Ukrajinsko tužilaštvo uvodi nove prakse za podršku žrtvama i svjedocima

U prvoj fazi Centar će raditi sa svjedocima i žrtvama ratnih zločina, a kasnije će krug podrške biti proširen na sve žrtve nasilnih zločina. U Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini počela se formirati praksa stvaranja odgovarajućih centara za rješavanje pitanja poslijeratne podrške žrtvama i svjedocima ratnih zločina.

Hiljadama Ukrajinaca potrebna je podrška Koordinacionog centra

Trenutno je u Ukrajini zabilježeno više od 112.000 zločina vezanih za rusku agresiju, uključujući više od 93.000 ratnih zločina. U cilju akumuliranja informacija o ratnim zločinima kreiran je jedinstveni resurs warcrimes.gov.ua, uz pomoć kojeg svjedoci i žrtve šalju informacije o događajima kojima su svjedočili, dok je moguće naznačiti datum i mjesto događaja, ako je dostupno, dodavanjem fotografija i video materijala. Do sada je portal primio više od 20.000 poruka. Dakle, 20.000 puta ljudi su smogli hrabrosti govoriti o strahotama koje su doživjeli i svjedočiti pred javnošću i državom o ratnim zločinima koje su počinili okupatori.

Potrebno je shvatiti da se iza svake od ovih poruka krije teška ljudska sudbina, fizičke traume, oštećena psiha. Ima i slučajeva da osoba nije u mogućnosti nepristrasno učestvovati u istražnim ili procesnim radnjama koje prate dotične provedbe. Takvi ljudi trebaju vodiča da bi se mogli vratiti u vlastiti preživljeni pakao i ponovo se vratiti iz  njega. Upravo to je nivo podrške za koji je dizajniran novoformirani Koordinacioni centar za podršku.

Promjene u pristupu istrazi krivičnog postupka u Ukrajini

Primarni zadatak krivičnog postupka nije samo izvođenje krivca pred lice pravde i procesuiranje osoba radi počinjenih krivičnih djela, a nikako rad radi prijave.

Svi akteri u oblasti krivičnog pravosuđa moraju štititi prava, slobode i legitimne interese njegovih učesnika, uključujući žrtve i svjedoke. Tokom oružane agresije Ruske Federacije na Ukrajinu, Tužilaštvo se susrelo sa velikim brojem ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti, genocida itd. Ovakvi izazovi zahtijevali su promjene u pristupima istrazi krivičnog postupka, shvaćeno da postoje oblasti u kojima je potrebno modernizirati i preformatirati rad Tužilaštva, kako bi žrtve i svjedoci dobili odgovarajući nivo pomoći.  

Ko su koordinatori i kako mogu pomoći?

Koordinatori Koordinacionog centra bit će veza između žrtava, svjedoka i države u krivično-pravnim postupcima. Zaposleni u Centru blisko će sarađivati sa istražiteljima, tužiteljima i sudom.

Šta se može očekivati od koordinatora? Naprimjer, koordinatori trebaju svojim štićenicima pravovremeno i tačno informirati o njihovim pravima u krivičnom postupku – ne u kontekstu već poznatog podsjećanja na prava i obaveze, što je neophodno u materijalima postupka, već u kontekstu objašnjenja u postupku razumljivim jezikom o tome „Šta, gdje, kada“ i šta će se dogoditi ljudima u svakoj od situacija, kao i pružanje informacija o stanju pretkrivične istrage i suđenja u obimu utvrđenom krivično-procesnim zakonodavstvom.

Osim toga, cilj je pomoći žrtvama i svjedocima u dobijanju pravnih savjeta i zastupanja, uključujući upućivanje u centre za pružanje besplatne pravne pomoći, njihovo upućivanje u relevantne službe za pružanje psihološke, medicinske i socijalne pomoći, pomoć pri podnošenju zahtjeva za primanje isplata žrtvama i svjedocima, kojima je potrebna hitna finansijska pomoć.

U kontekstu individualne procjene, posebna pažnja će se posvetiti starijim osobama i osobama sa posebnim potrebama, žrtvama i svjedocima seksualnog nasilja u sukobu, žrtvama i svjedocima torture, žrtvama koje su zadobile teške tjelesne povrede, članovima porodica osoba čija je smrt direktno uzrokovana zločinom. Djeca koja su žrtve i svjedoci ratnih zločina uvijek se smatraju ranjivom kategorijom.

Centar će pratiti žrtve i svjedoke na dugom putu do međunarodnog suda i procesa protiv Ruske Federacije.

Generalno, trebalo bi se postaviti pitanje - zar sva pitanja ne trebaju zatvarati prvenstveno tužitelj ili istražitelj, ili na kraju druge državne agencije ili nedržavne organizacije?

Moramo biti svjesni da pravna i stvarna distanca u našem ratu nije sprint, već maraton, čiji se cilj vidi u blizini međunarodnih sudova. Kada se predmet pošalje nacionalnom sudu, on prestaje biti prioritet za istražitelja, kada presuda postane pravosnažna - za tužitelja, a osoba ostaje sa svim bolom koji mu je neprijatelj nanio i ponovo je preživljavao iznova i iznova tokom istrage i suđenja. Odgovornost države treba biti da ni u jednoj fazi ne ostavi čovjeka samog, već da ga "prati na tom putu" i shvati ko će mu i na koji način pomoći u budućnosti.

Zadatak Koordinacionog centra nije samo i ne toliko lična podrška, već i koordinacija napora svih sposobnih i zainteresiranih subjekata pa je priča o stvaranju međuresornog, uključujući i referalnog, mehanizma podrške veliki izazov za sve.