Borit ćemo se dok ne pobijedimo': Može li Gruzija izbjeći uticaj Rusije?

Sedmicama su hiljade Gruzijaca izlazile na ulice, zahtijevajući budućnost oslobođenu uticaja Moskve. Ali, dok se zemlja još uvijek nalazi na raskršću, jaz se širi između onih koji vide budućnost Gruzije u Evropskoj uniji i onih koji vjeruju da je najbolji izbor za Gruziku održavanje dobroh veza s aRusijom.
Dok noć pada nad glavnim gradom Gruzije, Tbilisijem, ulice se pune mladih demonstranata koji mašu stotinama zastava. Među evropskim, gruzijskim, ukrajinskim pa čak i njemačkim zastavamo, gradom odjekuje skandiranje: "Vatra oligarhiji!". Hladna je subotnja noć, a demonstranti marširaju istim ulicama kojima su hodali svaki dan od novembra - od Trga Evrope do Rustaveli avenije, blokirajući ključne ulice kako bi pokazali da neće odustati.
Generacija u sukobu
Za 31-godišnjeg Ratija, borba je egzistencijalna. Navlačeći crnu masku preko lica dok se približavamo večernjem protestu, on nam kaže:  
"Morao sam pokriti lice, jer je naša vlada postavila mnogo kamera okolo. Prepoznaju nas na snimcima."
Rati predstavlja novi val mladih Gruzijaca koji članstvo u EU vide kao priliku za osiguranje demokratije, ekonomskog rasta i bijega iz ruske političke sjene. Ali ne slažu se svi.
Nino, 29, Gruzijka rođena u Rusiji, vjeruje da bi zemlja trebala ostati neutralna.  
"Mlađa generacija se ne bavi politikom. Oni samo ostaju na ulicama i bore se za tuđe ciljeve. Mislim da su nekako u zabludi".
Odjeci 2008.
Odrastajući sa majkom Ruskinjom i ocem Gruzijcem, Nino se sjeća dana kada je počela preispitivati svoj identitet.
"Kad sam se ujutro probudila, pala sam preko kreveta, jer je pored naše kuće čula snažna eksplozija. Pitala sam: Mama, šta se dešava? Rekla je: Rat je počeo. Pitala sam se sa kim, a ona je rekla: sa Rusijom. Nisam mogla vjerovati, jer sam odrasla osjećajući se kao Ruskinja i Gruzijka. Teško je djetetu prihvatiti takvu stvarnost".
Nino se referira na august 2008. godine, kada su ruske snage izvršile invaziju na separatističke regije Gruzije Abhaziju i Južnu Osetiju. Borbe su završile nakon pet dana, a teritorije su od tada ostale pod okupacijom Rusije, koja efektivno kontrolira više od 20 posto gruzijske teritorije.
 
Za Ratija, tekuća okupacija odražava prve faze slične strategije koju je Kremlj koristio u Ukrajini, a koja je kulminirala invazijom velikih razmjera 2022. godine. Odlučan da se ne prikloni ruskom uticaju, on vjeruje da su evropske integracije jedina alternativa tome da Rusija proguta Gruziju.
Sa druge strane, neki Gruzijci se boje da bi se historija mogla ponoviti ako se zemlja približi EU i NATO-u.
Cijena otpora
U novembru 2024. godine, stranka “Gruzijski san” pobijedila je na parlamentarnim izborima, koji su bili pod međunarodnom lupom zbog brojnih navoda o miješanju i nepravilnostima. Evropski parlament je izbore smatrao "još jednom manifestacijom kontinuiranog demokratskog nazadovanja zemlje, za koje je vladajuća stranka “Gruzijski san” u potpunosti odgovorna".
Kako bi se suprotstavila pozivu Evropskog parlamenta za nove izbore, stranka je odlučila blokirati pregovore o integraciji u EU do 2028. godine, što je izazvalo val protesta koji još uvijek traje. Ovo je treći val masovnih demonstracija podrške evropskim integracijama i slobodi izražavanja od 2023. godine.
Protesti u Tbilisiju rezultirali su brutalnim policijskim obračunima. Ratija je pretuklo više od desetak policajaca, koji su mu slomili nos i nanijeli rane po cijelom tijelu, ali uprkos represiji, pokret ne pokazuje znakove usporavanja.  
"Imao sam potres mozga, pa sam ostao kod kuće oko 12 dana. Moja supruga je svaki dan išla na protest. Nakon 12 dana i ja sam nastavio izlaziti", kaže on. "Danas idem na protest."
Šta slijedi za Gruziju?
S obzirom na to da gotovo 90 posto građana Gruzije podržava evropske integracije, pritisak prema Evropi nikada nije bio ovako snažan. Ali hoće li ovo biti dovoljno da se prevaziđe rastući uticaj Rusije?
Za Nino, vrijedi napraviti korak unazad kako bi se očuvao mir.  
"Moj san za ovu zemlju je da Gruzijci žive u miru jedni sa drugima i da nikada ne nanesu štetu jedni drugima, samo da bi bili dobri za nekog drugog iz inozemstva", kaže ona prije nego što se nasmiješi i doda: "To je to. To je ono što želim".
Ali dok Rati i hiljade drugih nastavljaju svoju borbu, jedno je sigurno: bitka za budućnost Gruzije je daleko od završetka.