Elitni korpus vojnika koji ne smiju biti zarobljeni vraća se na bojište, dolazi ih 50.000: "Sada znaju što je moderna borba"

Sjeverna Koreja poslala je svoje vojnike u borbu u rat protiv Ukrajine kako bi pomogli Rusima odbiti ofenzivu na teritorij Moskve krajem 2024. Cijena je bila visoka. Od 13.000 Sjevernokorejaca koji su bili raspoređeni na bojištu 3000 ih je poginulo.

U konačnici, prilagodili su svoju taktiku i zajedno s Rusijom istjerali ukrajinske snage iz Kurske regije. U borbenom smislu, o njima se od tada malo čulo, ali prema riječima ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, sjevernokorejske snage i njihovo naoružanje uskoro će se vratiti u ruski rat u Ukrajini.

Prošli mjesec Zelenski je upozorio da će u Rusiji biti raspoređeno do 50.000 Sjevernokorejaca, revidirajući raniju procjenu od 30.000 vojnika. Pozvao je Južnu Koreju da pruži podršku zračnoj obrani njegove zemlje.

BBC analizira zašto bi nakon tako velikih gubitaka Sjeverna Koreja poslala još ljudi da se bore za Rusiju i što se dogodilo s njezinim vojnicima koji su poslani.

"Još su ondje", rekao je dr. Yang Uk, istraživački suradnik u Institutu za političke studije Asan, Centru za vanjsku politiku i nacionalnu sigurnost u Seulu. "Oni brane ruski teritorij od još jednog protunapada iz Ukrajine. Vjerujemo da bi neki od inženjerijskih korpusa ili radnika mogli biti u području Donbasa [koje je okupirala Rusija], ali to nisu borbene trupe."

Glavna obavještajna uprava ukrajinskog ministarstva obrane (HUR) procjenjuje da se na ruskom teritoriju još uvijek nalazi 8500 sjevernokorejskih vojnika. Organizirani su u četiri brigade koje djeluju kao dio skupine snaga Sjever i zadužene su za zaštitu državne granice Ruske Federacije u Kurskoj oblasti od ukrajinskih upada.

"Ne sudjeluju u aktivnim borbenim operacijama. Jedinice Korejske narodne armije nisu uočene na privremeno okupiranim teritorijima Ukrajine", rekao je HUR u izjavi za BBC.

Veliki rizik

Za sjevernokorejskog vođu Kim Jong Una raspoređivanje u Kursku bilo je kockanje, njihova najveća borbena snaga ikad poslana u inozemstvo. Ranije su već poslali 1500 vojnika u Egipat tijekom rata s Izraelom i krajem 1960-ih u Sjeverni Vijetnam.

I unatoč krvoproliću to je bio rizik koji se isplatio, donio je bezbrojne koristi izoliranoj i osiromašenoj zemlji, transformirao i njezinu ekonomsku i vojnu sudbinu. I rizik koji bi mogao poslužiti kao nacrt za još dublju vojnu suradnju.

Sjevernokorejci "sada znaju što je moderna borba", rekao je Yang.

Vojnici poslani u borbu u Rusiju bili su iz Storm Corpsa, elite sjevernokorejskih oružanih snaga. Isprva ni Rusija ni Sjeverna Koreja nisu priznale njihovu prisutnost. Ukrajinske snage prvi put su se sukobile s njima u studenom 2024., a prvi živi sjevernokorejski ratni zarobljenici zarobljeni su tek u siječnju sljedeće godine.

Tek je u travnju 2025. Rusija prvi put priznala njihovu ulogu, kada je Valerij Gerasimov, načelnik Glavnog stožera ruskih oružanih snaga, opisao njihovo herojstvo na bojnom polju.

"Sjevernokorejski vojnici su vrlo hrabri, mislim, posebno oni iz Storm Corpsa. Spremni su umrijeti za svoju zemlju. Ali problem je što strast ne znači učinkovite borbene vještine... [Pretrpjeli su] mnogo krvoprolića u ranoj fazi Kurske kampanje, ali naučili su lekcije modernog ratovanja dronovima", rekao je Yang.

Vojnik ukrajinske 95. zračno-jurišne brigade, koji je za BBC govorio pod pseudonimom Sultan, opisao ih je kao topovsko meso. Suočio se s njima u bitci za Kursk krajem 2024. godine.

Nakon borbe Sultan i njegovi ljudi pretraživali bi neprijateljske leševe tražeći dokumente i obavještajne podatke. Kod poginulih Rusa pronašli bi osobne stvari, identifikacijske dokumente i opremu. "Ali kada smo pretražili Sjevernokorejce, jedino što smo kod njih pronašli bilo je streljivo. Nije bilo dokumenata, apsolutno ničega", objasnio je.

Drugi ukrajinski vojnici izvijestili su da Sjevernokorejcima nedostaju panciri, zimska odjeća i kacige.

Ekonomski dobitak

Raspoređivanje je bio prijeko potreban ekonomski dobitak za zemlju i geopolitička pobjeda, prema Lim Soo-hou, višem istraživačkom suradniku Instituta za nacionalnu sigurnosnu strategiju u Seulu.

Procjenjuje da su prodaja oružja Rusiji i raspoređivanje trupa donijeli osiromašenoj zemlji gotovo deset milijardi dolara.

"Godišnji BDP Sjeverne Koreje procjenjuje se na oko 30 milijardi dolara. To znači da su trećinu godišnjeg BDP-a zaradili tijekom dvije i pol godine kroz izvoz oružja i raspoređivanje trupa, što je za gospodarstvo malo poput sjevernokorejskog vrlo značajan učinak", rekao je Lim Soo-hou.

U zamjenu za svoju radnu snagu, Sjeverna Koreja dobiva hranu, naftu i čvrstu valutu. Dok Kina tvrdi da se pridržava sankcija protiv Pjongjanga, Rusija to ne čini. Također, suradnja s Rusijom promijenila je dugoročnu ovisnost Sjeverne Koreje o Kini.

"To je veliki geopolitički pomak", smatra Lim i dodaje da bi se Sjeverna Koreja inače prvo obratila Južnoj Koreji, Japanu ili SAD-u kako bi normalizirala odnose, ali sada, s čvršćim vezama s Rusijom, Kim Jong Un tvrdi da je svijet u novom hladnom ratu, multipolarnom sustavu.

Odnos s Rusijom, koji je počeo kao odnos iz gospodarske i vojne nužde, sve više poprima obilježja dubljeg i dugoročnijeg savezništva. Ali opasnosti vrebaju jer bi moglo biti diplomatskih posljedica kada bi se sjevernokorejski vojnici borili na ukrajinskoj ili ukrajinskoj zemlji koju su okupirali Rusi.

Zarobljavanje nije opcija

Samo su dvojica sjevernokorejskih vojnika živa zarobljena u borbama s ukrajinskim snagama. Zapanjujuće je to malen broj uzme li se u obzir da ih je u kurskoj kampanji sudjelovalo između 11.000 i 14.000.

Još jedan vojnik zarobljen je živ, ali poslije je preminuo od posljedica ranjavanja, prema podacima južnokorejske Nacionalne obavještajne službe.

Kao i njihovi suborci, koji su radije birali samoubojstvo nego zarobljavanje, ni dvojica preživjelih nisu namjeravala pasti neprijatelju u ruke.

"Za vojnike Joseona [Sjeverne Koreje] već samo postati ratnim zarobljenikom predstavlja zločin. To jednostavno nije opcija. Mi ne možemo postati ratni zarobljenici", rekao je jedan od njih ekipi južnokorejske televizije MBC, koja ga je intervjuirala u ukrajinskom zarobljeništvu.

Ono što se, međutim, čini sve izvjesnijim jest da će se ruskom ratu pridružiti novi Sjevernokorejci. Njihova služba Pjongjangu donosi golemu gospodarsku i političku korist. Ali potrebni su i Rusiji.

Četiri i pol godine nakon početka ruske invazije punog opsega na Ukrajinu Moskva se suočava s ozbiljnim nedostatkom ljudstva. Zapadne i ukrajinske obavještajne službe procjenjuju da Rusija svakog mjeseca gubi oko 6000 vojnika više nego što ih uspijeva novačiti.

Kako bi održala brojnost svojih snaga, Moskva je zato prisiljena posezati za stranim borcima – iz Kolumbije, Kenije, Kameruna i Sjeverne Koreje.

Za Rusiju i Sjevernu Koreju riječ je o odnosu uzajamne koristi, svojevrsnoj koaliciji koja ima vrlo konkretnu cijenu. Pjongjang će, po svemu sudeći, nastaviti slati svoje vojnike u ruski rat. Ali samo dok mu se to isplati.