Šta Ukrajina može očekivati od novog Lukašenkovog mandata

Predsjednik Bjelorusije Aleksandar Lukašenko ide na izbore, ako se to tako može nazvati sadašnja realnost u Bjelorusiji. On je to najavio u intervjuu za jedan ruski TV kanal. Očigledno je da će sedmi put biti "pobjednik".

Možda bi se već sada poznati rezultati izbora u Bjelorusiji odnosili isključivo na bjelorusko društvo, da Bjelorusija nije postala saučesnik ruske oružane agresije na Ukrajinu i nije stvorila migracionu krizu na granicama sa EU. Za vrijeme njegovog sadašnjeg mandata Bjelorusija, koja se smatrala manje-više neutralnom zemljom u centru Evrope, postala je izvor prijetnji, prije svega svojim susjedima, zemlja koagresor, zemlja sa čije teritorije prijeti nuklearno oružje, zemlja sa teško predvidljivom i  vrlo zavisnom vanjskom politikom, potpuno zavisna od hirova Kremlja.

Šta se, u vezi sa izvjesnom pobjednom Lukašenka na izborima  može očekivati, posebno u Ukrajini, može se malo shvatiti iz jednog drugog intervjua, koji je dao dopisniku BBC-a Stivu Rozenbergu, komentirajući I iznoseći stav o rusko-ukrajinskom ratu. Ne volim da citiram, ali „Još uvek sam umiješan u ovaj sukob. I može se reći da uopće nisam umiješan“... Međutim, to je veoma slično Putinovom „još nismo počeli“.

Još zanimljivija su bila njegova objašnjenja u vezi sa napadom Rusije na Ukrajinu sa teritorije Bjelorusije u februaru 2022. godine.Pa, ruske trupe su se vraćale kući sa vježbi na jugu Bjelorusije, a onda jednom... i vratile su se u Kijev. Ali to nekako ne objašnjava zašto su rakete i bombe poletjele na ukrajinsku teritoriju sa bjeloruskih aerodroma u isto vrijeme i zašto je ova invazija trajala više od mjesec dana. Iako nije,  kako objašnjava Lukašenko i dodaje „pitajte Zelenskog“ (???). Normalno. Budući da sam u to vrijeme bio u Minsku, sjećam se "blejanja jaganjaca" (ili njihovog ćutanja) kojim su tamošnje diplomate i zvaničnici objašnjavali očiglednu činjenicu ruske agresije i podršku bjeloruskih vlasti agresiji.

Barem dok se njihov kormilar ne pripremi sa odgovarajućim tezama... koje i dalje koristi u takvim intervjuima. Lukašenko se, mislim da su svi primjetili, uglavnom ne mijenja mnogo u svojim ocjenama i objašnjenjima (koja su mu u glavu "ugurali" KGB i SVR), osim u pravcu huškanja i navođenja "strašnih" primjera. Da, na Rozenbergovo pitanje zašto nije stao na stranu Ukrajine, on je još jednom izgovorio takvu glupost da su svi ostali iznenađeni... Sankcije, zapljena vagona, oduzimanje automobila sa vozačima (koje je navodno oslobodio nakon što je izvršio specijalne operacije) navode se kao razlog itd. “Ubijeni Bjelorusi, čija su tijela očigledno "raskomadana da ne bismo shvatili kako su umrli". Sve ove zablude su u više navrata komentirane, ali treba ukratko ponoviti.

Ukrajina je uvela prve sankcije Belorusiji kao odgovor na njeno saučesništvo u ruskoj agresiji tek u novembru 2022. godine (očigledno su se Ukrajinci nečemu nadali), „automobili“ i „vozači“ su desili nakon početka agresije i, u tom kontekstu, vjerovatno je postala opravdana reakcija ukrajinske strane "do boljih vremena". Operacija "oslobađanja" bila je banalna upotreba situacije sa razmjenom ukrajinskih vozača koji se vraćaju iz Rusije preko Bresta za ruske vozače koji idu u Rusiju. Bjelorusija je tražila da svoje vozače (ionako su planirali biti pušteni kasnije) doda na spiskove Rusa.

 

Ali najzanimljivija stvar u "objašnjenjima" je povećanje broja Bjelorusa koji su "raskomadani". U prethodnim intervjuima, sjećam se, bilo je oko dva, a sada oko pet.

Šta će biti sljedeće? Prije svega, šta ne samo Bjelorusi, već i Ukrajinci i druge zemlje regiona mogu očekivati od ostanka na vlasti Aleksandra Lukašenka u narednih pet godina.