Gotovo 400 ruskih ratnih zločina već je dokumentovano u Ukrajini

Međunarodni krivični sud je počeo istraživatu vjerovatne ratne zločine nekih desetak dana nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, a ukrajinska koalicija je već dokumentovala 388 takvih zločina.

Od 25. marta Međunarodni krivični sud nije dobio nikakav odgovor iz Moskve u vezi sa navodnim ratnim zločinima počinjenim tokom ruske invazije na Ukrajinu. Dok tužilac MKS-a Karim Khan veoma pazi da ne preduhitri rezultate istrage Suda, to nesumnjivo govori da su 42 države članice opravdano formalno zatražile takvu istragu u roku od nekoliko dana nakon ruske invazije; da tim MKS-a već prikuplja dokaze i da je sam tužilac MKS-a Khan 16. marta posjetio Ukrajinu i prihvatni centar za izbjeglice Medyka u Poljskoj, gdje je čuo priče Ukrajinaca koji su bježali spašavajući vlastite živote.

Iako tužilac MKS-a nije imenovao počinioce niti njihovu državu, on je nedvosmisleno izjavio: „Ako su napadi namjerno usmjereni protiv civilnog stanovništva: to je zločin koji moja kancelarija može istražiti i krivično goniti. Ako su napadi namjerno usmjereni na civilne objekte, uključujući bolnice: to je zločin koji moj Ured može istražiti i krivično goniti.”

Bivši šef ukrajinskog 'ratnog odjela' Gyunguz Mamedov izvijestio je 25. marta da je ukrajinska koalicija Ukraine5am već dokumentirala 388 ratnih zločina koje su počinile Rusija i njene oružane snage u Ukrajini. Koaliciju trenutno čine 23 organizacije i 67 ljudi koji dokumentuju takve zločine, a još 22 prolaze instrukcije. Kao primjere naveo je granatiranje civilnih objekata i ubijanje civila, napade na bolnice i medicinsko osoblje, kao i otmice.

Dokaze treba u potpunosti verificirati, dokumentirati itd., a ne nedostaje video snimaka, fotografija i iskaza svjedoka. Prilikom intervjuiranja tužitelja ICC-a, reporter ITV-a je primetio da svakodnevno posećuju stambene blokove u kojima su ljudi bombardovani ili granatirani itd. Khan je predložio da istražitelji intervjuiiraju novinara i pregledaju njihove snimke. Isto se, zapravo, odnosi na veliki broj novinara i fotografa, uključujući Evgenija Maloletku iz AP-a čije potresne slike iz Mariupolja raztkrivaju laži Rusije koja poriče da bombarduje i granatira civile.

Ukrajinski ministar zdravlja Viktor Ljaško izvijestio je 22. marta da je Rusija granatirala ili bombardovala 135 ukrajinskih bolnica, a napadnuta su i 43 vozila hitne pomoći. Kako je saopćeno, od tada je pogođena još najmanje jedna bolnica u Harkovu, a ova klinika je i centar za dodjelu humanitarne pomoći.

Kako se bolnice i sve sanitetske jedinice moraju poštovati i štititi u svim okolnostima, vjerovatno je da su svi ovi napadi na bolnice na listi ratnih zločina. Jedini put kada se takva zaštita izgubi je ako se objekat ne koristi u svojoj humanitarnoj funkciji (odnosno, ako se ne kao bolnica). Nakon bombardovanja ogromnog medicinskog kompleksa, uključujući

porodilište, 9. marta, Rusija je u suštini priznala da ga je namjerno bombardovala, tvrdeći da su ga zauzeli ukrajinski vojnici. Nije pružila nikakve dokaze koji bi to potkrijepili, a postoji vrlo značajan dokaz, uključujući mučan video i fotografski snimak, da je bolnica liječila pacijente, uključujući i trudnice, kada su bombe pale.

U roku od nekoliko sati nakon odluke Međunarodnog suda pravde UN-a od 16. marta da Rusija mora odmah obustaviti sve vojne akcije u Ukrajini, ruske bombe uništile su Dramsko pozorište u Mariupolju. Sada se vjeruje da je u njemu ubijeno 300 civila, iako se znalo da se koristio kao sklonište, a riječ „DJECA“ bila je ispisana velikim slovima na obje strane zgrade. Ako je pilot mogao vidjeti teatar dovoljno dobro da postigne direktne udare, sigurno je vidio znak.

Rusija je otimala lokalne javne službenike, novinare i građanske aktiviste dielovima oblasti Herson i Zaporožje koje su pod njihovom kontrolom. Dok će istražitelji morati procijeniti izvještaje o mučenju otetih osoba, svakako je jasno da niko nije otišao svojom voljom. U najmanje dva slučaja (u slučaju Viktora Maruniaka i Dmytra Vasiljeva), zdravstveno stanje muškaraca znači da bi im životi bili ugroženi, čak i ako ne budu podvrgnuti mučenju.

Mamedov je ukazao da postoje dokazi o ruskoj upotrebi zabranjene fosforne municije, koja koristi bijeli fosfor i koja spaljuje sve oko sebe, uzrokujući užasnu patnju.

Human Rights Watch je 17. marta optužio ruske snage da su više puta ispaljivale rakete sa kasetnom municijom na gusto naseljeni grad Mikolajv tokom odvojenih napada 7, 11. i 13. marta. Dokaze o upotrebi kasetne municije i vakuum bombi ranije je pružio Bellingcat i u mnogim međunarodnim medijskim izvještajima. Amnesty International je već prijavio neselektivne napade i vjerovatno ratne zločine u roku od jednog dana od ruske invazije 24. februara.

Sav ovaj arsenal, treba naglasiti, prvenstveno se koristi protiv velikih ukrajinskih gradova – Kijeva, Harkiva, Mariupolja, Mikolajva, Černihiva i drugih. U Mariupolju posebno, ali sada i u Černihivu, Rusija takođe sistematski uništava infrastrukturu, dok gradove efektivno blokira, što znači da stanovništvo ostaje bez hrane, vode, grijanja i struje, a da im se onemogućava odlazak.

Postoje i izvještaji da se ljudi nasilno odvode u Rusiju, okupirani Donbas ili Krim. Diskutabilno je da li bi se bilo kakva 'evakuacija' mogla smatrati dobrovoljnom ako stanovnicima u suštini nije ostavljen drugi način da spasu svoje živote i, vjerovatno, živote svoje djece, ali u nekim slučajevima izgleda da su oni koji su navodno 'evakuirani' tek saznali post fact, gdje su odvedeni.

Napadi Rusije na televizijske tornjeve, nezavisne medije i novinare u okupiranim područjima jasno je da ovi zločini, također, zahtijevaju veliku pažnju.

Što se tiče međunarodnih sudova, neće samo ICC i, vjerovatno sporije, Međunarodni sud pravde istraživati vjerovatne ratne zločine i druga kršenja međunarodnog prava počinjena tokom rata Rusije protiv Ukrajine. Kako je objavljeno, povlačenje Rusije iz Evropske konvencije neće je osloboditi odgovornosti za zločine i kršenja počinjena prije 16. septembra 2022. godine.

U svim ovim slučajevima, kao i u slučajevima koje je prikupila Ukrajina i, nadamo se, druge demokratske države, mnogo je dokaza protiv Rusije i ruskog lidera Vladimira Putina će, prema Mamedovu, biti stvoreno od strane Putinove vlastite propagandne mašine. U nedavnom tekstu o ponašanju države agresora, Mamedov je naveo da ruska propaganda nosi obilježja poziva na genocid, dok je Putinov intervju bio priznavanje kršenja člana 2. stav 3. Statuta UN-a, koji se odnosi na poštovanje suvereniteta država i obavezu da se sve nesuglasice rješavaju na miran način. Postoje dokazi o takvim zločinima, a posebno o genocidu, dodaje Mamedov. Podsjeća da je u službeno navedenim motivima za agresiju Rusije, naprimjer, takozvana "denacifikacija Ukrajine" za koju Rusija tvrdi da je njen "cilj" u bombardovanju ukrajinskih gradova i ubijanju civila, uključujući više od 100 djece.