Demografski kriminal: Kako Rusija ponovo naseljava okupirane teritorije – Analiza
Stručnjaci vjeruju da – počevši od aneksije Krima 2014. godine i zauzimanja dijelova Donjecke i Luganske oblasti – Rusija provodi sistematsku kampanju promjene demografskog sastava okupiranih teritorija Ukrajine.
Ova politika uključuje prisilnu deportaciju Ukrajinaca u udaljene dijelove Rusije, dok se zauzeta zemljišta ponovo naseljavaju drugim etničkim grupama. Takve akcije predstavljaju flagrantno kršenje međunarodnog prava, posebno Četvrte Ženevske konvencije, koja štiti civile u ratno vrijeme.
„U mogućnosti smo dokumentovati ove slučajeve zahvaljujući našim aktivnim, zabrinutim građanima na privremeno okupiranim teritorijama koji nam daju ove informacije“, objasnio je portparol Nacionalnog centra otpora (NRC), tijela koje su osnovale Snage specijalnih operacija odmah nakon potpune invazije kako bi podržale obuku i koordinaciju napora protiv okupacije Ukrajine.
Glasnogovornik, koji koristi pseudonim Lipa iz sigurnosnih razloga, rekao je da je većina istraga o prisilnim demografskim promjenama u Donjeckoj, Luganskoj, Zaporiškoj i Hersonskoj oblasti ostala u fazi pred suđenje. Međutim, nekoliko slučajeva je sada pred sudom.
Dvoje ruskih državljana osuđeno je u odsustvu na 10 godina zatvora zbog deportacije Ukrajinaca iz okupiranog dijela Zaporiške oblasti. U toku je i još jedno suđenje protiv ruskih zvaničnika i saradnika za deportaciju ukrajinske djece iz Hersonske i Nikolajevske oblasti.
Glavna zabrinutost je što se ruski državljani, dovedeni na okupirane teritorije Ukrajine, useljavaju u domove Ukrajinaca čija je sudbina nepoznata. Lipa je rekao da, iako su u toku pravni postupci u vezi sa naseljavanjem Rusa u ukrajinske domove, još uvijek nisu objavljene sudske odluke.
„Gradovi uz Azovsko more su najviše pogođeni ovim preseljenjem“, kaže Lipa. „Ruske vlasti prodaju ove stambene objekte i cijelu regiju kao luksuzne nekretnine na moru, čak i na mjestima gdje su zgrade samo ruševine“.
Lipa je ističe Mariupol kao efektivno propagandno sredstvo Kremlja, koji je prvo tvrdio da oslobađa grad, a sada ga navodno obnavlja.
„Ovo se dešava i u drugim gradovima poput Berdjanska, Heničeska, Donjecka i Luganska. Demografske promjene su još uvijek u toku u ovim područjima, jer Ukrajincima koji su pobjegli s okupiranih teritorija izuzetno je teško dokazati svoja prava na imovinu ruskim vlastima“.
Prema Lipi, ruske vlasti često proglašavaju domove Ukrajinaca napuštenim, bez vlasnika, a zatim ih oduzimaju za vlastite svrhe.
U drugim slučajevima, Ukrajinci se proglašavaju neprijateljima naroda, saboterima ili špijunima Oružanih snaga Ukrajine. Također im se može reći da je napad na to područje neizbježan i da je odlazak neophodan.
Lipa kaže da su najveće grupe koje su se preselile na okupirane teritorije bili autohtoni narodi Ruske Federacije, uključujući Burjate, Osete i Dagestance. Rusija ih koristi kao radnu snagu za obnovu gradova.
Ruske vlasti, također, potiču takozvanu obrazovanu elitu - nastavnike i doktore - da se presele na okupirane teritorije.
„Postoje značajne isplate za nastavnike“, rekao je Lypa. „U početku je to bio jednokratni bonus od milion rubalja (12.500 američkih dolara), što je kasnije postalo dva miliona (25.000 dolara). Plate su visoke. Čak su dobili status ekvivalentan učesnicima borbi sa odgovarajućim paketima socijalnih beneficija“.
Slučajevi ponovnog naseljavanja dokumentirani su korištenjem različitih izvora informacija, prvenstveno iz svjedočenja Ukrajinaca koji žive u tim područjima. Zabrinuti građani šalju informacije o ruskim aktivnostima chatbotu za Nacionalni centar otpora. Ove informacije zatim provjeravaju jedinice Oružanih snaga Ukrajine, obavještajne službe i Snage za specijalne operacije.
„Imamo vrlo veliku mrežu vlastitih ljudi i pripadnika otpora na privremeno okupiranim teritorijama. Oni provjeravaju i potvrđuju informacije. Tako dokumentiramo ove zločine“, rekao je Lipa.
Zločini u koje su uključeni Ukrajinci koji sarađuju sa Rusima istražuju se kao zasebna kategorija. Uzimaju se u obzir i slučajevi u kojima je ova saradnja bila prisilna i neophodna za preživljavanje.
Pozivanje Rusije na odgovornost
Zagovornik ljudskih prava Serhij Lankin objasnio je da Rusija krši međunarodno humanitarno pravo preseljenjem vlastitih građana na okupirane ukrajinske teritorije. Ova akcija krši brojne međunarodne sporazume, uključujući Četvrtu Ženevsku konvenciju (Član 49), Dodatni protokol I (Član 85), Hašku konvenciju (IV) iz 1907. i Rimski statut.
Iako se deložiranje ruskih doseljenika može činiti pravno jednostavnim - budući da ukrajinsko i međunarodno pravo podržavaju restituciju imovine - proces pozivanja ruskih okupatora na odgovornost predstavlja mnogo veći izazov.
Presedan se može naći u slučaju Jugoslovenske narodne armije (JNA) i srpskih paravojnih snaga tokom etničkog čišćenja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini početkom 1990-ih. U to vrijeme, hiljade Hrvata i Muslimana su prisilno raseljeni iz svojih domova. Čin je klasifikovan kao ratni zločin prema članu 49 Četvrte Ženevske konvencije.
„Ukrajina je već podnijela zahtjev Međunarodnom krivičnom sudu u vezi sa deportacijama, posebno ukrajinske djece, i pritiskom na Ukrajince na Krimu i drugim regijama kao ratnim zločinom“, objasnio je Lankin.
Izazovi u saradnji protežu se i na Međunarodni krivični sud (MKS). Prije 2022. godine, MKS nije otvorio nijedan slučaj u vezi sa deportacijama sa Krima, uprkos...
Tužilaštvo Autonomne Republike Krim istražuje ruske prisilne demografske promjene kao ratni zločin. Međutim, ukrajinskom zakonu trenutno nedostaju specifični zakoni koji se bave zločinima poput deportacije, promjene etničkog sastava regije ili ponovnog naseljavanja.
Vitalij Sekretar, prvi zamjenik šefa Tužilaštva Autonomne Republike Krim, rekao je da istražitelji traže očevice i žrtve ponovnog naseljavanja, ali da se u većini slučajeva ljudi koji su napustili
okupirane teritorije boje svjedočiti o onome što su vidjeli. Ove ukrajinske žrtve prvenstveno se boje odmazde Rusa, bilo protiv sebe ili svojih rođaka koji su ostali pod okupacijom.
Sekretar je rekao da je rad njegovog ureda trenutno usmjeren na slučajeve deportacije, dodajući: „Zločin deportacije je jedinstven po tome što se deportacija, čak i jedne osobe smatra ratnim zločinom“.
Istražitelji su utvrdili da je 12.000 ljudi deportovano sa Krima putem sudskih odluka.
„Ovo je situacija u kojoj je osoba bila na Krimu, ali je odbila uzeti rusko državljanstvo“, rekao je Sekretar. „Trenutno, tim od samo pet tužilaca sa specijalizovanim iskustvom vodi istragu o deportaciji Ukrajinaca sa poluostrva“.
Do danas su identificirali 18 osumnjičenih optuženih za prisiljavanje Ukrajinaca na odlazak primjenom ruskih okupacionih zakona, a 15 od ovih slučajeva je poslano sudu. Tužilaštvo Autonomne Republike Krim već je osiguralo šest osuđujućih presuda za ratne zločine povezane sa deportacijom i ponovnim naseljavanjem – prve takve presude za ruske zločine na Krimu. Svi osuđeni ostaju na slobodi na okupiranim teritorijama ili u samoj Rusiji. Većina osumnjičenih su sudije – i ukrajinski kolaboracionisti koji su stali na stranu okupacionih vlasti i ruski državljani imenovani u sudove na Krimu. Još troje osumnjičenih identifikovano je krajem septembra 2025. godine.
Za krivično djelo deportacije, ruski državljani i ukrajinski kolaboracionisti suočavaju se sa kaznama od 10 do 12 godina zatvora. Međutim, sve presude donesene do danas bile su u odsustvu.