kine.

 

Srbija, najveća privreda u regionu koja čini 44 posto regionalnog BDP -a, već je domaćin nekoliko velikih kineskih ulaganja, od kojih je najznačajnija kupovina smederevske čeličane Smederevo koja je ranije bila u vlasništvu američke kompanije U.S. Steel. Pored toga, Kina je uključena u neke velike infrastrukturne projekte u Srbiji, a to su izgradnja Koridora X, pruge i dionica autoputa, autoputa Koridora XI, kao i termoelektrane Kostolac.

Peking posjeduje i bakreno-zlatnu imovinu u Boru, koju je kineska kompanija Zijin Mining kupila od američkog Freeport-McMoRan Inc. 2019. Činjenica da su američke kompanije koje posluju u Srbiji prodale svoju imovinu Kini je jasna pokazatelj da poslovanje Pekinga u zemlji ima barem prećutnu podršku Washingtona.

 

Također je vrijedno napomenuti da je u junu 2020. Srbija javno prikazala šest novih vojnih dronova kupljenih od Kine. Čini se da takva akcija, međutim, nije zabrinula Sjedinjene Države s obzirom na to da je Vojska Srbije usko povezana sa Nacionalnom gardom Ohaja. Pored toga, 2019. godine Srbija, čiji je parlament 2007. Proglasio vojnu neutralnost, izvela je 13 vojnih vežbi sa članicama NATO-a. Jedna od njih, Crna Gora, također je razvila jake veze sa Kinom.

Najmanja država na Balkanu 2014. godine uzela je kredit od skoro milijardu dolara od Kineske izvozno kreditne banke za izgradnju autoputa Bar-Boljare koji će povezivati Jadransko more i granicu zemlje sa Srbijom. Autoput, koji se nalazi u jednom od najizazovnijih pejzaža za izgradnju u cijeloj Evropi, povezivaće Bar, najveći primorski grad i luku u Crnoj Gori, sa glavnim gradom Srbije Beogradom.

 

Ugovorom koji su potpisali Podgorica i Peking predviđen je 20-godišnji period otplate i šestogodišnji grace period, dok prva godišnja otplata od 67,5 miliona dolara pada u julu. Do sada je Crna Gora platila samo dva posto kamata, ali zemlja se već suočava sa dužničkom krizom. Iako balkanska država cilja na 2025. godinu da bude spremna za pristupanje, EU neće plaćati kineski zajam.

 

"Kina je putem svojih banaka davala najpovoljnije i najkompetentnije kredite, nudila renomirane izvođače infrastrukturnih radova i davala mogućnost domaćim izvođačima kao partnerima u ovim projektima, omogućavajući uključivanje lokalnih preduzeća", napisao je bivši predsjednik Crne Gore Filip Vujanović za kineski Global Times.

 

Ipak, prema podacima EU, nacionalni dug Crne Gore mogao bi skočiti sa 65 posto na oko 80 posto BDP -a nakon što se njen kredit iz Kine u potpunosti otplati.

 

Sjeverna Makedonija je još jedna balkanska država koja se oslanja na kineske kredite. Skoplje je navodno dobilo i zajmove kineske državne banke i fondova za razvojnu saradnju. Bila je prva zemlja platforme za saradnju „17 + 1“, formirane između Kine i država Centralne i Istočne Evrope, koja je iskoristila kreditnu liniju od 10 milijardi dolara koju je Kina stavila na raspolaganje za infrastrukturne projekte.