Šta čeka ukrajinske teritorije koje je okupirala Ruska Federacija 2025. godine?

Projekat Radio Slobode "Novosti iz Azova", zajedno sa stručnjacima, analizirao je kako je protekla godina izgledala za stanovnike južnog dijela Ukrajine koje je zauzela Ruska Federacija i da li okupirane teritorije mogu postati predmet dogovora u eventualnim pregovorima Ukrajine i Rusije 2025.

Prema normama međunarodnog prava, nasilno nametanje državljanstva predstavlja kršenje Ženevskih konvencija. Međutim, Rusija ignoriše ove principe. Za one koji ne žele uzeti ruske pasoše, okupatori pokušavaju ograničiti osnovna ljudska prava. Ovo se odnosi na pružanje medicinskih usluga, socijalnih beneficija itd. Također, bez ruskog pasoša građani gube svoju pokretnu i nepokretnu imovinu.

Prvi zamjenik predsednika Hersonskog regionalnog veća Jurij Sobolevski rekao je za „Novosti Azova“ da su ljudi koji još nisu dobili ruske pasoše pod ekstremnim pritiskom okupacione administracije. Gotovo je nemoguće preživjeti bez ovih dokumenata.

“Postoje prijetnje okupatora da će te ljude deportovati. A u vezi sa činjenicom da će im biti oduzeta imovina, posebno stambena. Jer, naravno, ti ljudi nisu preknjižili svoju imovinu u ruske registre. Ovi ljudi zapravo nemaju pristup medicinskim uslugama. Ovo je svaki put veoma komplikovana priča, da bi se jednostavno čovjeku izmjerio krvni pritisak u ovom FAP-u (Fedelsko-akušerski centar - prim. aut.). U novoj godini to će biti još teže, jer će čak i vozila sa ukrajinskim državnim tablicama zapravo biti zabranjena za upotrebu na teritoriji privremeno okupiranih teritorija Hersonske oblasti. Ovo je još jedan takav element pritiska”, rekao je Sobolevski.

Političar je podsjetio da ljudi bez ruskog pasoša u okupaciji ne mogu niti dobiti posao niti dobiti novac za poljoprivredne dionice nakon zakupa.

 

"Pasoš Ruske Federacije nije pokazatelj lojalnosti"

 

Sobolevski je napomenuo da dobijanje ruskih pasoša nije pokazatelj lojalnosti lokalnog stanovništva okupatorima ili samoj okupaciji.

“Ovo se zapravo dešava pod prinudom, bezvrijednom kao i održavanje tzv. referenduma o statusu ove teritorije, koji je navodno bio ispoljavanje volje. Odnosno, ovo je vještačka priča koja ne odražava pravo raspoloženje ljudi. Mjere filtriranja ne prestaju, teror ne prestaje.

 

Ljudi nestaju, ljudi se hapse, sada ima slučajeva krivičnog gonjenja ljudi zbog toga što su jednom ili dvaput dali donaciju 2022. godine za podršku Oružanim snagama. Ne na račune Ministarstva odbrane, oni su jednostavno nekome prebacivali novac za kupovinu nečega za Oružane snage Ukrajine. To je dovoljno da se tamo smatra finansiranjem terorizma”, dodao je Sobolevski.

Prema Centru nacionalnog otpora, nizak tempo izdavanja pasoša glavni je problem okupacionih uprava na okupiranim teritorijama. Upravo taj proces uništava mit o propagandi o podršci Rusiji od strane lokalnog stanovništva, napominju izvori.

Volodimir Saldo, koga je Kremlj imenovao da upravlja okupiranim dijelom Hersonske oblasti, izjavio je jesenas da je više od 250.000 stanovnika regiona navodno dobilo ruske pasoše i da se "aktivan rad u tom pravcu nastavlja".

Ukrajina ne priznaje ruske dokumente izdate na okupiranim teritorijama. Ombudsman Dmitro Lubinec je naglasio da je prisilno izdavanje pasoša pokušaj legitimizacije okupacije i promjene nacionalnog identiteta lokalnog stanovništva.

 

"Kontrola svih sfera života"

 

Više od 350.000 ljudi navodno je prošle godine dobilo ruske pasoše u okupiranom dijelu regije Zaporožje. Ove godine okupaciona uprava nije navela nove brojke.  

Načelnik regionalne vojne uprave Zaporožja Ivan Fedorov naglasio je da se čak i oni koji su dobili ruske pasoše suočavaju sa rizicima - njihova imovina i dalje može biti konfiskovana, a sami stanovnici - deportovani. Nema zaštite od ovih akcija, rekao je čelnik regiona.

Serhij Lišenko, zamjenik regionalnog vijeća Zaporožja, izjavio je za "Novosti iz Azova" da okupaciona administracija pokušava kontrolirati sve sfere života u regionu i identificira one koji još nisu dobili ruski pasoš.

„Prate se poslodavci da svi zaposleni imaju ruski pasoš, traži se od penzionih organa da penzije uručuju isključivo onima koji imaju ruski pasoš. Kao rezultat toga, sve manje ljudi može živjeti bez ruskog pasoša. Deportacija prijeti i onima koji nisu dobili pasoš Ruske Federacije. Ali niko nije vidio dokumente u kojima je pisano o tome”, rekao je Lišenko.

Progon stanovnika okupiranih teritorija se nastavlja, bez obzira da li su dobili ruske pasoše ili ne, kaže poslanik.

“Najrasprostranjeniji oblik pritiska je, naravno, prisustvo vojske na teritoriji, opasnost po život i zdravlje koju oni mogu predstavljati itd. Drugo, to je stalna prijetnja da će stanovnici okupiranih teritorija završiti u komandi ili podrumu. I niko nije imun od ovoga. To se ne odnosi samo na političke akcije, već i na ekonomiju i biznis. Već ima dosta slučajeva da se ljudi koji su ljudi koji su pristali da sarađuju sa kolaboracionistima, popunili neka mesta, odnosno, postali kolaboracionisti, trenutno nalaze u ruskim zatvorima pod optužbom za pronevjeru ili neku vrstu sabotaže“, naglasio je Lišenko.

 

"Strani pasoši u Mariupolju"

 

U Mariupolju i okrugu Mariupolj, skoro 100 posto stanovništva već je dobilo ruske pasoše. Takve je podatke iznio šef Centra za proučavanje zanimanja, bivši savjetnik gradonačelnika Mariupolja, Petro Andrjuščenko. Prema njegovim riječima, ove godine se već pojavio novi trend u regionu - tamo se izdaju ruski strani pasoši.

„2023. godina je bila vrhunac pasoša. Ako govorimo o pasoširanju u Mariupolju ove godine, ovdje su se dogodile određene promjene. Prvo su počeli da izdaju strane pasoše građanima Mariupolja i mnogi su ih mogli dobiti. Rok za dobijanje pasoša je skraćen. I jako veliki broj ljudi je dobio pasoše koji su u Mariupolj došli evakuacioj, da bi tamo preregistrovali svoj stambeni prostor i onda ga napustili, naprimjer. I imali smo zasebnu filijalu. Opet ću ponoviti, 2023. je bila glavna godina, kada je ljudima zapravo rečeno da nemaju drugog izbora osim da dobiju pasoše“, rekao je Andrjuščenko.

S obzirom na neprijateljstva i rusku okupaciju dijelova južnih teritorija Ukrajine, uredništvo ne može dobiti zvaničnu potvrdu nekih od izrečenih izjava niti ih nezavisno provjeriti.

 

"Poboljšanje logistike za rusku vojsku"

 

Tokom 2024. godine okupatori nisu bili u mogućnosti pokrenuti privredu okupiranih regiona, napominje Centar nacionalnog otpora. Ovde se ističe da budžet naselja i regiona na okupiranim teritorijama pokazuje „odsustvo života“ u regionima. 80 posto prihoda su subvencije iz Rusije, na drugom mjestu je porez na dohodak građana (od plata zaposlenih u javnom sektoru, koje, također, finansira Kremlj).

U oktobru ove godine, ruski provladini mediji objavili su da Kremlj godišnje izdvaja više od 1,5 biliona rubalja za "nove" okupirane teritorije. Ta sredstva se navodno troše na socijalna davanja, penzije i infrastrukturu.

U decembru ove godine je objavljeno da je ruska vlada odlučila izdvojiti dodatnih 1,8 milijardi rubalja za budžete okupiranih teritorija regiona Herson i Zaporožja. To je opravdano troškovima za, kako je navedeno, obnovu i društveno-ekonomski razvoj regiona.

Jurij Sobolevski je rekao da nema ekonomske dobiti u okupiranim dijelovima Hersonske oblasti. Jedino u šta Rusija zaista ulaže je izgradnja puteva, koji služe prvenstveno za vojnu logistiku.

„Zaista, investirali su da bi zaradili takav kopneni koridor do Krima, to im je bilo važno. Razumijemo da se uglavnom provode isti vojni ciljevi, zato su oni zaista uložili sredstva u ove rute i tu imaju određena dostignuća. Što se tiče stvaranja novog grada ili stambenih naselja, ovdje se zapravo ništa nije dogodilo. Minimalna aktivnost, kozmetički popravci, negdje su se pojavili neki predmeti, ali ovo je vještačka priča. Ona nema sistemski ili masovni karakter. Što se tiče stambenog zbrinjavanja, njihova postignuća u stambenom fondu su samo zbog oduzimanja imovine koju su prepoznali kao „bezvlasničku“, koja je prenijeta u njihovu opštinsku imovinu, kako je nazivaju“, podsjetio je Sobolevski.

 

U sferi poljoprivrede, okupaciona administracija pokušava stvoriti sliku podrške poljoprivrednicima sprovođenjem određenih programa.

“Pokušavaju implementirati nešto kako bi od ovih ljudi dobili neku vrstu lojalnosti. Ali tržište zapravo kontrolira okupaciona administracija. Tu više nema ekonomskih dobitaka. Stvaranje finansijskog sistema, osnivanje banaka, mobilnih operatera, internet, komunikacije, televizija – sve to nije ekonomija, to je isključivo državna regulacija“, rekao je Sobolevski.

 

"Pokušaj da se pokaže integracija"

 

Ove godine su izgrađeni putevi i na okupiranoj teritoriji Zaporoške oblasti. Osim toga, u regionu se gradi i željeznička veza koja bi trebalo da poveže Azovsku oblast sa Krimom. Serhij Lišenko, zamjenik regionalnog vijeća Zaporožja, napomenuo je da na ovim teritorijama nema drugih velikih projekata.

“Oni su zapravo gradili, popravljali, širili puteve, odnosno radili su neki radovi. U regionu Zaporožja u toku su radovi na izgradnji pruge, ali oni ne ispunjavaju rokove koje su sami najavili na početku, tamo se izvode neki radovi, za to se izdvajaju sredstva. Neki pokušaji da se pokaže integracija u sveruski ekonomski sistem se, naravno, čine“, kaže on.

Na privremeno okupiranim teritorijama nema velikog biznisa, okupaciona administracija se prvenstveno bavi preraspodjelom preduzeća koja su tamo postojala - mijenjanjem vlasnika, prilagođavanjem njihovog rada unutar ruskog ekonomskog sistema, rekao je Lišenko.

„Tako da su uzeli i napravili novu fabriku od nule u Melitopolju ili Berdjansku, nisam čuo za tako nešto, mislim da bi se za to znalo, ali ne. Što se tiče razvoja, Rusija ima privredu sa visokim stepenom centralizacije. Ali ipak, ovo je tržišna ekonomija. Jer dešava se da biznis mora da ulaže u razvoj i projekte. A ko će ulagati u teritorije čiji je status nejasan, koje su blizu ratnog područja i, relativno govoreći, kada će sutra biti donesena odluka o njihovom povratku, a ljudi su uložili novac. Dakle, u razvoj se ulažu samo budžetska sredstva ili neki neznatni iznosi“, dodao je poslanik.

U Mariupolju ruska vojska već koristi željezničku prugu koja povezuje region s ruskim Rostovom. Petro Andrjuščenko, šef Centra za proučavanje okupacije, rekao je za "Novosti iz Azova" da je pruga povezana sa lukom Mariupolj i sa vojnom bazom koju je, prema njegovim rečima, Ruska Federacija formirala.

“Ovo je vrlo, vrlo prijeteća situacija prije svega sa stanovišta vojne logistike. Ne vrši nikakav drugi teret, osim pljačke koja se vrši sa okupiranih teritorija, prevoza vojnog tereta. Radi na isti način kao i luka - djelomično. Ali ako je prošle godine bilo samo žito, onda je ove godine, početkom godine bilo žita, a na kraju godine smo već vidjeli nešto sasvim drugo. Vidjeli smo naša crijeva, naš metal, uključujući i otpad. Jasno je da grade puteve, posebno one koji vode prema Krimu“, rekao je Andrjuščenko.

Hipotekarni stanovi se, također, grade u Mariupolju, kaže Andrjuščenko. Ali tamo će biti naseljeni Rusi, a ne stanovnici Mariupolja.

 

“Glavni pritisak koji se vrši na stanovnike Mariupolja je prisila da napuste teritoriju Mariupolja i oslobađanje Mariupolja za Ruse. Samo se ljudima ne daju stambeni prostori da zamijene uništeni. Rusi idu na hipotekarne stambene objekte, koji se tamo masovno dobijaju. Zaista, ima ih dosta. To je jedini grad na okupiranoj teritoriji koji kontrolira Rusija, uključujući i teritorije Rusije, gde se povlaštene hipoteke daju po dva posto. Zato idu iz Moskve, idu iz Sankt Peterburga, otkupljuju ove stambene jedinice jednostavno zaa nulu, cijene neadekvatno rastu“, kaže Andrjuščenko.

On tvrdi da su i ostale sfere u Mariupolju u padu. Skreće pažnju da u gradu nema industrijske ili druge proizvodnje. On je ekonomsku situaciju u regionu nazvao "gorom nego 90-ih godina".

 

Politika Ruske Federacije za 2025

 

Doktor socioloških nauka, šef Instituta za proučavanje konflikta i analize Rusije Aleksandar Šulga smatra da će Rusija nastaviti ulagati u razvoj osvojenih teritorija. Ali će nastaviti  integrirati ove regione u svoje zakonodavno polje.

“Ne vjerujem baš da će Rusija moći ili htjeti napraviti takozvani izlog od okupiranih teritorija. Pa, od Krima su napravili izlog, tako da se ništa nije moglo uraditi sa ovom vitrinom. Pogotovo se ovo odnosi na Donjeck, Lugansk, okupirane teritorije regiona Herson i Zaporožja. Ogromne snage će biti usmjerene na prevođenje škola i vrtića na ovim prostorima na strožije standarde u propagandnom smislu. Ovo će, naravno, biti potpuno iskrivljeno učenje o stvarnosti nedavnih događaja u ukrajinskoj i ruskoj historiji. Efikasno će istisnuti one koji po njihovom mišljenju nisu lojalni. I, naravno, zapravo prisiljavanje ljudi da se potpuno prebace na ruske zakone i pravne odnose“, predviđa stručnjak.

Predsjednik Volodimir Zelenski je više puta izjavio da Ukrajina nikada neće priznati okupirane teritorije kao ruske. Istovremeno, ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov naglasio je da je mir u Ukrajini moguć, posebno u slučaju gubitka dijela teritorija istoka i juga. Šulga smatra da će u mogućim pregovorima Ukrajine i Rusije pažnja biti prvenstveno usmjerena na prekid neprijateljstava, a tek onda na okupirane teritorije.  

“Godina 2025. otvara mogućnosti sa formalne tačke gledišta za pregovore, ali pregovori ne znače kraj čak ni vruće faze rata. I ne samo to, već znamo da Rusija tokom pregovora voli još više eskalirati situaciju, da bi se kasnije u zamjenu za ustupak – prekid eskalacije – moglo dobiti nešto drugo. Na okupiranim teritorijama je malo vjerovatno da ćemo vidjeti brze promjene u pozitivnom smjeru, jer će prije svega pažnja biti usmjerena na okončanje neprijateljstava i na to pod kojim uslovima će se to raditi. Međutim, nakon toga će, naravno, vrlo oštro iskrsnuti problem okupiranih teritorija”, rekao je Šulga.

 

"Pripremite teritorije za reintegraciju"

 

Kad god dođe do deokupacije teritorija, Ukrajina bi se već trebala pripremiti za reintegraciju, smatra Šulga.

„Rusi neće imati nikakva prava na ovim teritorijama. Njihova deportacija sa teritorije Ukrajine neće biti samo moralno zadovoljavajući, već i apsolutno legalan korak. I Ukrajina treba odmah pričati o tome, da kasnije ne bude optužbi. Historija poznaje mnogo primjera kada je okupacija trajala više od 10 godina, pa i 20 do 30 godina. Deokupacija ne znači potpunu integraciju ovih teritorija odmah. Pogotovo nakon ovakvih barbarskih metoda koje Rusija koristi na okupiranim teritorijama - ispiranje mozga djeci, mijenjanje identiteta, kulturocid. Mora se priznati: što duže traje ova okupacija, reintegracija će biti teža. Ali, ponavljam, ima mnogo primjera da se, uprkos veoma dugoj okupaciji, reintegracija ipak dešava”, dodao je stručnjak.