Da li se Kina sprema oponašati rusku invaziju na Ukrajinu?

Sve dok Rusija nije napala Ukrajinu 24. februara 2022., bila je prihvaćena mudrost da Kina neće otvoreno dovoditi u pitanje autoritet SAD širom svijeta otprilike 10 godina, s obzirom na uočeni tehnološki, ekonomski i vojni deficit između ove dvije zemlje. A opet, sve dok Rusija nije napala Ukrajinu, malo ko je vjerovao da će se dugogodišnja retorika ruskog rukovodstva o tome da je Ukrajina samo dio Rusije, a ne suverena nezavisna država, pretvoriti u stvarnost rata. 
Za sada, ostalo je samo tri mjeseca prije nego što kineski predsjednik Xi Jinping pokuša osigurati treći mandat bez presedana na mjestu generalnog sekretara Komunističke partije Kine na 20. nacionalnom kongresu Komunističke partije Kine u novembru. To će biti osnova na kojoj će on moći osigurati svoju premijersku funkciju u narednim godinama, a da bi to postigao, morat će izvršiti razne promjene u kineskom Ustavu. To će zahtijevati nepokolebljivu podršku svih elemenata kineskog političkog i vojnog rukovodstva, odnosno, najnacionalističkijih struja u zemlji. Jedna stvar oko koje se obje grupe slažu je da je Tajvan samo dio Kine, a ne suverena nezavisna država, i oduvijek je bio. Nikome neće biti iznenađenje ako je Kina posmatrala i analizirala svaki ugao igre otkako je Rusija napala Ukrajinu, posebno vojni i ekonomski odgovor Zapada na invaziju. 
U vojnom smislu, mnoge zemlje na Zapadu – posebno one iz sigurnosnog saveza Organizacije Sjevernoatlantskog pakta (NATO) – podržale su borbu Ukrajine protiv Rusije kroz osiguravanje oružja, obavještajnih podataka i širih logističkih resursa. Međutim, što se Kine tiče, nije bilo direktne vojne podrške Ukrajini od strane NATO vojnih snaga. Zaista, NATO čak nije ni pokušao da uvede zonu 'zabrane letova' širom Ukrajine, dijelom zato što za to postoji samo nejasno pravno opravdanje – pošto Ukrajina nije članica NATO-a – ali još prikladnije zato što se plaši eskalacije u nuklearni rat sa velikom nuklearnom silom. Oba razloga bi se primjenjivala na vjerojatni odgovor Zapada na invaziju Kine na Tajvan. 
Prvo, Tajvan nije član NATO-a ili bilo koje slične njegove azijsko-pacifičke verzije i drugo, rizik od eskalacije u nuklearni rat sa velikom nuklearnom silom Kinom je stvaran. Kina sve ovo zna i gotovo je sigurno da je smišljala scenario za pokretanje „specijalne operacije“ – kako Rusija naziva svoju invaziju na Ukrajinu – protiv Tajvana.

Jedan ključni faktor koji je Rusija imala – i još uvijek ima – u svojoj invaziji na Ukrajinu koju Kina ne bi imala ako i kada napadne Tajvan je da Rusija posjeduje sve zalihe energije koje su joj potrebne da bi svoju kritičnu infrastrukturu održala u radu, bez obzira na sve sankcije koje je protiv nje uvela bilo koja država. U stvari, za Rusiju je postojala pozitivna finansijska korist od njene invazije, prema izvještaju iz juna koji je uradio nezavisni Centar za istraživanje energije i čistog zraka (CREA), koji pokazuje da je Rusija zarađivala nešto manje od milijardu američkih dolara dnevno od izvoza nafte i plina tokom prvih 100 dana rata u Ukrajini – dakle ukupno oko 97 milijardi američkih dolara – dok su troškovi ratovanja u Ukrajini tokom tih prvih 100 dana bili nešto manji od 88 milijardi dolara. Štaviše, uprkos trenutnim i namjeravanim zabranama Evropske unije (EU) na razne vrste izvoza ruskih energenata, od kraja maja, EU je imala najveći udio u ruskom izvozu nafte i plina. 
Malo je vjerovatno da će ostvarivanje profita biti na vrhu dnevnog reda predsjednika Xija u invaziji na Tajvan, ali će osigurati kinesku energetsku sigurnost u takvom događaju. Međutim, kao što je detaljno analizirano, Kina već dugo jača svoju energetsku sigurnost kako kroz svoje proširene aktivnosti na Bliskom istoku povezane sa svojim programom „Pojas i put” i kroz svoje proširenje i produbljivanje svojih energetskih veza sa Rusijom. Direktne infrastrukturne veze između Kine i Rusije bile su izuzetno opsežne posljednjih godina, a nedavni značajni primjeri za to su, u naftnom sektoru, Rosnjeft koji je potpisao desetogodišnji ugovor vrijedan 80 milijardi američkih dolara za snabdijevanje Kineske nacionalne naftne korporacije (CNPC) sa 100 miliona metričkih tona nafte u tom periodu (nešto više od 200.000 barela dnevno). U sektoru plina, skoro u isto vreme, Gazprom je potpisao ugovor od 10 milijardi kubnih metara godišnje (bcm/god) za snabdijevanje plinom CNPC, dodajući još jedan ugovor o snabdijevanju između dvijee kompanije potpisan 2014. – 30-godišnji ugovor za isporuku 38 milijardi kubnih metara godišnje ruskog plina  u Kinu. Ovo je, zauzvrat, dio projekta naftovoda 'Snaga Sibira', kojim na ruskoj strani upravlja Gazprom, a na kineskoj strani CNPC – koji je pokrenut u decembru 2019. godine. Međutim, posljednjih sedmica Kina kupuje ogromne dodatne količine ruske nafte, iznad nivoa koji je ranije bio potreban u redovnom obrascu upotrebe. Prema industrijskim podacima, Kina je u maju kupila rekordnu količinu ruske sirove nafte, povećavši kupovinu za oko milijardu dolara više nego u aprilu, na nešto manje od 7,5 milijardi dolara, što je više nego dvostruko više od iznosa koji je Kina kupila od Rusije u istom prošlogodišnjem periodu. Na ovaj način Kina je postala najveći dobavljač ruske sirove nafte.

Ono što je takođe važno, i za Kinu i za Rusiju, jeste da Kina već dugo vidi povećanu internacionalizaciju svoje valute renminbi kao prikladan odraz njenog rastućeg statusa u svijetu, a trgovina između dvije zemlje u njihovim lokalnim valutama dramatično se povećala u posljednjih nekoliko godina. Još u septembru 2018. godine, glavni izvršni direktor ruskog Novateka, Leonid Mikelson, rekao je da Rusija sa svojim najvećim trgovinskim partnerima kao što su Indija i Kina razgovara o prelasku sa trgovine usmjerene na američki dolar te da čak i arapske zemlje razmišljaju o tome. 
„Ako SAD zaista stvaraju poteškoće našim ruskim bankama, sve što treba da uradimo je da zamijenimo dolare“, dodao je Mikelson. 
Otprilike u isto vrijeme, Kina je pokrenula svoju sada izuzetno uspješnu šangajsku berzu fjučersa sa naftnim ugovorima denominiranim u juanima (trgovinska jedinica valute renminbi). Takva strategija je u početku testirana u velikim razmjerima 2014. godine kada je Gazpromnjeft pokušao trgovati teretom sirove nafte u kineskim juanima i rubljama sa Kinom i Evropom.
Iako je prvobitni zvanični odgovor Kine na rusku invaziju na Ukrajinu bio prilično oprezan, pravi pokazatelj pravih osjećaja Pekinga u vezi s invazijom došao je početkom aprila kada je glasnogovornik kineskog Ministarstva vanjskih poslova Zhao Lijian svalio krivnju za rusku invaziju na Ukrajinu direktno na SAD. 
"Kao krivac i vodeći pokretač ukrajinske krize, SAD su dovele NATO do pet rundi širenja na istok u posljednje dvije decenije nakon 1999.", rekao je on tokom virtuelnog sastanka na vrhu sa liderima Evropske unije. 
Kina je kasnije upozorila SAD na bilo kakve poteze koji "dolijevaju ulje na vatru" u Ukrajini, a njen ministar vanjskih poslova Wang Yi ponovo je pozvao Zapad da uzme u obzir zabrinutost Moskve oko proširenja NATO-a. Ova retorika je ponovo odjeknula na Xijev rođendan – 15. juna – kada je imao dugi telefonski razgovor sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, kako je objavio i analizirao OilPrice.com. Tokom ovog razgovora, prema ruskim izvorima vijesti u prvom redu: 'Xi je obećao stalnu podršku Kine Rusiji... [i] predsjednik Xi je primijetio legitimnost akcija koje je Rusija preduzela da se zaštiti pred izazovima za sigurnost koju stvaraju vanjske sile.' 
Uporedo sa svim ovim razvojem događaja primjetan je porast broja i ozbiljnosti kineskih sigurnosnih prijetnji zapadnim silama na domaćem nivou. To su prošle sedmice posebno primijetili i direktor glavne američke sigurnosne obavještajne službe, FBI - Chris Wray - i njegov kolega u Ujedinjenom Kraljevstvu, generalni direktor MI5, Ken McCallum. Prvi put su dvije najviše ličnosti u američkim i britanskim domaćim sigurnosnim obavještajnim službama zajedno dijelile javnu platformu, Wray je upozorio da Kina „izvlači pouke iz onoga što se dešava sa Rusijom i njene invazije na Ukrajinu. ” McCallum je rekao da MI5 sada vodi „sedam puta više istraga o kineskim aktivnostima koje izazivaju zabrinutost” nego 2018. 
Wray iz FBI-a je dodao da: „[da Kina] nasilno preuzme Tajvan… to bi predstavljalo jedan od najstrašnijih poslovnih poremećaja koje je svijet ikada vidio.” Dodao je: “Vidjeli smo kako Kina traži načine da izolira svoju ekonomiju od potencijalnih sankcija pokušavajući ublažiti od štete ako učini bilo šta da navuče bijes međunarodne zajednice. U našem svijetu takvo ponašanje nazivamo tragom.”