Zašto je Kina poslala špijunski balon iznad SAD
Kina je tvrdila da je balon bio samo "zračni brod" za istraživanje vremena
Kineski "nadzorni balon" letio je iznad Sjedinjenih Američkih Država nekoliko dana prije nego što su ga u subotu oborile američke zračne snage.
Upotreba balona na velikim visinama za špijuniranje i druge vojne misije je praksa koja datira još od sredine prošlog stoljeća.
Evo šta se zna o tome kako oni rade i zašto ih Kina sada koristi.
Šta su špijunski baloni?
Tokom Drugog svetskog rata, japanska vojska je pokušala prenijeti zapaljive bombe na teritoriju SAD koristeći balone dizajnirane da lebde u mlaznim strujama vazduha. Nijedan vojni cilj nije oštećen, ali je nekoliko civila poginulo kada se jedan od balona srušio u šumu u Oregonu.
Neposredno nakon rata, američka vojska je počela istraživati upotrebu špijunskih balona na velikim visinama, što je dovelo do velike serije misija pod nazivom Project Genetrix. Projekat je doživio svoju primjenu, letovima fotografskim balonima preko teritorije sovjetskog bloka 1950-ih godina prošlog stoljeća, prema dokumentima Vlade SAD.
Kako baloni funkcioniraju?
Takvi baloni obično rade na visini od 80.000-120.000 stopa (24.000-37.000 m), znatno iznad visina na kojima se odvijaju letovi komercijalnog zračnog saobraćaja - avioni gotovo nikada ne lete više od 40.000 stopa. Najefikasniji borbeni avioni obično ne lete iznad 65.000 stopa, iako špijunski avioni kao što je U-2 imaju maksimalnu visinu leta od 80.000 stopa ili više.
Međutim, prema Wall Street Journalu, balon koji je viđen kako leti iznad SAD-a prvi su prijavili civili u komercijalnom avionu.
Prednosti balona u odnosu na satelite uključuju mogućnost skeniranja širokih područja teritorije iz bliže unutrašnjosti i mogućnost da provedu više vremena iznad ciljanog područja, navodi se u izvještaju iz 2009. upućenog Koledžu za komandu i osoblje američkog ratnog zrakoplovstva.
Koliki je bio kineski špijunski balon?
Balon iznad SAD bio je "veličine tri autobusa" i imao je vidljiv "tehnološki prostor", objavili su američki mediji, uključujući solarne panele za napajanje uređaja za nadzor.
Za razliku od satelita, za koje su potrebni svemirski lanseri koji koštaju stotine miliona dolara, baloni se mogu lansirati jeftino.
Balonima se ne upravlja direktno, ali se mogu grubo voditi do ciljanog područja promjenom nadmorske visine kako bi se uhvatile različite struje vjetra, prema studiji iz 2005. koju je uradio Institut za istraživanje vazduhoplovnih snaga.
Zašto Kina to radi?
Kina je možda poslala špijunski balon iznad velikog kompleksa silosa sa nuklearnim projektilima SAD, samo da pokaže da može. Ima daleko naprednije metode nadzora i špijunaže za prikupljanje informacija.
Poređenja radi, slanje špijunskog balona – tehnologije koja postoji već decenijama – prilično je nesofisticirano.
Alexander Neill, analitičar istraživačkog centra Pacific Forum na Havajima, rekao je da je prikupljanje obavještajnih podataka o balonu vjerovatno ograničeno, što sugerira da je njegova prava namjera možda bila više politička.
"Kina ima svoju konstelaciju špijunskih i vojnih satelita koji su daleko važniji i efikasniji u smislu praćenja SAD-a, tako da mislim da je poštena pretpostavka da dobitak obavještajnih podataka nije ogroman", rekao je gospodin Neill.
Kina je i dalje tvrdila da je balon bio samo "zračni brod" za istraživanje vremenskih prilika koji je skrenuo sa kursa.
Zašto sada?
Tajming je, također, sumnjiv - samo nekoliko dana prije nego što je Antony Blinken, američki državni sekretar, trebao posjetiti Kinu. On je, u međuvremenu, otkazao putovanje.
Čitav incident izazvao je političku buru u SAD – što je vjerovatno vrhunac za Peking.
Prije nego što je balon oboren, američki predsjednik Joe Biden bio je kritikovan da je bio previše blag prema Kini. Ali u subotu je Biden otkrio da je tražio od vojske
da sruši balon dan ranije, ali mu je rečeno da je potencijal nanošenja štete ljudima na zemlji prevelik.
Sve ovo možda ide na ruku Pekingu, da osmišljeno odvrati i osramoti i Bidena i Blinkena.
Sjedinjene Američke Države su saopštile da su se slični incidenti dešavali i ranije, pa je pitanje zašto su odlučili da objave incident sa balonom koji se pojavio početkom februara.
To što je Washington znao za prošle kineske izviđačke balone u svom zračnom prostoru – i odlučio da ih ne otkrije – možda je još jedan pokazatelj razlika u mišljenjima o tome kako najbolje postupati sa Kinom.
To što je uočen kineski špijunski balon – što je samo po sebi provokativan potez koji je izazvao ludnicu i upiranje prstom u SAD, a ne u Kinu – može se u Pekingu smatrati uspješnom misijom, a ne neuspjelom.