Ukradena generacija. Rusija sistematski otima djecu iz Ukrajine i daje ih ruskim porodicama

Kada dođu u Rusiju, ukrajinska djeca nemaju komunikaciju sa porodicama, ispiraju im mozak proruskom propagandom i daju se na usvajanje od strane ruskih porodica – iako u Ukrajini imaju žive rođake, koji su njihovi zakonski staratelji.

Niko sa sigurnošću ne zna koliko je velika ova „ukradena generacija“ ukrajinske dece. Ukrajinske vlasti su identificirale skoro 20.000 djece koju je Rusija otela od početka ruske invazije i rata u punom obimu, ali borci za ljudska prava vjeruju da je pravi broj daleko, daleko veći.

Početkom 2023. najveći broj deportovane djece bio je iz Donjecke oblasti.

Međunarodni krivični sud je 17. marta izdao naloge za hapšenje Marije Lvove-Belove, ruske komesarke za prava djeteta, i ruskog predsednika Vladimira Putina, zbog sumnje da su učestvovali u organizovanju otmice ukrajinske djece.

Istražujući ove otmice, Kyiv Independent je razgovarao sa više od 40 ljudi i otkrio da je proces deportacije djece iz grada Mariupolja, u dijelu Donjecke oblasti, koji je okupiran od strane Rusije uključivao radnike socijalnih službi, zdravstvenih ustanova i dječjih centara,  koji su bili smješteni u Rusiji iz dijelova oblasti koje je Rusija prvobitno napala.

Djeca su deportovana iz Mariupolja na ranije okupirane teritorije, a zatim zadržana neko vrijeme u najmanje devet bolnica u Donjecku,  čak i ako su bila nepovrijeđena.

Nakon toga, neki su deportovani u Rusiju pod izgovorom da se „oporavljaju“ u Rusiji. U stvari, kasnije su dati na staranje ruskim porodicama ili sirotištu.

Ruske porodice bi pokušale ubijediti deportovanu decu da je Ukrajina uništena, dale im prorusko vojno patriotsko obrazovanje i pratile njihovo ponašanje.

Kyiv Independent je, također, otkrio da su neka djeca deportovana u predgrađe Moskve u pansion Poljani, filijalu Dječijeg medicinskog centra administracije za poslove predsednika Vladimira Putina.

Kyiv Independent je utvrdio gdje se nalaze neka od ove djece i identificirao neke od odgovornih za njihovu otmicu u Rusiju.

 

Izgubljen kontakt

 

Od početka 2022. godine u Mariupolju je živjelo više od 60.000 djece. Nakon ulaska u grad u martu 2022. godine, ruska vojska i punomoćnici iz okupiranih dijelova Ukrajine počeli su organizirati deportaciju ukrajinske djece u Rusiju, nazivajući to humanitarnom operacijom.

 

Kada je izbio rat, Anastasija i Sofija Kučugurina, sestre od osam, odnosno 14 godina, živele su u Mariupolju – tada u dijelu Donjecke oblasti pod kontrolom Ukrajine – sa svojom majkom Olgom (43) i bratom Oleksijem (25). Njihova sestra, Valentina Jermačkova (20), živjela je odvojeno od njih u D.

Jermačkova je razgovarala sa svojom porodicom krajem februara 2022. kada su ruske trupe počele opkoljavati Mariupolj. Pokušala je ubijediti majku da dođe u Dnjepar, ali je ona odbila. Olga je odlučila da ostati u gradu sa svoje troje djece.

U razgovoru za Kyiv Independent, Sofija Kučugurina prisjeća se pogoršanja sigurnosne situacije u gradu dok su se ruske snage približavale.

"Nismo se sakrili u podrum, jer je tamo bilo opasno. Rečeno nam je da će ljudi koji odu tamo biti zgnječeni i da ih niko ne može izvući", priča Sofija  

Sa svakim danom koji je prolazio, šanse porodice da napusti Mariupolj i pređu na teritoriju pod kontrolom Ukrajine su se smanjivale. Humanitarni koridori koje su ukrajinske vlasti pokušale dogovoriti sa ruskim vlastima nisu se otvarali.

Do početka marta, Jermačkova je potpuno izgubila kontakt sa svojom porodicom. Kako je kasnije saznala, preselili su se i živjeli kod porodičnog prijatelja u drugom okrugu Mariupolja.

Porodica je morala ići u stalno granatirani grad po vodu, hranu i ugalj, a na jednom od ovih putovanja poginuli su Olga i Oleksij.

Sofija je 24. marta, zajedno sa bratom Oleksijem i majkom, otišla u jednu od gradskih metalurških fabrika, u kojoj je još uvijek bilo zaliha.

"I odjednom raketa... ili projektil, nešto slično projektilu, sleti tik do nas. Potrčala sam u stranu i samo me je pogodio kamen, ali su mi majka i brat ostali pod ruševinama", sjeća se Sofija.

Sofijin brat Oleksij je odmah poginuo, a njegovo tijelo je bilo nemoguće izvući ispod ruševina. Sofija je pokušala spasiti majku Olgu, pokušavajući je iskopati golim rukama. Zvala je pomoć, ali niko nije došao.

Sofija se vratila sa majčinom prijateljicom. Olgu su uspjeli iskopati, ali je umrla za nekoliko sati. Njeno tijelo je utovareno na kolica, odvezeno i zakopano u dvorištu.

Dve sestre, Sofija i Anastasija, sada su bile same u gradu, koji je postepeno osvajala ruska vojska.

 

Bježeći iz Mariupolja

 

U isto vrijeme, u drugom okrugu Mariupolja, dva prijatelja – Ivan Matkovski, 17, i Maksim Bojko, 16 – planirali su kako pobjegnu od rata.

 

Obojica siročad, dječaci su studirali na Mariupoljskom stručnom građevinskom fakultetu i živjeli su u istoj sobi u studentskom domu. Njihov službeni državni staratelj bio je direktor koledža – Anton Bilaj (42), koji je sa porodicom živio u blizini studentskog doma.

Odnos između učenika i direktora prije ratnih razmjera bio je formalan. Ali kada je u Mariupolju nestalo struje i postalo  jasno da djeca u domu više neće moći sama kuhati na električnim štednjacima, Anton ih je pokušavao spasiti, kuhajući hranu i brinući se o djeci.

Sredinom marta, Bilaj je odlučio napustiti Mariupolj kako bi spasio svoju porodicu. Do centra grada je stigao putevima poznatim samo mještanima, tamo je nakratko ostavio članove porodie i krenuo tražiti ljude koji su evakuirali njegove studente iz doma. Kako ih nije mogao pronaći, Bilaj je iz ratom razorenog grada otišao na teritoriju koju su okupirali Ukrajinci.

U međuvremenu, nekoliko sati kasnije, policija je odvela Matkovskog i Bojka u oklopnim automobilima u sklonište Državnog tehničkog univerziteta Priazovski.

"Rakete i minobacačke granate padale su pedesetak metara od nas. Uništile su i našu zgradu", prisjeća se Matkovski.

Matkovski i Bojko su 20. marta, zajedno sa drugim ljudima iz skloništa, odlučili napustiti Mariupolj pješice kako bi pokušali stići do Zaporožja, oko 200 kilometara sjeverozapadno, i najbližeg velikog grada na teritoriji koju kontrolira Ukrajina.

Ali nisu daleko stigli. Nakon nekoliko sati putovanja, dječaci su stigli do Manuša, sela u blizini Mariupolja oko 20 kilometara zapadno. Ruska vojska je zauzela selo 24. februara 2022. godine.

Zaustavili su se u lokalnoj bolnici da se odmore prije nego što nastave put. Tu je njihov plan bio osujećen.  

 

Deportacioni centri

 

U bolnici je lokalni ljekar saznao da su dječaci siročad i pozvao je socijalne radnike iz Donjecka, kojeg je okupirala Rusija.

Nekoliko sati kasnije, u bolnicu je stigla Olena Verbovska, 54, šefica socijalnih službi u Donjecku, koju je postavila Rusija. Nakon ruske invazije na dijelove Donjecke oblasti 2014. godine, Verbovska je ostala raditi u okupiranom gradu.

Te večeri, Verbovska je odvela Matkovskog i Bojka u Donjeck, grad koji su okupirali Rusi, u Dječju bolnicu br. 5. Kasnije su u istoj bolnici završile i sestre Kučugurine.

Nakon smrti majke, ostale su kod porodičnih prijatelja dok ih Rus nije odveo u bolnicu u Donjecku.

„Doveli su nas tamo jer nije bilo mjesta u sirotištu. Osim toga, morali smo se liječiti – dobile smo lišajeve u Mariupolju“, kaže Sofija.

Kyiv Independent je otkrio da su medicinske ustanove u Donjecku igrale značajnu ulogu u lancu deportacije ukrajinske djece u Rusiju.

Djeca iz Mariupolja zadržana su u najmanje devet bolnica u gradu koji je okupirala Rusija. Nisu sva djeca trebala liječenje.

Medicinske ustanove postale su polazna tačka, prije nego što su oteta djeca deportovana u Rusiju.

Daria Kasjanova, programska direktorica dobrotvorne organizacije SOS Dječija sela, jedna je od rijetkih koja je uspjela vratiti otetu ukrajinsku djecu.

Kasjanova kaže da bi, kada bi mariupoljsku djeca bez staratelja otkrila ruska vojska, bila odvedena u filtracijske logore, centre za socijalnu i psihološku rehabilitaciju, a u mnogim slučajevima i u bolnice na okupiranoj teritoriji.

Katerina Raševska, pravnica Regionalnog centra za ljudska prava, kaže da je to Rusiji "dalo adut, da su djeca navodno u medicinskoj ustanovi iz zdravstvenih razloga".

Ruske vlasti bi koristile zdravlje djece kao opravdanje za ovaj postupak, pokušavajući otmicu predstaviti kao humanu aktivnost.

„U stvarnosti, bolnice su bile tačke odakle su djeca dalje raspoređena“, kaže Raševska.

 

Starateljstvo odbijeno

 

Tokom istrage, Kyiv Independent je otkrio da su zakonski staratelji koji su pokušavali  odvesti svoju djecu iz bolnica u Donjecku, pod ruskom okupacijom, ponekad nailazili na otpor medicinskih radnika.

Radnici su se odbili odreći djece i negirali su legalnost dokumenata o starateljstvu koje je izdala Ukrajina.

Tužiteljica Janina Tertična istražuje deportaciju ukrajinske djece od početka rata. Njen tim, također, istražuje kako su ljekari na okupiranim teritorijama bili uključeni u deportaciju i kakvu bi odgovornost mogli snositi za svoje postupke.

"Istražujemo sve uključene pojedince. Kao organi starateljstva i staranja na okupiranim teritorijama, ljekari i staratelji koji su dodijeljeni ovoj djeci učestvovali su u deportaciji ukrajinske djece”, kaže Tertična.

Gotovo odmah nakon što su sestre Kučugurine i siročad Matkovski i Bojko nasilno odvedeni na okupirane teritorije, uspjeli su se povezati na internet i doći do svojih zakonskih staratelja na teritorijama pod kontrolom Ukrajine.

“Sofija me je pozvala i odmah pitala: 'Kada ćeš doći po nas?', prisjeća se Jermačkova.

Prije toga, Jermačkova sedmicama nije imala nikakav kontakt sa svojim sestrama.

Bilaj se prisjeća kako je dobio srceparajući poziv od Matkovskog.  

"Ivan je briznuo u plač i počeo moliti: 'Antone Viktoroviču, preklinjem vas, odvedite nas odavde.' Naravno, nakon tih riječi, morao sam nešto učiniti", kaže Bilaj.

Jermačkova je uspjela brzo dogovoriti starateljstvo nad obje sestre. Otprilike u isto vrijeme, Bilaj je započeo putovanje u okupirani Donjeck. Nemoguće je ući u grad preko teritorije pod kontrolom Ukrajine, jer nema kontrolnih punktova na liniji fronta. Da bi došli do Donjecka, ljudi su morali proći kroz Poljsku, Latviju i Litvaniju, ući u Rusiju, a zatim otputovati u grad.

 

Međutim, kada je Jermačkova već bila na putu za Donjeck, dobila je poruku od Sofije. Djevojčica je napisala da je jedna porodica došla u bolnici i planiraju je uzeti kao staratelji.  

Htejli su i da je odvoje od njene mlađe sestre Anastasije.

Jermačkova je počela kontaktirati sa Svetlanom Maiborodom (53). Ona je bivša ukrajinska zvaničnica koja je radila za ruske okupacione vlasti, nakon invazije na dijelove Donjecke oblasti 2014. godine.

Ona je šefica svih socijalnih službi za porodice i djecu u dijelu Donjecke oblasti pod ruskom okupacijom.

Jermačkova je prvi put kontaktirala Maiborodu kada je odlazila iz Ukrajine u Donjeck.

Tada su se dogovorili da će Jermačkova povesti djecu. Nakon Sofijinog poziva, Jermačkova je saznala da dogovor više ne važi. Odmah je nazvala Maiborodu.

"Rekla sam, šta radiš, kako se ovo uopće može dogoditi?" priseća se Jermačkova.

Maiboroda je imala druge planove i za Matkovskog i Bojka. Čak i dok se zakonski staratelj dečaka, Bilaj, pripremao za odlazak u Donjeck, Maiboroda je predložila da se dječaci pošalju u pansion u predgrađu Moskve na "odmor".

Bilaj je zabranio momcima da pristanu na ovu ponudu. Zatim je primio poziv od Maiborode.

"Predložio sam joj da, ako želi, mogu uzeti dječake iz ovog pansiona u Moskvi i da ne idem u Donjeck. Ali ona je rekla da je to nemoguće", kaže Bilaj.

Matkovski i Bojko su ostavljeni da čekaju svog staratelja u bolnici, dok su druga oteta djeca iz iste bolnice bila prisiljena otići u pansion u Rusiji – protiv svoje volje.

"Djeca su napravila pobunu i otišla kod glavnog doktora. Rekli su da ne žele nigdje ići. Ali niko ih nije slušao", kaže Matkovski.

Kyiv Independent je nazvao Maiborodu i pitao zašto je organizirala deportaciju ukrajinske djece na teritoriju Rusije. Zvaničnica je prvo negirala umiješanost, ali je potom zatražila službeni zahtjev za informacijama. Zatim je prekinula vezu.

Kyiv Independent je odmah napisao poruku Maiborodi u aplikaciji za slanje poruka Telegram, kako bi je još jednom podsjetio na imena djece. Maiboroda nije odgovorila i izbrisala je poruku iz chata.

Kyiv Independent nije u mogućnosti da šalje zvanične zahtjeve za informacijama na teritorije pod ruskom vojnom okupacijom.

 

31 oteto dijete

 

U martu 2023. Kyiv Independent je dobio spisak od 31 djeteta. Spisak se nalazio u dokumentu u kojem je stajalo da je 27. maja 2022. grupa djece trebala biti odvedena iz Donjeckog dječijeg društvenog centra u pansion Poljani u Moskvi – filijalu Dječjeg medicinskog centra administracije za poslove predsednika Vladimira Putina.

Bila je to ista institucija u koju je Maiboroda htjela poslati Matkovskog i Bojka.

Osoba odgovorna za slanje djece u Moskvu bio je Kirilo Potilicin (29), koji je privremeni vršilac dužnosti direktora Donjeckog dječijeg društvenog centra. Potilicin je, kao i Verbovska, zvaničnik koji je odveo Matkovskog i Bojka u bolnicu u Donjecku, podređen Maiborodi.

Grupa od 31 deteta postala je poznata javnosti nakon što ih je u moskovskom pansionu posjetila Marija Lvova-Belova, predstavnica ruskog predsjednika za prava deteta.

Zatim je ilegalno usvojila dječaka iz ove grupe – Pilipa Holovnja, 17-godišnjaka koji je prije početka rata živio u Mariupolju sa svojim starateljima.

Lvova-Belova je ruski zvaničnik blizak predsjedniku Putinu. Imenovana je za komesara za prava djeteta nekoliko mjeseci prije izbijanja rata Rusije protiv Ukrajine.

Ruski mediji objavili su da je Lvova-Belova lično došla na okupirane teritorije nakon početka invazije, kako bi odvela ukrajinsku djecu u Rusiju.

Nakon toga, 30. maja 2022. godine, Putin je potpisao dekret kojim se navodi da siročad sa okupiranih teritorija mogu dobiti rusko državljanstvo po pojednostavljenoj proceduri.

Pilip Holovnja je bio jedan od prvih koji je javno dobio ruski pasoš.

Kyiv Independent je identificirao 20 djece sa liste. Neki od njih su živjeli u Mariupolju prije invazije. Prema podacima policije, njih 13 je bilo siročad ili su im roditelji lišeni prava starateljstva.

Kyiv Independent je otkrio i da je najmanje 14 djece sa spiska, nakon takozvanog "oporavka" u pansionu, dato na staranje ruskim porodicama.

Neke porodice iz Rusije već su ilegalno usvojile nekoliko djece deportovane iz Ukrajine.

Bivša službenica ruske policije Lilijana Romanova, stanovnica grada Podoljska u Moskovskoj oblasti, kako prenose ruski mediji usvojila je dječaka iz Donjecke oblasti – Aleksandra, kao i dječaka iz Hersonske oblasti – Vjačeslava.

Porodica Denisa i Jekaterine Tripolec iz ruskog sela Malinki u Moskovskoj oblasti prvo je uzela troje ukrajinske dece – dvije sestre i brata, a zatim još jednu mlađu sestru. Kasnije je, na zahtjev porodice Tripolec, Marija Lviv-Belova dovela najmlađeg brata djece iz Donjecke oblasti u Rusiju.

Porodica Širokov iz grada Jegorjevska u Moskovskoj oblasti uzela je pod starateljstvo dvoje djece sa liste od 31 ukrajinskog djeteta.

Gotovo odmah potom, porodica ih je odvela na odmor u Abhaziju – dio Gruzije pod ruskom vojnom okupacijom od 2008. godine.

 

Ispiranje mozga

 

Matkovski i Bojko pomogli su u identifikaciji djece iz grupe. Dječaci su potvrdili da je devetoro djece sa fotografija bilo sa njima u Donjeckoj dječijoj bolnici br. 5 u martu 2022. Matkovski je i dalje u kontaktu sa nekima od njih.

Dvoje 17-godišnje djece, dječak i djevojčica, odmah nakon deportacije poslali su Matkovskom fotografiju svojih dokumenata i zamolili ga da im pomogne da se vrate iz Rusije u Ukrajinu.

Dječak je nakon nekoliko mjeseci uspio pobjeći iz Rusije. Djevojčica je još tamo. Nedavno je na društvenim mrežama objavila da bi "možda cijeli život provela u Rusiji", tražeći od ljudi da je ostave na miru.

Mikola Kuleba, čelnik dobrotvorne fondacije Save Ukraine, čiji volonteri vraćaju djecu koju je deportovala Rusija, od kraja 2022. godine, kaže da oteta ukrajinska djeca nisu slobodna izraziti svoje želje.

"Tamo ima djece koja se žele vratiti, ali Rusi im mijenjaju kartice i telefone, a djeca se plaše stupiti u kontakt, jer je u Rusiji na snazi potpuna kontrola", kaže Kuleba.

"Oni znaju da bi mogli biti kažnjeni."

Trenutno je spasilačka organizacija vratila u Ukrajinu više od stotinu otete ukrajinske djece iz Rusije – više od četvrtine od 383 otete djece koje je Ukrajina spasila do 14. jula.

Sa spiska od 31 deteta, Ukrajina je uspela vratiti četvoro. Oni su bili iz Mariupolja i okoline i tamo su imali roditelje i rođake.

Tužiteljica Tertična kaže da je nakon ispitivanja vraćene djece njen tim saznao da ih ruske hraniteljske porodice hrane ruskom propagandom i da će im reći da je Ukrajina već uništena.

Poznato je da su neka od djece pokušala pobjeći iz Rusije, ali nisu uspjela.  

Jedan dječak sa liste, Bohdan Jermokin iz Mariupolja, stigao je do bjeloruske granice prije nego što je priveden i vraćen u hraniteljsku porodicu Irine Rudnitske, bivše dobrovoljke u čečenskom ratu i stanovnice Ruže u Moskovskoj oblasti.

 

Svjedoci ratnih zločina

 

Ukrajinske vlasti vjeruju da je od početka ruske invazije, u deportacijiama koje su predvodili Lvova-Belova i Putin Rusija deportovala više od 19.000 ukrajinske djece, advokat Raševska smatra da bi stvarni broj otetih mogao biti i do 100.000.

Rusija ne prenosi u Ukrajinu spiskove imena otete djece. Za njih, također, ne postoji jedinstveni mehanizam povratka. A volonterima je sve teže vratiti otetu djecu iz Rusije.

"Ispitivanja ukrajinskih staratelja u Rusiji mogu trajati danima, a ne satima", kaže Kuleba. "Stav Rusa danas je da se suprotstave svakom mogućem povratku otete djece. Oni razumiju da je svako vraćeno dijete svjedok ratnog zločina."

Anastasija i Sofija Kučugurina, Ivan Matkovski i Maksim Bojko su među malobrojnom djecom koju su Rusi oteli i koja je vraćena svojim zakonskim starateljima.

Bilaj i Jermačkova su u junu 2022. stigli u Donjeck kojeg je okupiral Rusija, uzeli djecu i vratili se sa njima na teritoriju pod kontrolom Ukrajine.

Ukrajina, također, radi na vraćanju preostale djece sa liste od 31 poslanih u moskovski pansion.

„Jednostavno ne može postojati opcija da djeca deportovana iz Ukrajine zauvijek ostanu u Rusiji. Međunarodno humanitarno pravo nema takvu odredbu koja bi omogućila državi okupatoru da oduzima djecu i da ih trajno zadrži", kaže Raševska.  

Kyiv Independent je uspio utvrditi tačnu adresu prebivališta i potpune informacije o jednoj ruskoj porodici u kojoj trenutno boravi oteto ukrajinsko dijete.

Ovo dijete ima rođake u Ukrajini koji žele da ga vrate kući.