Zapadni Balkan na raskršću: stari rat u novoj geopolitičkoj kompoziciji  (II dio)

Upoređujući ovaj pristup sa slučajevima u Gruziji i Ukrajini, ovaj esej naglašava upotrebu hibridnih alata, od propagandnih narativa do direktnih intervencija, kao modela za podrivanje demokratskih struktura i povećanje uticaja u regionu.

Pouke iz Gruzije i Ukrajine: paralele sa hibridnim strategijama na Balkanu

Hibridni rat više nije u terminima “prijetnje” već u stvarnim i opipljivim terminima. Uporedni primjer sa Zapadnog Balkana je hibridni rat Rusije u Gruziji i Ukrajini, dva slučaja u kojima su hibridne taktike dovele do ozbiljne destabilizacije i teritorijalnih upada. U Gruziji su počele hibridne intervencije uz podršku separatistima u Južnoj Osetiji i Abhaziji, što je eskaliralo u sukob 2008. godine. Rusija je koristila kombinaciju dezinformacija, diplomatskog pritiska i vojnih intervencija kako bi potkopala suverenitet Gruzije i zadržala kontrolu nad ovom strateškom kavkaskom zemljom.

U Ukrajini je početak hibridnog sukoba obilježila aneksija Krima 2014. godine i podrška separatistima u regionu Donbasa. Hibridni rat u Ukrajini uključivao je širok spektar alata, kao što su sajber napadi na kritičnu infrastrukturu, masovne kampanje dezinformacija i iskorištavanje lokalnog nezadovoljstva za stvaranje društvenih i političkih podjela. Rusija je izgradila narativ koji promoviše zaštitu stanovništva koje govori ruski, strategiju koja liči na napore da se osnaže srpske zajednice u Crnoj Gori i na Kosovu.

Ovi primjeri pružaju model za razumijevanje kako Srbija i Rusija mogu da unaprijede hibridne intervencije na Balkanu. U oba slučaja, u Gruziji i Ukrajini, ključni elementi su bili:

1. Upotreba demografije kao političkog alata: U obje zemlje, Rusija je koristila zajednice ruskog govornog područja kao osnovu za legitimizaciju intervencija.

2. Kulturno-istorijski narativi: Promoviranje „istorijskog i kulturnog jedinstva” bilo je opravdanje za uticanje na suverenitet ovih zemalja.

3. Kombinacija hibridnih i tradicionalnih alata: od dezinformacija i sajber napada do direktnih vojnih intervencija.

U tom kontekstu je evidentna paralela sa Balkanom. Ako scenariji u Gruziji i Ukrajini budu presedani, rizici za Crnu Goru, Kosovo i Bosnu i Hercegovinu su visoki, posebno ako se lokalne zajednice koriste kao sredstvo za stvaranje podjela i destabilizacije. Glavna lekcija iz ovih slučajeva je da odložena reakcija Zapada samo pojačava ove hibridne strategije i utire put za dalju eskalaciju.

 

Rusko-srpski hibridni rat protiv Kosova kroz izbornu manipulaciju i teroristički napad

Hibridni napori Rusije i Srbije da destabilizuju Kosovo poprimaju sve složenije oblike, uključujući izbornu manipulaciju i upotrebu nasilja za stvaranje neizvjesnosti i podsticanje planova za podjelu Kosova. Ove strategije predstavljaju jasan pokušaj podrivanja suvereniteta Kosova i stvaranja prostora za političko i društveno uplitanje na štetu regionalne stabilnosti. Slučaj izborne manipulacije preko Srpske liste i teroristički napad u Banjskoj su jasni primjeri ovih nastojanja.

Rusko-srpski hibridni rat na Kosovu kroz izbornu manipulaciju

Na kosovskim parlamentarnim izborima održanim 14. februara 2021. Srpska lista je obezbjedila 10 mesta rezervisanih za srpsku zajednicu, jačajući svoju ulogu političkog instrumenta u režiji Beograda. Ali njena strategija je išla dalje od ovih 10 mandata, sa ciljem da manipuliše izbornim sistemom kako bi zauzela druga mjesta rezervisana za nevećinske zajednice kao što su Bošnjaci, Romi, Aškalije i Egipćani. Prenosom glasova iz srpske zajednice na kandidate iz Srpske liste, ova stranka je nastojala da dobije do 17 mjesta u Skupštini Kosova.

Ova izborna manipulacija predstavlja oblik institucionalnog hibridnog rata, gdje se demokratski instrumenti koriste za podrivanje same demokratije. Ukoliko bi ova strategija bila realizovana, to bi Srbiji dalo uticaj bez presedana na donošenje odluka u parlamentu i vladi na Kosovu, stvarajući mogućnosti za blokiranje kritičnih odluka ili za jačanje pozicija srpskih paralelnih struktura na sjeveru i širom Kosova u oblastima naseljenim Srbima u većini.

Ovaj pristup je u skladu sa taktikom koju su Rusija i Srbija koristile u drugim balkanskim zemljama, kao što su Crna Gora i Bosna i Hercegovina, gdje su prosrpske stranke manipulisale političkim procesima da oslabe nacionalne institucije i povećaju uticaj Beograda i Moskve.

Teroristički napad u Banjskoj: provokacija hibridnih razmjera

Teroristički napad u Banjskoj, gde je naoružana grupa Srba predvođena Milanom Radoičićem napala kosovsku policiju 24. septembra 2023. godine, predstavlja još jednu eskalaciju hibridnih napora Srbije. Ovaj teroristički napad, koji je iza sebe ostavio žrtve i duboke tenzije, bio je jasan pokušaj destabilizacije Kosova i stvaranja opravdanja za dalju intervenciju.

Napad su karakterisali brojni elementi hibridnog ratovanja:

1. Organizovanje oružanih grupa od strane srpskih paralelnih struktura: Ove grupe su dio šire strategije za održavanje uticaja Srbije na sjeveru Kosova, uprkos naporima Kosova i međunarodnih vlasti da ih razbiju.

2. Tiha podrška Moskve: Rusija je, kroz svoju propagandu i diplomatske kanale, iskoristila ovaj incident da predstavi narativ okrivljavajući kosovske institucije za „ugnjetavanje” srpske manjine, pomažući da se međunarodno mišljenje podijeli.

3. Stvaranje etničkih tenzija: Napad je imao za cilj da izazove nasilnu reakciju kosovskih vlasti, podstičući podjele među zajednicama i otežavajući održavanje reda i bezbjednosti na sjeveru, što bi dovelo do podjele Kosova.

 

Napad u Banjskoj podsjeća na taktiku Rusije u Ukrajini i Gruziji, gdje su lokalne oružane grupe korištene za stvaranje destabilizacije, otvarajući put za dalju političku i diplomatsku intervenciju.

Napad na Zvečan: hibridna strategija po ruskom modelu

Nedavni napad u Zvečanu, usmjeren na kanal Ibar Lepenci – kritični izvor vode za piće i ključnu komponentu proizvodnje električne energije Kosovske energetske korporacije – označio je još jedan korak u hibridnoj strategiji Srbije protiv Kosova, pokazujući prilagodljiv pristup hibridnom ratu. Predsjednik Odbora za vanjske poslove njemačkog Bundestaga Michael Roth opisao je ovaj čin kao "rusku terorističku metodu" protiv suverene zemlje u srcu Evrope.

Ovaj napad, nalik na udare na energetsku infrastrukturu u Ukrajini i sabotažu podvodnih kablova u Baltičkom moru, predstavlja pokušaj da se iskoristi energetski haos i psihološki pritisak kao oruđe destabilizacije. Za razliku od napada na Banjsku, koji se fokusirao na teritorijalnu podelu i uspostavljanje baze za separatističke tendencije, napad u Zvečanu je imao za cilj da oslabi vitalnu infrastrukturu Kosova. Ovim naporima se nastojalo da se, kroz bezbjednosni haos na više nivoa, stvori okruženje pogodno za dalje akcije naoružanih srpskih grupa – neke aktivno djeluju na Kosovu, a druge pozicionirane duž granice između Kosova i Srbije.

Napad naglašava upotrebu taktike hibridnog ratovanja, gdje kombinacija psiholoških, energetskih, ekonomskih i bezbjednosnih prijetnji nastavlja da podriva suverenitet i stabilnost Kosova. Uvlačenjem Kosova u stanje haosa – sa nekontrolisanim sjeverom, energetskom krizom i nedostatkom vode za piće – Srbija ima za cilj da izazove ozbiljne političke, društvene i ekonomske krize, koje dovode do ekstremne polarizacije i, na kraju, do neuspjeha države Kosova.

Ovaj incident učvršćuje dobro uspostavljen model hibridnih sukoba koji koristi Rusija u Gruziji i Ukrajini, gdje kritična infrastruktura služi kao meta za stvaranje destabilizacije i postizanje strateških dobitaka. U tom kontekstu, napad u Zvečanu ne treba posmatrati kao izolovani incident, već kao dio smišljene strategije osmišljene da eskalira tenzije u regionu i obnovi srpski uticaj na sjeveru Kosova.

Otpor SAD protiv rusko-srpskog trougla na Zapadnom Balkanu

Na Zapadnom Balkanu, strateški trougao Srbije su Republika Srpska, Crna Gora i Kosovo. Dok su akcije u Republici Srpskoj lakše, u Crnoj Gori se akcije moraju preduzimati u hibridnoj formi, koristeći političke, pravne, ekonomske i vojne mehanizme koji preoblikuju sastav dok se NATO ne izbaci iz igre. Što se tiče Kosova, većina dosadašnjih opcija je blokirana nakon neuspjeha terorističkog napada u Banjskoj. U ovoj situaciji, najverovatnija opcija za Srbiju je eskalacija hibridnog ratovanja stvaranjem haosa i iščekivanjem mogućnosti globalnog sukoba.

U tom kontekstu, citat bivšeg američkog predsjednika Donalda Trampa 2018. godine o Crnoj Gori dobija dublje značenje: „Crna Gora je mala zemlja sa veoma moćnim i agresivnim ljudima. Oni mogu biti agresivni i čestitam, ti si u Trećem svjetskom ratu.” Ova procjena, koja indirektno uključuje Albaniju kao dio ove jednačine, odražava percepciju krhkosti regiona i njegovog potencijala za eskalaciju u globalni sukob.

Paralela sa Prvim svjetskim ratom, koji je počeo kada je Rusija pritekla u pomoć Srbiji protiv Austro-Ugarske, postavlja zanimljivo pitanje: da li bi Treći svjetski rat mogao da izbije ako SAD odluče da podrže Crnu Goru protiv rusko-srpskog saveza? Ovaj scenario naglašava važnost člana 5. Povelje NATO-a, koji predviđa međusobnu odbranu saveznika u slučaju oružanog napada. Svakako, član 5 se koristi samo ako agresorske zemlje (posebno Rusija) vjeruju da su SAD zaista ozbiljne po tom pitanju. Ako Rusija misli da gospodin Trump neće ući u rat da zaštiti manje članice NATO-a, onda se povećavaju šanse za sukob.

Ako otpor rusko-srpskim uticajima ne uspije, Zapadni Balkan bi mogao postati nova arena podjele između Istoka i Zapada. Umjesto da se ova podjela dogodi kao u hladnoratovskoj Njemačkoj, na Balkanu bi mogla biti podignuta nova „gvozdena zavjesa“, produbljujući polarizaciju i mijenjajući sigurnosnu arhitekturu u regionu. Da bi se ovo izbjeglo, zapadni akteri moraju biti odlučni da spriječe eskalaciju i podrže regionalnu stabilnost kroz koordinisan i uravnotežen pristup.