Kalinjingrad, ruska militarizirana enklava okružena NATO-om koja je izazvala Putinovu nuklearnu prijetnju

Jedina ruska luka koja radi zimi je i prednost i ranjivost za Kremlj

Kalinjingrad, militarizirana ruska enklava ukliještena između članica NATO-a i EU Poljske i Litvanije i stalna tačka sukoba između Kremlja i Atlantskog saveza, postao je središte nuklearne prijetnje ruskog predsjednika Vladimira Putina usmjerene protiv Evropljana. Moskva je optužila NATO da želi blokirati Kalinjingrad i zaprijetila upotrebom nuklearnog oružja, ako vojna organizacija nastavi s tim navodnim planom. Za Kremlj, enklava, koja joj daje strateški izlaz na Baltičko more (to je jedina luka koju može koristiti tokom cijele godine) i ključno je čvorište u njenom hibridnom ratu protiv Evrope, predstavlja napredni bastion. Za NATO, to je dio na ploči koji oblikuje svaku krizu na Baltiku, jer bi mogao ometati savezničke vojne pokrete.

„Moramo shvatiti da trenutak kada se više ništa ne može promijeniti može doći vrlo brzo i neočekivano za sve“, rekao je ruski predsjednik Vladimir Putin.

Zapadne obavještajne službe sumnjaju da Rusija ima nuklearno oružje skriveno u Kalinjingradu. Od 2016. godine, u regiji su raspoređene rakete kratkog dometa 9K720 Iskander, koje mogu nositi nuklearne bojeve glave, a Federacija američkih naučnika je dvije godine kasnije otkrila da Kremlj modernizira skladišta za takvo oružje u tom području.

Vjekovima je to bio Königsberg, pruski grad povezan s Kantom i baltičkim trgovačkim rutama. Nakon Drugog svjetskog rata, 1945. godine, promijenio je vlasnika, ime i stanovništvo. Njemački grad je nestao, a na njegovim ruševinama izrastao je sovjetski grad, koji je sada postao jedan od ključnih vojnih položaja Moskve u Evropi i u srcu istočnog krila EU. Danas se na njegovim obalama nalaze objekti Baltičke flote i raketni i protivvazdušni odbrambeni sistemi koji Rusiji omogućavaju da projektuje moć nad većim dijelom okolnog mora. Osim toga, prema litvanskoj obavještajnoj službi, Moskva koristi enklavu kao platformu za pokretanje napada na GPS sisteme i za elektronsko ratovanje protiv savezničkih zemalja.

 Ruben Stewart, istraživač na Međunarodnom institutu za strateške studije (IISS), objašnjava da je Kremlj strukturirao Kalinjingrad kako bi pokušao spriječiti ulazak i kretanje snaga NATO-a u regiji.

Međutim, ta slika vojne "tvrđave" nije sasvim stvarna. Njegov geografski položaj je prednost za Kremlj, ali i ranjivost. U dugotrajnom ratu, održavanje teritorije okružene zemljama NATO-a opskrbljenom predstavljalo bi značajan logistički izazov. Ne postoji ruska kopnena granica koja omogućava slanje trupa i materijala direktno s kopna. Pristup ovisi o moru, zraku i, u mirnodopsko vrijeme, o transportnim vezama koje prelaze Litvaniju.

Od kada su se Finska i Švedska pridružile Atlantskom savezu (2023. i 2024. godine), Baltičko more je efektivno postalo jezero NATO-a. I od tada je enklava više okružena, a Rusija je pojačala svoju retoriku i optužbe protiv Evropljana zbog navodne izolacije Kalinjingrada, ključne luke za vanjsku projekciju Kremlja.

Ruska flota raspoređena tamo ima misiju "osiguravanja sigurnosti plovidbe" za ruske brodove koji prelaze Baltičko more. S jedne strane, to je ispostava u vodama gdje je Kremlj posljednjih godina izveo jednu od svojih glavnih sabotažnih operacija protiv Evrope: presjecanje podmorskih kablova. S druge strane, njeni razarači prate starije tankere koji plove pod zastavama trećih zemalja, a koje Moskva koristi kako bi izbjegla sankcije nametnute njenim ugljikovodicima nakon invazije na Ukrajinu.

 Posljednjih sedmica situacija se zaoštrila. 23. septembra, ruski vojni helikopter Mi-8 koji je dolazio iz regije ušao je u poljski zračni prostor na oko 42 sekunde, probivši se oko 300 metara; Varšava je poslala borbene avione kako bi odgovorila na incident, a njena vojna komanda saopćila je da Moskva možda testira sposobnost reagiranja poljske protivvazdušne odbrane. Bilo je i drugih incidenata s ruskim avionima koji su ulazili i izlazili iz Kalinjingrada bez podnesenih planova leta, a u nekoliko slučajeva i s isključenim transponderima. Između 21. i 27. septembra, NATO-ovo zračno policijsko djelovanje zabilježilo je šest takvih epizoda oko baltičkih država.

NATO je pojačao svoje prisustvo u tom području, s više trupa u Litvaniji, većim naglaskom na misije zračnog nadzora i zaštitu kritične infrastrukture. Također je održano i više novih vojnih vježbi. Alijansa je negirala optužbe Kremlja i naglasila da je odbrambena organizacija. 30. septembra, generalni sekretar NATO-a Mark Rutte rekao je da uprkos prijetnjama Rusije ne postoji neposredna prijetnja teritoriji Alijanse.

Kremlj kaže da NATO prijeti Rusiji, ali paradoksalno je oslabio svoju odbranu na granici kako bi nadoknadio gubitke u Ukrajini. Britanske obavještajne službe su 2023. godine otkrile da su ruske oružane snage povukle nekoliko svojih vrijednih sistema protivvazdušne odbrane S-400 iz Kalinjingrada kako bi ih rasporedile na ukrajinskom frontu. Isto tako, značajan dio njihovih kopnenih trupa je pretrpio velike gubitke nakon što su poslane na front kod Harkiva, prema dokumentima pronađenim u jednoj od baza koje su napustile.

Moskva je uklonila dio odbrane regije uprkos situaciji iz 2022. godine, kada je Litvanija ograničila tranzit sankcionirane robe u Kalinjingrad preko svoje teritorije zbog invazije na Ukrajinu. Kremlj je osudio navodnu NATO "blokadu", iako provincija nije ni u jednom trenutku doživjela nikakvu krizu snabdijevanja, što su ove novine provjerile na licu mjesta.

"Ako dođe do direktnog napada na Rusku Federaciju - u ovom slučaju, mislimo na Kalinjingrad, a možda i na druge teritorije - pitanje raspoređivanja sveg oružja kojim naša zemlja raspolaže će, naravno, neizbježno i odmah biti na dnevnom redu", upozorio je Putin.

Ono što ruski predsjednik nije pojasnio jeste kakav odgovor Moskva očekuje od Evrope na eskalaciju napada - uključujući pokušaje atentata, kao što se dogodilo s predsjednikom proizvođača oružja Rheinmetall 2024. godine - i napade bombama i dronovima, poput onog na aerodromu u Leipzigu ovog ljeta.