„Umorne smo od toga da budemo dobre devojke“: Žene i majke ruskih vojnika protestvuju protiv Putina

“Želimo potpunu demobilizaciju. Civili ne bi trebali biti uključeni u borbe”, kaže jedna od žena na početku devetominutnog obraćanja ovog mjeseca. “Ima nas mnogo, a naš broj će samo rasti”.

Žena je Marija Andreeva, 34, i ona je jedna od nezvaničnih liderica novonastalog lokalnog pokreta koji u Rusiji dobija na zamahu posljednjih nekoliko sedmica.

One su supruge i majke nekih od 300.000 ruskih muškaraca koji su regrutirani u septembru 2022. godine, u kritičnom periodu za Kremlj, kada je trebalo povećati broj ruskih trupa, nakon što je Ukrajina ponovo zauzela dijelove teritorije na jugu i sjeveru zemlje.

Više od godinu dana kasnije, dok su njihovi voljeni još uvijek na bojnom polju, mnoge žene organiziraju javne proteste i pišu otvorena pisma uzimajući u obzir službeni narativ da su mobilizirane trupe potrebne u ruskom ratu u Ukrajini.

„Zašto su naši ljudi koji su vodili miran život morali otići u Ukrajinu?“, kaže Andreeva, koja živi u Moskvi. . “Ako je naša vlada odlučila napasti manju državu, neka se vojska bori, ali ostavite naše ljude na miru.”

Andreeva kaže da je pokret nastao u septembru nakon što je Andrej Kartapolov, predsjedavajući parlamentarnog odbora za odbranu, rekao novinarima da neće biti rotacije trupa u Ukrajini i da će se oni vratiti kući nakon što “specijalna vojna operacija” bude završena.

Rusija ima istoriju protesta predvođenih ženama tokom rata. Supruge i majke predvodile su antiratni pokret tokom prvog čečenskog rata 1994. godine koji je pomogao da se javno mnjenje okrene protiv sukoba i odigrao ulogu u odluci Kremlja da zaustavi borbe.

Žene su bile organizirane u dobro vođene grupe kao što je Komitet majki vojnika Rusije (CSM), koji je imao stotine regionalnih centara širom zemlje, i, što je najvažnije, njihova poruka je emitirana na ruskoj televiziji u vrijeme kada mediji bili nisu bili u potpunosti podređeni državi.

Ali otkako je Putin preuzeo vlast 1999. godine, ruske vlasti su preduzele sistematske korake da razbiju takve pokrete, istovremeno preuzimajući nezavisne medije koji bi im mogli dati platformu.

Nakon potpune invazije na Ukrajinu, Kremlj je krenuo dalje, u stvari kriminalizujući sve antiratne glasove i izrekao stroge kazne običnim Rusima, čak i za male geste građanskog protesta protiv invazije.

Andreeva komunicira sa drugim suprugama, sestrama i majkama vojnika na Telegramu, jednoj od posljednjih platformi koja omogućava da se čuju nezavisni glasovi. Većina njihovog rada koordinira se na kanalu Put domoy (Put kući), koji je od osnivanja u septembru okupio više od 35.000 članova. Kaže da se ne boji, jer joj je dosta.

„Kanal je mjesto gdje se okupljamo i razgovaramo o našim sljedećim potezima“, kaže Natalia, medicinska sestra iz malog grada u blizini Saratova, na jugu Rusije. “Shvaćate da nas ima mnogo više, koji želimo da se ovaj rat završi”.

Rješavanje pitanja koje inicira ovaj pokret je delikatno pitanje za Kremlj, kaže Andrej Kolesnikov, viši saradnik u Carnegie Russia Eurasia Centru, sa sjedištem u Moskvi.  

“Ove žene i majke nisu dio tradicionalnog liberalnog i urbanog pokreta protiv Kremlja. Mnoge od njih dolaze iz Putinove osnovne baze podrške”, kaže Kolesnikov.

 

On ističe da je Kremlj možda zabrinut da bi to moglo izazvati snažniji odgovor u javnosti, ako se previše pokuša suzbiti djelovanje grupe.

Vlasti su se do sada opredijelile protiv zatvaranja ili maltretiranja žena, umjesto toga naređivale državnim medijima da ignoriraju njihove molbe, a istovremeno su odbijale njihove zahtjeve za dozvole za skupove širom zemlje.

U pokušaju da se pozabavi dijelom nastalog bijesa, Putin je prethodno razgovarao sa majkama vojnika koji se bore u Ukrajini na pažljivo organiziranom sastanku. Istraga Guardiana pokazala je da su žene koje su sjedile sa Putinom bile dio odabranih majki vojnika povezanih sa vlastima.

Andreeva, koja je Putinov sastanak okarakterizirala kao "političku emisiju", kaže da je nekim od glasnijih pripadnica njene grupegrupi ponuđen novac u zamjenu za šutnju.  

„Nijedan iznos rublji ne može vratiti vašeg muža“, kaže Andreeva.

Relativno blag odgovor Kremlja može se dijelom objasniti kako su se žene u početku postavile. U početku su članice grupe “Put kući” rekle da se ne protive ratu i da nisu kritikovale Putina.

"Nismo zainteresirane za ljuljanje čamca i destabilizaciju političke situacije", piše u manifestu grupe.

Ali kako su njihovi zahtjevi ignorirani, njihov narativ je postao snažniji.  

“Nas izdaju i uništavaju naši”, kaže se u nedavnom pismu grupe.

U istoj izjavi, žene dovode u pitanje politiku Kremlja koja oslobađa osuđene ubice i silovatelje iz zatvora nakon šest mjeseci borbi u Ukrajini.

„Naš predsjednik sigurno ima smisla za humor“, ironično se kaže u objavi grupe.

A kada Putin nije spomenuo mogućnost demobilizacije tokom svog televizijskog obraćanja na kraju godine, žene u “Putu kući” su napisale da se ponaša "u svom uobičajenom stilu: teatralno, podlo i kukavički".

Andreeva kaže da je unutar pokreta bilo mnogo različitih pogleda na borbe u Ukrajini, ali kako su vlasti ignorirale njihove zahtjeve, neki su promijenili percepciju sukoba.

“Neki i dalje prihvataju državnu propagandu. Ali mnogi mijenjaju mišljenje o “specijalnoj vojnoj operaciji”, kaže ona i dodaje da neće glasati za Putina na predsjedničkim izborima sljedeće godine.

Natalia kaže da ju je tretman njenog supruga naveo da dovede u pitanje zvanični narativ Kremlja o ratu u Ukrajini.  

„Putin nas je prvo lagao da se civili nikada neće morati boriti“, kaže Andreeva. „Počinjete razmišljati: da li on laze i zašto smo u Ukrajini?“

Za Andreevu i druge supruge i majke, nejednakost tereta rata bila je još jedna pritužba, a mnogi su rekli da se osjećaju ignoriranim, ne samo od Kremlja, već i od društva u cjelini.

Od početka sukoba, Rusi su uglavnom prihvatili oblik bijega od sukoba, a ankete su pokazale da većina ljudi radije ne razmišljaju niti prate dešavanja na bojnom polju.

„Zemlja se priprema za praznike. Svi kupuju poklone i jedu kavijar, dok mi živimo u paklu, brinući za svoje muževe”, kaže Kristina iz Vladivostoka.  

Teške optužbe pokreta otkrivaju neke od teških opcija sa kojima se suočava rusko rukovodstvo dok se rat približava drugoj godišnjici.

Nova mobilizacija bi omogućila rotaciju trupa koja bi mnoge muškarce mogla vratiti kući, ali ankete su stalno pokazivale da bi nova mobilizacija bila jako nepopularna – i mogla bi izazvati sličan val tjeskobe i nemira koji smo vidjeli prošle godine,  kada je poziv doveo do najvećeg pada Putinovog rejtinga od kada je došao na vlast.

Kolesnikov kaže: “Tokom posljednje mobilizacije, Kremlj je raskinuo nepisani društveni ugovor sa Rusima: Vi nam dozvoljavate da se borimo u Ukrajini, u zamjenu, mi se klonimo vaših privatnih života”.

Posmatrači kažu da je prerano za procjenu uticaja pokreta ruskih žena na režim koji ima dugu istoriju uspješnog gušenja suprotstavljenih grupa.

 

Ali njihov bijes potcrtava dio nelagode koju neki u zemlji osjećaju u vezi sa sukobom i pravi rupu u slici društva ujedinjenog iza ratnih napora koju prikazuje Putin.

Andreeva je odlučna da nastavi svoje proteste, čak i ako bi mogli da je dovedu u zatvor.  

„Umorne smo od toga da budemo dobre devojke. To nas nikuda nije dovelo”, kaže Andreeva.