Bolni udarci EU kao odgovor na Putinovu ucjenu

Tokom prvog mjeseca rata četrdesetak stranih kompanija odlučilo je nastaviti rad na tržištu Rusije bez ograničenja.

Jedan od njih je francuski holding Association Familiale Mulliez, koji posjeduje velike trgovačke kompanije Auchan, Leroy Merlin i Decathlon. Sva tri maloprodajna holdinga odbila su napustiti rusko tržište, uprkos ogromnim kritikama i reputacijskim rizicima. Prodavnica Leroy Merlin u Kijevu, koja je djelimično uništena ruskim raketnim udarom, nije bila dovoljan argument protiv "ruskog svijeta".

Međutim, čak i takve naizgled nepokolebljive kompanije motivirane su sankcijama da zaustave poslovanje u Rusiji. Tako je 29. marta, lanac sportske opreme Decathlon, dio holding kompanije porodice Muelle, privremeno obustavio rad u Rusiji. Razlog za ovu odluku bili su problemi sa snabdijevanjem upravo zbog sankcija Zapada. Kompanija ima 2.500 zaposlenih u Rusiji, ali je poslodavac obećao da će im i dalje isplaćivati plaće, uprkos zatvorenim radnjama.

Nakon toga, još dvije kompanije koje se ranije nisu usudile poduzeti odlučnije korake za ograničavanje poslovnih veza sa Rusijom, promijenile su stavove. Proizvođač ležajeva SKF odlučio je zaustaviti proizvodnju u Rusiji, a Johnson & Johnson obustavio je isporuku svojih higijenskih proizvoda. Zanimljivo, potonji je odluku donio u pozadini rezultata pregovora u Istanbulu i izrazio nadu u brzo rješenje vojnog sukoba.

Osim toga, i proizvođač aluminijskih limenki Ball odlučio je napustiti Rusiju, naftna servisna kompanija Calfrac Well Services obustavila je ulaganja, a poljski proizvođač odjeće LPP Group (Brands Reserved, Cropp, House, Sinsay) zatvorio je radnje.

Pokušaji zamjene uvoza u Rusiji, također, nisu baš uspješni. Ruske farmaceutske kompanije nemaju dovoljno kartona za pakiranje lijekova. Razlog je to što su evropski dobavljači kartona UPM, Stora Enso i Metsa Group obustavili isporuke, a fabrike iz Rusije i Bjelorusije proizvode skupo, nekvalitetno i nedovoljno. Zbog sankcija, rasta kursa i problema sa logistikom, proizvođačima je neisplativo isporučivati iz Kine - trošak je 1,5 do dva puta veći.

 

Udarac za energiju

Jedna od najosjetljivijih tačaka Rusije je energija. Postaje instrument Putinove ucjene zapadnih zemalja, ali prima i bolne uzvratne udarce.

Tako je Evropska unija, nakon zemalja G7, dala zvaničnu izjavu da zemlje članice EU neće kršiti ugovore i plaćati ruski gas u rubljama, kako to želi Kremlj.

Poljska je otišla dalje i objavila svoju namjeru da se odrekne ruskog uglja. Ovo je veoma ozbiljan korak, jer 81 posto poljske proizvodnje električne energije zavisi od uglja iz Rusije, a zemlja godišnje uvozi oko osam do devet miliona tona uglja iz Rusije.

U energetsku borbu uključila se i Hrvatska. Iz ove zemlje je saopćeno da će sredinom maja prestati isporučivati rusku naftu za srbijansku naftnu industriju kroz svoj naftovod JANAF (65,15 posto pripada ruskom Gazpromnjeftu). U celom sporu oko transfera u rubljama svih gasnih ugovora sa Rusijom za Evropu, Srbija je jedina javno podržala zemlju agresora.

 

Sankcije se moraju nastaviti

Dok Sjedinjene Američke Države i njihovi saveznici pripremaju novi paket sankcija sa najavljenim komplikacijama za lance snabdijevanja i strožijom kontrolom izvoza, zemlje nastavljaju nametati svoja vlastita ograničenja Rusiji.

Japan je od 5. aprila zabranio isporuku luksuzne robe Rusiji. Ograničenja se posebno odnose na automobile, motocikle, umjetnička djela, nakit i slično.

Zemlje nastavljaju da koriste ranije uvedene sankcije: Luksemburg je blokirao 2,5 milijardi eura ruske imovine.

Jedna od ekonomskih tema o kojima se najviše raspravlja od početka rata je potencijalni neuspjeh ruske privrede. Međutim, Ministarstvo finansija Rusije uspijeva otplatiti uplate po obveznicama u dolarima. Tako je ruska vlada ove sedmice izvršila još jednu uplatu od 102 miliona dolara.

Istovremeno, Ministarstvo finansija Ruske Federacije dalo je još jedno neočekivano saopćenje. Regulator je ponudio kreditorima da dobiju u rubljama prijevremene otplate po euroobveznicama, koje bi trebale biti otplaćene 4. aprila. Ukupno, 4. aprila Rusija mora uplatiti 2,2 milijarde dolara da bi otplatila evroobveznice.

Nudeći to, Ruska Federacija sa jedne strane priznaje da njihova situacija, blago rečeno, nije baš dobra. Sa druge strane, igra se na strahove investitora od potencijalnog defolta i situacije sa ruskom ekonomijom nakon 25. maja, kada će na snagu stupiti maksimalne sankcije na devizna poravnanja i korištenje rezervi Centralne banke. Zemlja bi mogla pokušati vratiti situaciju u povoljniji smjer i nagoditi se sa kreditorima u rubljama, kojih je u Rusiji dovoljno, a ne u dolarima, čije su rezerve u Rusiji ograničene.

Drugi potencijalni cilj ovog poteza je pokušaj da se osiguraju plaćanja ruskim kreditorima koji nisu u mogućnosti dobiti svoj dio državnih plaćanja po euroobveznicama u stranoj valuti jer evropski depozitari Euroclear i Clearstream blokiraju transakcije u Rusiji pod sankcijama.