09.03.2023.

Vitalij Portnikov: Putin o Krimu - koga vara ruski predsednik?

Vladimir Putin u poruci Federalnoj skupštini Rusije, naravno, nije mogao da ne pomene Krim. Međutim, ovaj put se okupirano poluostrvo Krim u njegovom govoru pojavilo ne kao primjer sretnog povratka u "rodnu luku", već kao objekt mogućeg ukrajinskog napada - naravno nakon Donbasa.
Neprekidnim ponavljanjem teme "ukrajinskog napada" na Krim, ruski predsjednik vjerovatno samo želi skrenuti pažnju sa pravog - ruskog - napada na poluostrvo Krim. Uostalom, 2014. godine nisu se ukrajinske trupe iskrcale na crnomorsku obalu Kavkaza, već ruske trupe na poluostrvu Krim.
Ovo nije vrijeme Aleksandra Turčinova, koji je u to vrijeme bio predsjednik Ukrajine i rekao, naprimjer, da u Sočiju postoje samo "uljudni mali zeleni" i da tamo nema ukrajinskih vojnika. Ne, čuli smo ovu laž o odsustvu ruskog vojnog kontingenta od Putina i drugih ruskih lidera. Kako su kasnije čuli da su ruske trupe na Krimu, kako i ne bi bile, ali je njihovo prisustvo namjerno prikrivano kako bi okupaciji poluostrva dali znak "legitimnosti" koji je samo Rusija mogla razumjeti. Pa ko je koga napao?  
Sve ove nevjerovatne priče mogle su izgledati realno do 24. februara 2022. Tada, u izlaganju Putina i ruskih propagandista, čak ni forum "Krimska platforma" nije ličio na političku raspravu o načinima obnavljanja međunarodnog prava koje Rusija prezire, već na pripremu za "agresiju" na Rusiju.
Ali nakon 24. februara 2022. godine ne treba sumnjati ko je agresor i ko je planirao napad. A sama okupacija Krima izgleda samo kao prvi korak u implementaciji plana da se okupira čitava Ukrajina ili barem polovina zemlje – stvaranje mostobrana, „nepotopivog nosača aviona“, bez uspostavljanja kontrole nad kojim se izvrši "specijalna operacija" uništavanja susjedne države, čini se da Kremlj jednostavno nije mogao. Zato se okupirani Krim u današnjem svijetu kao takav doživljava – ne kao „sveto“ poluostrvo ruske istorije, već kao odskočna daska za napad i uništenje Ukrajine. A sada – što je također važno – destabilizovati situaciju u crnomorskom basenu.
Kome su tada namenjene krimske izjave Vladimira Putina? Čini se da Rusi trenutno ne mare za Krim. Zemlja, čiji su mnogi stanovnici 2014. godine naivno mogli očekivati da će se sve završiti "Krimnašom", živi u strahu od nastavka rata, ekonomskih i socijalnih nevolja. Pa čak i ljudima koji nastavljaju da podržavaju Putina i veruju televiziji, siguran sam, sada nije slatko.
Zapad pouzdano zna da ukrajinsko rukovodstvo nije planiralo napad na Donbas ili Krim. Nakon 2014., oba predsjednika Ukrajine - Petro Porošenko i Volodimir Zelenski - zadržali su dosljedan stav u pogledu diplomatskih alata za obnovu teritorijalnog integriteta zemlje. I jednostavno nema političkog smisla u ovim optužbama.
Ali Vladimir Putin, očigledno, jednostavno ne može pronaći razumno objašnjenje razloga koji bi mu omogućili da napadne Ukrajinu. On ne može jednostavno sa govornice ruske Skupštine izjaviti da želi  okupirati Ukrajinu na način na koji je ranije okupirao Krim i Donbas. Zato mora se mora uvijati, uvijati, uvijati - i, mislim, shvatiti da mu niko ne veruje, čak ni u sali u kojoj su se okupili predstavnici ruske elite. Jer i u toj sali rijetko ko je vjerovao u ukrajinski napad i malo ko je očekivao da će Putin započeti brutalan rat protiv Ukrajine. Vladimir Putin pokušava prevariti Ruse, Ukrajinu, Zapad i svoje zvaničnike. Ali zar se on najviše ne vara?