Rusija troši više na mrtve nego na žive vojnike u Ukrajini

Kremljeve analize trendova u vojnom ljudstvu pokazuju da Rusija plaća više rubalja za vojnike koji su već poginuli u bitkama nego što plaća vojnicima koji su još živi u vojničkim redovima ili za regrutiranje novih.

Više od trećine nacionalne vojne potrošnje Ruske Federacije na Ukrajinu financira naknade za preživjele rođake stotina tisuća vojnika koji su već poginuli u borbi. To je više nego što Kremlj troši na isplatu plaća živih vojnika ili na bonuse za novačenje novih, prema nedavnim podacima koje su objavila dva neovisna ruska think tanka.

Naknade za smrt čine oko 38 posto od otprilike 70 milijardi dolara koje ruski porezni obveznici plaćaju svake godine za održavanje vojske od 700,000 vojnika u Ukrajini, dok vojne plaće čine 33 posto, a regionalni bonusi za novačenje apsorbiraju oko 20 posto, navodi se u izvješću Conflict Intelligence Teama (CIT), OSINT istraživačke skupine koju je osnovao neovisni ruski politički analitičar Ruslan Leviev.

Troškovi ruske države za pronalaženje i plaćanje vojnika za borbu u Ukrajini, kao i plaćanje rodbine vojnika poginulih u tim borbama, značajno su porasli, navodi se u izvješću, s ukupnih isplata vojnom osoblju od oko 39 milijardi dolara od sredine 2023. do sredine 2024. na 52 milijarde dolara u 2025., navodi se u izvješću.

Rusko vojno vodstvo sredinom 2023. promijenilo je taktiku s brzih oklopnih napada na spore pješačke napade kako bi se izbjegli gubici tenkova i drugih borbenih vozila, kao odgovor na sve češću upotrebu vojnih dronova koji nose protuoklopno streljivo od strane ukrajinskih snaga.

Od tada, ruski napadi napreduju sve sporije, a broj žrtava raste. Ruski vojni regruteri teško regrutiraju nove vojnike kako bi popunili praznine u redovima, a sredinom lipnja prosječni nacionalni bonus za potpisivanje ugovora za vojnika koji je spreman ići u Ukrajinu i boriti se iznosio je ekvivalent od 31,500 dolara - značajan iznos, a u nekim ruskim regijama i iznos koji mijenja život.

Prema ruskom zakonu, bonusi za potpisivanje ugovora isplaćuju se iz regionalnih proračuna, zbog čega mnoge regije nisu u mogućnosti financirati popravke cesta ili škole jer se većina lokalnog proračuna isplaćuje u obliku bonusa za potpisivanje ugovora kako bi se ispunile kvote za zapošljavanje koje diktira Kremlj. U regijama s jakim gospodarstvima, čak ni ogromni bonusi za potpisivanje ugovora nisu uspjeli pronaći dovoljno regruta jer muškarci u Ukrajini preferiraju stalan posao kod kuće nego moguću smrt ili sakaćenje.

Ova dinamika pretvorila je najsiromašnije regije Rusije - uključujući Burjatiju na granici s Mongolijom i Čukotku blizu Aljaske - u područja s najvećim stopama žrtava u rusko-ukrajinskom ratu. Nenamjerni učinak pritiska Moskve na regije da ispune zahtjeve za regrutaciju bio je lišavanje lokalnih vlasti prijeko potrebnih sredstava za škole, ceste i socijalne usluge.

Ako bi Rusija okončala okupaciju Ukrajine, uštede za vladu u ratnim isplatama koje više ne bi bilo potrebno isplaćivati ​​eliminirale bi ruski nacionalni deficit i smanjile državnu potrošnju na negativan način, navodi se u izvješću CIT-a.

Ukrajinska vojska i neki zapadni saveznici procjenjuju da je Rusija pretrpjela oko 1.2 milijuna žrtava, od kojih je 400,000 do 500,000 poginulo u akciji od druge invazije na Ukrajinu u veljači 2022. Najkonzervativniji i najpouzdanije potvrđeni broj ruskog vojnog osoblja poginulog u ratu u Ukrajini dolazi iz istraga otvorenih izvora neovisne ruske medijske kuće Mediazona. Do 13. veljače ta je platforma, koristeći provjerene identifikacije, potvrdila smrt 177,433 ruskih vojnika i boraca. Istraživači te skupine rekli su da je ta brojka vjerojatno 45 do 65 posto stvarnog ukupnog broja.

U analizi od 13. veljače pod naslovom „Cijena Donbasa: Troškovi ljudstva Kremlja u slučaju nove ofenzive premašit će 5 bilijuna rubalja“, neovisni ruski politički analitičar Kirill Rogov tvrdio je da je nagli porast naknada za smrt i troškova živih trupa ostavio Moskvu u teškoćama u pronalaženju ljudstva za potporu nastavku napada te je već spriječio Kremlj da formira stratešku rezervu trupa za planiranu proljetno-ljetnu ofenzivu u Ukrajini.

Prema analizi, malo je vjerojatno da će se ruska stopa žrtava brzo promijeniti jer su ukrajinske obrambene taktike usmjerene na nanošenje maksimalnih žrtava dosljedno učinkovite više od godinu dana i imaju povijest poboljšanja učinkovitosti tijekom vremena.

Zapovjednik ukrajinske vojske, Oleksandr Sirski, izjavio je sredinom siječnja da su njegove trupe prvi put u ratu potvrdile da su u mjesec dana ubile ili teško ranile više ruskih vojnika nego što ih je Kremlj uspio regrutirati. Dana 11. veljače, Sirskijev šef, predsjednik Volodimir Zelenski, rekao je novinarima da je situacija i dalje ista. Zapadni izvori, uključujući američki Institut za proučavanje rata (ISW) i britansko Ministarstvo obrane (MoD), potvrdili su u veljači da ruske snage, čini se, gube trupe brže nego što ih Kremlj može regrutirati.

Dmitrij Medvedev, zamjenik predsjednika Vijeća sigurnosti Rusije, izjavio je 16. siječnja da rusko vojno novačenje ide dobro te da je vlada u 2025. godini neznatno premašila ciljeve novačenja.

Na prvim crtama bojišnice, prema dnevnim izvješćima o stanju ukrajinske vojske i informacijama o borbama jedinica u sektorima koji su najviše meta napada ruske vojske, tijekom tipičnog dana zimskih borbi, snage Ruske Federacije pokreću između 5 i 15 malih pješačkih napada na cijeloj bojišnici dugoj 1,100 kilometara, a većinu napada obično uguše ukrajinski dronovi i topništvo.

Pritisak, a ponekad i bezakonje ruskih regrutera koji traže više muškaraca za služenje kao dobrovoljci u snagama koje okupiraju Ukrajinu, te prisila onih koji nisu voljni boriti se, široko su dokumentirani.

U izvješću CIT-a spominje se racija vojne policije u središnjem gradu Saratovu u kojoj je ciljano bilo 250 neruskih radnika migranata, od kojih su 20 pritvorile vlasti i odvele u lokalni ured za novačenje. U drugom incidentu opisanom u izvješću, ruski regruti koji su vlakom putovali u neborbenu jedinicu u regiji Dalekog istoka bili su nekoliko dana izloženi fizičkom i psihičkom zlostavljanju od strane časnika za pratnju koji su ih htjeli dobrovoljno prijaviti za ratnu službu.

Ukrajinske vojne aktivističke platforme dokumentirale su nevoljkost ruske vojske da prizna vojnike poginule u akciji, koristeći pritužbe iz otvorenih izvora od tisuća članova obitelji koji traže informacije o muževima, sinovima ili braći poslanima u Ukrajinu u uniformi i nestalima u akciji.

Rusko-ukrajinska aktivistička skupina „Ne zhdi khoroshie novosti“ objavila je 16. veljače detalje o tvrdnjama četiri člana ruskih obitelji koji zahtijevaju da vlasti pronađu vojnika ili ga proglase mrtvim kako bi im se isplatila odšteta, kao i video snimke dvojice vojnika koji su u dokumentima naveli da su ih njihovi zapovjednici bacili u bitku nespremne i praktički bez ikakve šanse za preživljavanje.

U video pritužbi supruge Aleksandra Makarova, vojnika ruske 254. motostreljačke pukovnije 20. gardijske kombinirane armije, navodi se da su liječnici jedinice ignorirali medicinske poteškoće njezina supruga, uključujući otvorene rane, usahlu nogu i nemogućnost hodanja bez štaka, te ga proglasili sposobnim za službu. Kyiv Post nije mogao neovisno potvrditi tu izjavu, ali dokumenti koji podupiru ženinu pritužbu u skladu su s ruskom vojnom praksom.

U video pritužbi supruge Nadežde Ivanove navodi se da je njezin suprug, dok je služio u 506. gardijskoj motociklističkoj pukovniji Rusije, nestao u jesen 2024. nakon što je poslan u borbu unatoč teškoj rani (šrapnel mu je pogodio oko) iz prethodne bitke, te da je od tada njegova jedinica odbila priznati da je nestao u akciji i umjesto toga ga je proglasila dezerterom.