Xi Jinping je jači nego ikad, ali budućnost Kine je neizvjesna

Na 20. Kongresu Komunističke partije Kine, veći broj Xijevih lojalista zauzet će vrhovne pozicije, ali sve će izraženija biti pitanja – ko poslije Xija?

Kongres Komunističke partije Kine (KPK), dvadeseti po redu, počinje u nedjelju u Pekingu, a dosadašnji generalni sekretar Partije i predsjednik Kine Xi Jinping gotovo će sigurno ostati na čelu i treći mandat nakon kongresa.

Iako će on izaći s kongresa moćniji nego ikad postavivši više lojalista u vrhovna stranačka tijela, Politbiro i Stalni komitet, ali i Xi i KPK suočavaju se s teškim pitanjima na koja trenutno nemaju odgovor.

Stepen do kojeg je Xi u stanju preoblikovati rukovodstvenu grupu KPK-a i donijeti velike promjene u smjernicama politike ovisi o tome koliku podršku ima među 2.296 delegata koliko ih prisustvuje.

Jasno je da na kongresu neće biti određen Xijev nasljednik. Takva praznina u nasljeđivanju može povećati neizvjesnost za buduću tranziciju moći – centralno pitanje za igru moći koja vodi politiku kineske elite.

Uoči kongresa, Kina je pooštrila restrikcije putovanja i protok informacija oko Pekinga. Međutim, ishodi ovog samita, koji se održava jednom u pet godina, odjeknut će mnogo dalje od glavnog grada.

Na 19. kongresu KPK-a 2017, Xi je uspješno svoju političku viziju, pod zvaničnim nazivom “Misao Xi Jinpinga o socijalizmu sa kineskim karakteristikama za novu eru”, upisao u ustav Komunističke partije Kine. Time je postao tek treći lider – nakon Mao Zedonga i Denga Xiaopinga – čija je politička doktrina uključena u partijsku povelju.

U narednih nekoliko dana, Xijev napor da konsoliduje moć i uspostavi ono što je opisao kao „novu normalu“ za kinesku ekonomiju i politiku odredit će budući put druge najveće ekonomije na svijetu u njegovom „novom dobu“.

Novo ‘novo normalno’

Od dolaska na vlast na 18. kongresu KPK-a 2012, Xi je uzdrmao kinesku politiku, između ostalog i kroz nemilosrdnu antikorupcijsku kampanju, nepokolebljivu ideološku kontrolu i udarce na gurue tehnologije i nekretnina.

Iako je Misao Xi Jinpinga uvrštena u temeljne dokumente KPK-a na 19. kongresu 2017, izgledalo je da je on u to vrijeme napravio kompromise sa drugim partijskim starješinama. Među tim prilagodbama bilo je kontinuirano strogo pridržavanje neformalnog starosnog kriterija, koji je zahtijevao da novi članovi Politbiroa i Stalnog komiteta moraju biti mlađi od 68 godina u vrijeme sazivanja kongresa.

Kao rezultat, novi Stalni komitet u 2017. bio je sastavljen od lidera sa različitim političkim pozadinama – uključujući i Komunističku ligu omladine, priobalne regije i pokrajine u unutrašnjosti – od kojih nisu svi svoj politički uspon dugovali Xiju.

Ovoga puta Xi je pripremio teren da prekine taj obrazac. U septembru je KPK objavila nove regulative o unapređenju i degradiranju vodećih stranačkih kadrova, koje su ukinule obaveznu dob za penzionisanje i ograničenja mandata za imenovanje starijih zvaničnika.

Nova pravila značajno umanjuju značaj starosnih granica i otvaraju vrata napredovanju i zadržavanju lidera starijih od 67 godina u Politbirou. Ovo je dodalo dodatne neizvjesnosti konačnom sastavu uoči kongresa KPK-a budući da bi svih sedam trenutnih članova Stalnog komiteta Politbiroa, u teoriji, moglo ostati.

Praznina u nasljeđivanju

Međutim, u igri je novi set kriterija za unapređenje kako bi se preoblikovao rukovodstveni tim i izbjegle remetilačke borbe moći, sa sljedećim očitim redoslijedom prioriteta – odanost Xiju, nastup, tehnokratske pozadine i dob.

Na osnovu ovog pristupa, Xijevi lojalisti će dobiti na broju u Politbirou i njegovom Stalnom komitetu. Međutim, jasan nasljednik Xija neće biti određen. To bi moglo pripremiti pozornicu za buduće neizvjesnosti i potencijalne tenzije.

Pitanje nasljeđivanja utječe na političku stabilnost u državi od uspostavljanja Narodne Republike Kine 1949. Konkretno, smjena vlasti u 1980-im nije tekla glatko, što se vidi na primjeru svrgavanja Hu Yaobanga i Zhao Ziyanga, lidera koje su ortodoksni dijelovi stranke vidjeli kao isuviše liberalne pred sve izraženijim studentskim protestima.

Od tada rukovodstvo stranke ulaže ogromne napore da institucionalizira elitnu politiku. Uspostavljene su mnoge formalne institucije, ali neformalna pravila i dalje igraju važnu ulogu u upravljanju sukcesijom vlasti.

Raskinuvši s tim pravilima, Xi sada mora upotrijebiti svoj lični autoritet da vremenom uspostavi „novu normalu“ za odabir svog nasljednika. To neće nužno biti gladak proces i mogao bi biti izazvan intenzivnom unutarstranačkom konkurencijom.

U međuvremenu, KPK neće u potpunosti razmontirati svoj kolektivni model rukovodstva na vrhu, uprkos sve većoj Xijevoj moći.