Šta NATO može naučiti iz rata u Ukrajini: važni zaključci

 

Navodi se da je Ukrajina lansirala više od 80 dronova  - od kojih su neki bili usmjereni na Moskvu. Rusija je lansirala više od 140 dronova na ciljeve u Ukrajini.

Intenzivna upotreba dronova kao udarnog oružja jedan je od načina da se napravi revolucija u ratovanju.

U kombinaciji sa elektronskim ratovanjem i artiljerijom, dronovi su se pokazali kao veoma efikasni u odbrani.

 

Dronovi: svevideće oči na liniji fronta

 

Prema riječima Phillipsa O'Briena, profesora strateških studija na Univerzitetu St. Andrews u Škotskoj, dronovi su postali jedno od glavnih obilježja rata u Ukrajini i imaju dubok uticaj na njegov tok.

„Učinili su bojno polje mnogo transparentnijim“, smatra O'Brien.

Izviđačke bespilotne letjelice mogu uočiti kretanje trupa ili pripreme za napad preko linije fronta u realnom vremenu. Kada vide cilj, mogu poslati njegove koordinate u komandni centar, koji može narediti artiljerijski napad.

Ovaj slijed akcija  - od identifikacije cilja do gađanja - u vojnom se jeziku naziva "lanac napada", a uvelike su ga ubrzale bespilotne letjelice, kaže profesor O'Brien.

"Sve se može otkriti, osim ako nije u dubokom zaklonu. To znači da ne možete sastaviti tenkove i druga oklopna vozila za ofanzivu, a da ih ne napadnete", ističe O'Brien.  

Dronovi se koriste za napad na neprijatelja uporedo sa artiljerijom. Ukrajinske trupe uspjele su odbiti napad ruskih tenkovskih kolona, koristeći samo bespilotne letjelice.

Na početku rata, Ukrajina je koristila TB-2 Bayraktar, tursku vojnu bespilotnu letjelicu sposobnu da baca bombe i rakete.

Međutim, obje strane se sve više okreću jeftinijim kamikaza dronovima.

To su često komercijalni dronovi sa eksplozivom pričvršćenim na njih. Mogu se kontrolirati s udaljenosti od nekoliko kilometara i mogu lebdjeti iznad mete prije udara.

Rusija, također, koristi hiljade kamikaza dronova, kao što je iranski Shahed-136, za napad na vojne i civilne ciljeve u Ukrajini.

Često ih lansira u cijelim grupama, pokušavajući zaobići ukrajinsku protivvazdušnu odbranu.

 

Artiljerija: ratna voda

 

Artiljerija je postala najčešće korišteno oružje u ratu u Ukrajini.

Prema britanskom Kraljevskom udruženom istraživačkom institutu za odbranu (RUSI), Rusija proizvede oko 10.000 projektila dnevno, dok Ukrajina proizvodi između 2.000 i 2.500.

 

Artiljerija stalno prati kretanje neprijateljskih trupa i udara na njegova oklopna vozila, odbrambene objekte, komandna mjesta i skladišta snabdijevanja.

"Tokom rata, municija je poput vode koju morate stalno piti ili kao gorivo za automobil", rekao je stručnjak za artiljeriju Petro Pjatakov za BBC.

Obje strane su potrošile milione na artiljerijske granate strane proizvodnje. Ukrajini ih daju SAD i evropske zemlje. Rusija ih uvozi iz Sjeverne Koreje.

Prema Justinu Crumpu, izvršnom direktoru britanske odbrambene analitičke kompanije Sibylline, zapadne zemlje nisu uspjele osigurati Ukrajini svu municiju koja joj je potrebna, a to je razotkrilo problem u njihovoj vlastitoj odbrambenoj industriji.

“Zapadne odbrambene kompanije trenutno proizvode relativno mali broj visokopreciznog oružja. Međutim, nemaju mogućnost proizvodnje velikih vrsta oružja, poput projektila, u velikim količinama“, navodi Crump.

I Rusija i Ukrajina koriste visokopreciznu artiljeriju. Ukrajina – satelitski navođenu municiju Excalibur isporučenu sa Zapada, a Rusija – laserski navođeni projektili Krasnopolj.

SAD i druge zapadne zemlje osiguravaju Ukrajini rakete dugog dometa HIMARS sa satelitskim navođenjem. Uz njihovu pomoć, Oružane snage mogu napasti ruska skladišta municije i komandna mjesta iza linije fronta.

 

KAB-ovi: jednostavni, destruktivni i teško im se suprotstaviti

 

Ruske snage su od početka 2023. godine bacile hiljade vođenih avio bombi (UAV) na ukrajinske položaje, kao i na civilna stambena naselja i infrastrukturne objekte.

Ovo su konvencionalne bombe sa slobodnim padom opremljene preklopnim krilima i satelitskim navigacionim sistemima.  

Rusija najčešće koristi KAB. Teški su od 200 do 3.000 kilograma ili više.

„Navođene vazdušne bombe postaju sve efikasnije u uništavanju utvrđenih položaja i zgrada“, kaže profesor Justin Bronk, stručnjak za vazdušno ratovanje na RUSI.

Prema njegovim riječima, Rusija ih je naširoko koristila za uništavanje ukrajinske odbrane oko strateški važnog grada Avdijivka na istoku Ukrajine, koji su Rusi zauzeli u februaru 2024. godine.

Proizvodnja vođenih bombi košta samo 20.000 ili 30.000 dolara svake, rekao je profesor Bronk.

Mogu se lansirati na desetine kilometara od mete, a teško ih je oboriti, osim najnaprednijim protivavionskim projektilima.

Ukrajina koristi navođene bombe koje su osigurale SAD i Francuska, kao što je oružje dugog dometa Joint Standoff Weapon.

Osim toga, ukrajinski stručnjaci stvorili su vlastiti analog KAB-a, pričvršćujući krila na američke bombe malog promjera koje nose oko 200 kilograma eksploziva.

Međutim, Ukrajina ima manje vođenih bombi od Rusije.

 

REB: jeftin način da onesposobite najskuplje oružje

 

U rusko-ukrajinskom ratu sredstva radioelektronskog ratovanja se koriste intenzivnije nego ikad.

Hiljade vojnika sa svake strane rade u specijaliziranim jedinicama, pokušavajući onesposobiti dronove i komunikacione sisteme druge strane, kao i obarati neprijateljske projektile.

 

Ruske trupe imaju na raspolaganju sisteme kao što je "Žitel", koji su u stanju onesposobiti sve satelitske komunikacije, radio komunikacije i signale mobilnih telefona u radijusu većem od 10 kilometara. Oni potiskuju radio talase emitujući ogromne impulse elektromagnetne energije.

Uz pomoć instalacije "Šipovnik-AERO" Rusi obaraju dronove sa udaljenosti od 10 kilometara. Ovaj sistem locira pilote dronova i prenosi njihove koordinate artiljerijskim jedinicama kako bi one mogle otvoriti vatru na njih.

Zapadne zemlje su možda bile šokirane koliko su ruski sistemi elektronskog ratovanja lako onesposobili ukrajinske visokotehnološke rakete HIMARS, kaže Marina Myron sa Odsjeka za vojne studije Kraljevskog koledža u Londonu.

"Ovo je asimetrično ratovanje. NATO ima oružje koje je tehnički superiornije od ruskog, ali Rusija je pokazala da može koristiti relativno jeftina elektronska sredstva da ga onesposobi", kaže Myron.

Duncan McCrory sa Freeman Air and Space Instituta na King's College London smatra da bi vojni lideri NATO-a trebali učiti iz načina na koji Rusija vodi svoje elektronsko ratovanje u Ukrajini.

"Oni moraju obučiti svoje trupe kako se ponašati kada ih love dronovi i kada neprijatelj sluša svaki njihov radio signal. Elektronsko ratovanje se više ne može tretirati kao nešto sekundarno. Mora se uzeti u obzir prilikom razvoja taktike, obuke i novih sistema naoružanja", kaže McCrory.