Sporni izbori u Gruziji: šta je slijedeće?

Dana 26. oktobra 2024. godine više od dva miliona gruzijskih građana izašlo je na birališta. Mnogi birači smatraju da su parlamentarni izbori egzistencijalno važni za budućnost zemlje. Prvi put, izbori u Gruziji su viđeni kao proces koji će odrediti njenu vanjskopolitičku putanju, kao prozapadnu ili prorusku.

Tokom protekle tri decenije, izbori nikada nisu bili tih i predvidljiv proces u Gruziji. Oni su u većini slučajeva označili početak nestabilnosti i visokih političkih tenzija. Ipak, bilo je i iskustvo iz 2012. godine kada je Gruzija iznenadila svijet svojom mirnom i demokratskom tranzicijom vlasti kada je sve autoritarniji predsjednik Mihail Sakašvili prihvatio poraz svoje stranke od “Gruzijskog sna”. Opoziciono orijentirani birači su se nadali da će se historija ponoviti, ali umjesto toga izgleda da je Gruzija spremna za produženi period političke krize i neizvjesnosti.

Osporavani rezultati  

Nekoliko trenutaka nakon zatvaranja biračkih mjesta, dvije nezavisne biračke organizacije predviđale su kolektivnu pobjedu četiri opozicione stranke nad “Gruzijskim snom”. Ubrzo su zvanični izborni rezultati pokazali potpuno drugačiju sliku: ubjedljivu pobjedu vladajuće stranke sa skoro 54 posto glasova, što znači da je više od milion birača glasalo za njih.

Prema zvaničnim rezultatima, “Gruzijski san”, koji je nedavno uveo niz spornih zakona, zaustavio proces evropskih integracija i zaprijetio zabranom opozicionih stranaka, dobio je gotovo isti broj glasova kao 2012. godine kada je bio na vrhuncu popularnosti. Ovaj rezultat bio je duboko šokantan za opoziciono orijentirane glasače. Dok su sve strane čekale konačnu presudu zajedničke Međunarodne izborne posmatračke misije predvođene Uredom OSCE-a za demokratske institucije i ljudska prava (OSCE/ODIHR) u Evropi, predsjednica Gruzije Salome Zourabichvili osudila je rezultate izbora kao nelegitimne i pozvala građane na proteste protiv velike izborne prevare koju je provela vladajuća stranka. Sve četiri opozicione stranke pridružile su se predsjednici i odbile svoje poslaničke mandate.

Ključna važnost izbora 2024. godine bila je očigledna već ranije kada je vlada “Gruzijskog sna” uvela zakon o takozvanim stranim agentima koji izaziva velike podjele uprkos narodnim protestima protiv njega. Donošenje zakona bio je trenutak preketnice koji je doveo evropsku budućnost Gruzije u pitanje i ubrzao otuđenje Tbilisija od dugogodišnjih strateških partnera, uključujući SAD i zemlje EU. To je, također, otežalo “Gruzijskom snu” tvrdnje da je još uvijek posvećen evropskim težnjama zemlje. Ipak, optužbe o izbornim prijevarama velikih razmjera, kao i višestruki slučajevi kršenja koje su zabilježili izborni posmatrači, ukazuju na to da bi ne samo evropska budućnost Gruzije, već i njena krhka demokratija mogla biti ugrožena u potpuno novoj mjeri.

 

Članstvo u EU sa preokretom

 

Uoči izbora, zakon o stranim agentima i bijes naroda protiv njega dali su konkurentsku prednost opoziciji koja se prije toga uglavnom smatrala fragmentiranom i slabom. Uprkos političkim razlikama, opozicija je uspjela da se manje-više ujedini u različite koalicione grupe i omogući biračima najmanje četiri različita izbora. Iako glavne opozicione stranke imaju vrlo različite, a u nekim slučajevima kontroverzne političke pozadine, ove četiri grupe uspjele su se označiti kao proevropska opozicija koja je obećala da će vratiti zemlju u evropsku orbitu i odmrznuti proces integracije Gruzije u EU.

Strategija da se tako veliki fokus stavi na evropsku budućnost Gruzije u predizbornoj kampanji imala je svoje prednosti, ali je sadržavala i rizike. Dok većina gruzijskih građana (86 posto prema anketi IRI) podržava evropsku integraciju i dijele antiruska osjećanja, opozicija je računala na prikupljanje proevropskih glasova i integraciju u EU, što je postavila kao ključno obećanje svoje kampanje. Ipak, “Gruzijski san” je, također, obećao da će zemlji osigurati članstvo u EU, ali sa zaokretom.

Vladajuća stranka uvjerila je svoje glasače da će postići članstvo zemlje u EU, ali bez gubljenja dostojanstva – ukratko, po mađarskom modelu. Ona se predstavljala kao zaštitnik tradicionalnih porodičnih vrijednosti, što je posebno odjeknulo kod konzervativnih glasača koji i dalje tvrde da žele integraciju u EU, ali su zabrinuti da će njihova zemlja izgubiti te vrijednosti. Nije slučajno da je jedini lider iz EU koji je priznao legitimitet izbornih rezultata bio mađarski premijer Viktor Orban, koji je boravio u Tbilisiju 28. i 29. oktobra. Dok je 13 država članica objavilo zajedničko saopćenje u kojem se navodi da Orban ne može govoriti u ime EU, “Gruzijski san” je ovom posjetom na visokom nivou pokušao prenijeti poruku zabrinutoj javnosti da bi Gruzija mogla postati članica EU pod svojim uvjetima.

Međunarodni odgovor

Dok se Gruzija suočava sa dugoročnim političkim previranjima, odluka Zapada da ili prizna ili osudi rezultate izbora će imati odlučujući uticaj na budućnost zemlje. Do sada su lideri u EU i SAD bili odmjereni u svojim procjenama, ali su izrazili zabrinutost zbog nepravilnosti i pozvali na hitnu istragu.

Preliminarni nalazi zajedničke misije OSCE/ODIHR identificirali su niz ozbiljnih nedostataka i kršenja. U međuvremenu, opozicija pokušava testirati šanse za šire proteste, istovremeno obećavajući biračima da će efektivno dostaviti dokaze o prevari i drugim nepravilnostima vezanim za izbore partnerima Gruzije kako bi se pojačao pritisak na vladu. Čini se da je krajnji cilj opozicije izboriti izbore kroz istragu prikupljenih dokaza o prevari kako bi se konačno pozvali na nove slobodne i poštene izbore.

Ipak, javnu podršku protestima u velikoj mjeri će odrediti odgovor Zapada. Osim ako Gruzijci ne osjećaju da njihovu zabrinutost dijele i podržavaju SAD i EU, bit će teško motivirati desetine hiljada građana da se stalno pojavljuju na ulicama. Nakon višemjesečnih uličnih protesta zbog uvođenja zakona o stranim agentima, Gruzijci su iscrpljeni i žele da opozicija donese razuman akcioni plan.

Dok se Gruzija već suočava sa ustavnom i političkom krizom, na osnovu svog nedavnog godišnjeg izvještaja o proširenju, Evropska komisija je potvrdila da je proces pridruživanja Gruzije zaustavljen. Lideri EU su u više navrata spominjali da su sve opcije, uključujući zaustavljanje liberalizacije viznog režima, na stolu, osim ako Gruzija ne preokrene svoj kurs. EU se sada suočava sa višestrukim izazovima: prije svega, mora odlučiti kako se nositi sa gruzijskim slučajem iz dugoročne perspektive, a da ne ošteti meku moć koju već ima u gruzijskom društvu i izgubi bitku protiv ruskih dezinformacija. Zaustavljanje politike liberalizacije viznog režima, naprimjer, uticalo bi na proruski narativ da EU nikada nije ozbiljno mislila da

prihvati Gruziju kao državu članicu, a s vremenom bi rizikovao da posije nihilizam u društvu koje se neustrašivo borilo za svoju evropsku budućnost.

U međuvremenu, Moskva izgleda zadovoljna trenutnom nestabilnošću. Glavna urednica RT-a Margarita Simonjan radosno je reagirala na rezultate izbora tvrdnjom da su Gruzijci pobijedili. U međuvremenu, bivši ruski predsjednik Dmitrij Medvedev optužio je gruzijsku predsjednicu za planiranje državnog udara i predložio da ona bude krivično gonjena. Moskva dobro zna da će slabljenje gruzijske demokratije istovremeno umanjiti otisak Zapada u regionu, gde je Gruzija oduvek bila najprozapadnija zemlja, pružajući tako Rusiji savršenu priliku da dodatno poveća svoj uticaj. Stoga su parlamentarni izbori 2024. značili mnogo više od pukog izbora vladajuće stranke za naredne četiri godine.

Upravo sada, budućnost gruzijske demokratije je u pitanju. Opstanak gruzijskih evropskih aspiracija ovisit će o tome u kojoj mjeri se istraže optužbe za izbornu prevaru, a zatim slijede smisleni odgovori međunarodne zajednice.