Glavni mit o Putinu je završen. Šta su otkrile eksplozije na okupiranom Krimu

Eksplozije u vojnim objektima na okupiranom Krimu nisu samo napad na arsenale oružja

Siguran sam da je to i kraj krimske "svetosti", čiji mit podmeće ruska propaganda i Vladimir Putin lično od prvih dana aneksije poluostrva.
Čitav savremeni ruski politički sistem zasnovan je upravo na ovoj „svetosti“. Okupacija Krima omogućila je Vladimiru Putinu da igra na pseudopatriotske emocije velikog dijela ruske populacije i počne zatezati šarafe mnogo intenzivnije nego ranije, piše Vitalij Portnikov za Krym.Realii.

Mit o ruskoj parlamentarnoj opoziciji konačno je nestao: predstavnici svih političkih partija zastupljenih u Državnoj Dumi glasali su za aneksiju Krima, a jedini poslanik koji se usudio glasati protiv toga — Ilja Ponomarjov — bio je opstruiran i primoran da emigrira.

A u decembru 2011. godine, samo dvije i po godine prije aneksije, učesnici protesta na trgu Bolotnaja govorili su protiv falsificiranja rezultata parlamentarnih izbora, protiv činjenice da su, prema njihovom mišljenju, nezakonito oduzeti poslanički mandati kandidatima "Pravedne Rusije".

U 2014. godini bilo je apsolutno nevažno iz koje stranke je poslanik izabran - iz "Jedinstvene Rusije", "Pravedne Rusije" ili LDPR-a. A 2022. stalni vođa "Pravedne Rusije" Sergej Mironov jedan je od glavnih i najvatrenijih pristalica "specijalne operacije".

Istovremeno, stabilnost ruskog "novog poretka" pretpostavljala je stabilnost na Krimu. Kremlj je radije skrivao da ukrajinsko odmaralište pretvara u rusku vojnu bazu.
Naprotiv, informacije o razvoju krimskog turizma podsticane su na sve moguće načine, izvještaji o iscrpljivanju vodnih resursa poluotoka su opovrgnuti (suprotno stalnim izjavama ruskih i marionetskih krimskih lidera da voda Dnjepra "nije potrebna“, okupatori su odmah nakon zauzimanja oblasti Hersona pokrenuli Sjevernokrimski kanal). 
Mislim da je bilo potpuno nemoguće zamisliti Krim, na čijoj teritoriji bi eksplodirale granate, barem za redovne gledaoce ruske televizije.
I tako je ova slika stabilnog Krima pala svima pred očima. Ako su ruski zvaničnici nakon eksplozija na vojnom aerodromu kod Sakamija i dalje mogli pričati o neopreznom pušenju pored vojnih aviona, sada govore o sabotaži. A gdje je sabotaža, tu su i saboteri.
Ispostavilo se da ozloglašene ruske specijalne službe, koje su stalno nekoga "hvatale", pripisivale sabotažu filmskim režiserima i novinarima, rasplamsavale slučajeve zarad "zvijezda" na naramenicama i pomoći propagandistima, nisu mogle neutralizirati prave " štetočine"? I stvarali su dodatne poteškoće sopstvenoj vojsci, koja već mjesec dana maltretira jug i istok Ukrajine, ali uprkos razaranjima i brutalnostima, i dalje ne mogu postići ozbiljnije rezultate.
I ne treba se čuditi što se hrabri ruski čekisti "nisu snašli". Jer "košmarni" posao i izmišljanje optužbi protiv Olega Sencova ili Vladislava Jesipenka nije isto što i sprečavanje pravog uništavanja ruskih vojnih objekata.
Na osnovu rezultata nekoliko ljetnjih dana na Krimu, čini se da se može tvrditi da se FSB Rusije može takmičiti u "efikasnosti" i sposobnosti da odgovori na stvarne izazove sa ruskom vojskom.