Zašto je kineska tehnologija aktivirala alarm u Njemačkoj
Čak i dok njemačka vlada zabranjuje komponente koje proizvode kineski Huawei i ZTE za ključne dijelove 5G mreža u zemlji, neke njemačke kompanije žele raditi sa kineskim firmama u drugim kritičnim područjima.
Njemačko ministarstvo unutrašnjih poslova (BMI) je 11. jula objavilo da se do kraja 2026. godine komponente koje proizvode kineske tehnološke kompanije Huawei i ZTE "više ne smiju koristiti" u izgradnji slijedeće generacije 5G mobilnih mreža u zemlji.
Već postojeće komponente, odlučio je BMI, "moraju biti zamijenjene do kraja 2029. godine".
Njemačka vlada smatra 5G mreže "kritičnom infrastrukturom", jer su ključne za energetski sektor, transport, zdravstvenu zaštitu i finansijske usluge.
Zabrana je uvedena, jer se na kineske tehnološke firme sve više gleda sa sumnjom zbog njihovih navodnih previše bliskih veza sa Vladom u Pekingu. Posebno želja Pekinga da kompanije poput Huaweija i ZTE-a učini svjetskim liderima u visokotehnološkim sektorima čini zapadne vlade opreznim da im daju previše uticaja u svojoj nacionalnoj infrastrukturi.
Tržište energije vjetra postaje novo bojno polje
U međuvremenu, još jedna njemačko-kineska saradnja izazvala je uzbunu u ovom pogledu. Luxcara - nezavisni menadžer imovine sa sjedištem u Hamburgu, Njemačka, objavila je da je ugovorila sa kineskom kompanijom Ming Yang izgradnju turbina za projekt vjetroelektrana na njemačkoj obali.
"Odluka za Ming Yang bila je zasnovana na opsežnoj analizi dužne pažnje, koja je pokrivala lanac nabavke, usklađenost sa ESG-om [okoliš, društvo i upravljanje] u skladu sa taksonomijom EU i cyber sigurnošću uz podršku nezavisnih stručnjaka renomiranih međunarodnih savjetnika", navodi se u saopćenju kompanije od 2. jula ove godine.
Snabdijevanje energijom se, također, smatra kritičnom infrastrukturom u Njemačkoj, jer zemlja nastoji dostići proizvodnju 80 posto svoje električne energije iz obnovljivih izvora do 2035. godine.
Očekuje se da će energija vjetra biti značajan dio buduće kombinacije proizvodnje električne energije. Zvanični njemački podaci pokazuju da je u prva tri mjeseca ove godine 38,5 posto električne energije proizvedene u Njemačkoj dolazilo iz vjetroelektrana. Nijedan drugi obnovljivi izvor energije nije tako značajno porastao kao energija vjetra.
Lars Haugwitz, viši konsultant u Luxcari, kaže da je Luxcara "izabrala najmoćnije turbine" za svoj projekat vjetroparka Waterkant.
"Ming Yang je bila jedina kompanija koja je mogla ispuniti rok isporuke do 2028. godine sa jedinicom od 18,5 megavata", rekao je za DW, dodajući da je odluka zasnovana na detaljnom pregledu svih ponuda koje su dobili tokom međunarodnog tendera.
Uz malu pomoć Pekinga
Do danas, danska kompanija Vestas i njemačko-španski proizvođač Siemens Gamesa dominirali su vjetroelektranama na moru u Evropi. Međutim, drugi njemački operateri vjetroelektrana sada, također, razmatraju angažman kineskih kompanija kao dobavljača.
Prema njemačkom poslovnom dnevniku Handelsblatt, među njima je i energetski gigant RWE, a list kao razloge navodi ograničenu ponudu vjetroturbina u Evropi i veliku potražnju.
U saopćenju, kompanija sa sjedištem u Njemačkoj rekla je da do sada nema kineskih dobavljača u svom portfoliju vjetroelektrana i da planira nastaviti saradnju sa etabliranim evropskim dobavljačima. Međutim, glasnogovornik kompanije je rekao za DW da offshore industrija mora razumjeti "koje proizvode azijski dobavljači mogu ponuditi i da li ispunjavaju zahtjeve u pogledu tehnologije, kvaliteta, sigurnosti i isplativosti".
Nekoliko je razloga zašto kompanije iz Azije često prednjače u novim tehnologijama, kaže Michael Tenten, generalni direktor Pure ISM, kompanije fokusirane na sigurnost podataka u sektoru obnovljive energije. Oni su bili "uglavnom ekonomični", rekao je za DW, pri čemu je glavni razlog "brža dostupnost opreme".
Međutim, Institut za svjetsku ekonomiju u Kielu (IfW) u Njemačkoj otkrio je da je 2022. godine više od 99 posto kineskih kompanija koje kotiraju na berzi, također, dobilo direktne državne subvencije i uživalo lakši pristup kritičnim sirovinama, prisilni transfer tehnologije u zajedničkim ulaganjima i pomoć u procesu javnih nabavki.
Kineski proizvođač automobila BYD, na primjer, postao je vodeći svjetski proizvođač električnih vozila nakon što je dobio posebno visoke subvencije, rekao je nedavno za Handelsblatt direktor istraživanja IfW-a Dirk Dohse. Također mu je pomoglo i to što je dobio subvencije za proizvodnju baterija i subvencioniranih komponenti.
"Iako evropske industrije često ne mogu konkurirati kineskim cijenama, bez kineske subvencionirane tehnologije, proizvodi potrebni za zelenu transformaciju Njemačke bili bi skuplji i oskudniji", rekao je Dohse.
Curenje podataka predstavlja sigurnosni rizik?
Michael Tenten iz Pure ISM-a vidi još jedan razlog za nepovjerenje prema kineskim dobavljačima: sigurnost podataka.
"Proizvođači obično imaju vlastite kontrolne centre za praćenje vjetroelektrana koje grade. Sve dok se ti kontrolni centri ne nalaze u Njemačkoj, uvijek postoji rizik od neželjenog uticaja na poslovanje iz inozemstva", rekao je Tenten, dodajući da mu nije poznato da bilo koji kineski proizvođač trenutno planira ili namjerava uspostaviti vlastiti kontrolni centar u Njemačkoj.
Za Larsa Haugwitza, takav rizik je prilično teoretski jer neće biti "direktne veze sa podacima" između njemačkog offshore vjetroparka i kineskog proizvođača turbina.
"Kontrola, rad i održavanje turbina u potpunosti će se obavljati u Njemačkoj", rekao je Haugwitz.
ZAKLJUČAK
Zemlje Zapada već duže vrijeme pomno prate kineske tehnološke kompanije i njihovu povezanost sa kineskom državom, odnosno, subvencije koje dobijaju od države. Poseban problem predstavlja sigurnosni aspekt kada je u pitanju kinesko zakonodavstvo koje interese države stavlja ispred interesa klijenata. Naročito je pažnja bila fokusirana na visokotehnološke kompanije koje se bave uspostavljanjem infrastrukture za korištenje 5G mreže, kao što su Huawei i ZTE.
Nakon zabrana u većem broju zapadnih zemalja, njemačke vlasti su odlučile zabraniti korištenje opreme ove dvije visokotehnološke kineske kompanije, a razlozi su prvenstveno sigurnosne naravi. Osim toga, u Njemačkoj se vrlo ozbiljno problematizira i korištenje kineske tehnologije za izgradnju energetske infrastrukture, gdje se opet pitanje sigurnosti nameće kao ključno.
Dok se na Zapadu korištenje kineske tehnologije u kritičnoj infrastrukturi zemlje smatra vrlo rizičnim sa sigurnosnog aspekta, sa jedne strane, ali i problematičnim zbog subvencija koje dobijaju kineski proizvođači, čime direktno utiču na konkuretnost evropskih kompanija na tržištu, u zemljama Zapadnog Balkana se ova pitanja, od strane vlasti, uopće ne spominju. Angažman kineskih kompanija u izgradnji kritične infrastrukture (saobraćajne, elektroenergetske itd.) je sve češći a kineske kompanije se pojavljuju i kao investitori, odnosno, koncesionari na ovim projektima, kroz vrlo netransparentne ugovore, sumnje na korupciju i manje-više otvoreno kršenje zakonskih odredbi. O sigurnosnom aspektu se u zemljama Zapadnog Balkana gotovo i ne govori, a upravo bi to trebao biti razlog da se sa više opreza pristupa poslovima koji se rade sa kineskim kompanijama.