Sjevernokorejski vojnici u blizini Kurska -  jeftin dogovor između Putina i Kima

Sjevernokorejski vojnici nikada u životu nisu vidjeli internet. Jednom u Rusiji, bukvalno su se zalijepili za ekrane i počeli gledati... online pornografiju. Gideon Rahman, vodeći međunarodni kolumnista Financial Timesa, podijelio je ovu priču pozivajući se na svoje izvore. Ako je tačna, ova priča služi kao odlična ilustracija paradoksa i problema sporazuma između režima Vladimira Putina i Kim Jong-una.

Riža i tehnologija za Kima

Prema onome što danas znamo, to uključuje razmjenu stotina hiljada tona riže i raketne i svemirske tehnologije za vojnike. Nema sumnje da su sjevernokorejskom diktatoru zaista potrebni i riža i tehnologija. On mora nekako nahraniti stanovništvo koje živi na jadnim porcijama i poboljšati sjevernokorejske balističke rakete.

Teško je odgovoriti na pitanje kakve će dugoročne koristi Kremlj imati od ovih sporazuma. Autor ovih redova je daleko od toga da ismijava vojsku Sjeverne Koreje kao „zaostalu“. Bio sam u Južnoj Koreji. Tamo se prijetnja sa sjevera shvata veoma ozbiljno. Neboderi u Seulu koji se ruše pod udarima sjevernokorejske artiljerije nisu filmska distopija za južnokorejske političare i vojsku, već jedan od mogućih scenarija budućnosti, čija je realizacija kategorički neprihvatljiva.

Hoće li sjevernokorejska vojska promijeniti situaciju na frontu?

Međutim, ako govorimo o Ukrajini, postavlja se pitanje: hoće li 10.000 ili 20.000 sjevernokorejskih vojnih lica, koji se spremaju ili su se već uključili u bitku protiv Oružanih snaga Ukrajine, moći iz temelja promijeniti situaciju na frontu? Uostalom, njihova interakcija sa ruskom vojskom će biti teška. Nedostatak internet prakse samo je jedan od problema. Ruskoj komandi neće biti lako postavljati borbene zadatke i primati poruke preko prevodilaca. U takvim slučajevima postoji veliki rizik od nesporazuma i grešaka.

Osim toga, Sjevernokorejska narodna armija (u komunističkim diktaturama uvijek je sve "narodno" i "demokratsko") koristi rusko, kinesko i, zapravo, sjevernokorejsko oružje. Njeni oficiri studiraju na ruskim i kineskim vojnim obrazovnim institucijama. To znači da se veliki broj elemenata upravljanja i planiranja trupa razlikuje od onoga što je usvojeno u ruskim oružanim snagama.

Na kraju, čak i ako uzmemo u obzir da intenzitet borbi danas nije isti kao, recimo, svojevremeno u Mariupolju ili Vovčansku, broj sjevernokorejskog kontingenta je očigledno nedovoljan da suštinski promijeni situaciju u korist Rusije. Dozvolite da nagađam: nakon upoznavanja interneta, a još uvijek daleko od diktature, iskušenje da se brzo predaju, bit će jako veliko za Sjevernokoreance. Siguran sam da će u Kijevu tražiti, ako već nisu tražili, korejske filologe za kampanju. Naravno, sprečavanje severnokorejske vojske od predaje bilo bi prisustvo porodica koje je dinastija Kim držala kao taoce kod

kuće. Ali to općenito loše utiče na moral i odlučnost u borbi. Nema sumnje da će Sjevernokoreanci biti bačeni u najopasnija područja fronta. Tako da se većina njih neće vratiti kući, čak ni u kovčezima od cinka. Kimu to uopće ne treba, a potpuno je ravnodušan prema životima sopstvenih građana.

Putin se kladi na ucjenu

Za sada se čini da je za Putina malo koristi od dolaska trupa iz Sjeverne Koreje. Zašto mu onda treba? Nemojte misliti da je ovo neki posebno lukav strateški potez. Kremlj je jednostavno iskoristio priliku da dobije barem neko pojačanje, i to relativno jeftino, to je  objašnjenje.

Pitanje, čini mi se, nije u sjevernokorejskim vojnicima. Ruski režim traži alate za ucjenu Zapada. I vjeruje da je jednog od njih pronašao u saradnji sa diktaturom Pjongjanga. Ovo je neskrivena prijetnja Americi i njenim azijskim saveznicima - Južnoj Koreji i Japanu:  

"Udružili smo se sa jednim od najgorih i najnepredvidivijih režima na svijetu. Drhtite, jer ćemo Kimu dati raketnu tehnologiju da prijeti Seulu i Tokiju sa nuklearnim udarom, još aktivnije poziva nas da osiguramo mir Aziji - naravno, u zamjenu za ustupke u vezi s Ukrajinom”. Nisam siguran da će to funkcionirati sa administracijom novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa. On sebe smatra stručnjakom za pregovore sa Pjongjangom, a Putin je očigledno suvišan u njegovim korejskim planovima.

Također, još uvek nije sasvim jasno da li je Xi Jinping dao saglasnost Kim Džong Unu na sporazum sa Moskvom? Peking je glavni Kimov sponzor i pokrovitelj. Ako jeste, onda Kina kreće na put namjerne destabilizacije istočne Azije. I to će izazvati odgovarajuću reakciju SAD-a, njihovih saveznika u Seulu i Tokiju, kao i Indije. U ovu verziju je teško povjerovati. Ako Kim sklopi sporazum sa Putinom iza leđa Kineza, to će biti prvi i posljednji takav sporazum: režim u Pekingu ne oprašta svojim vazalima samoupravljanje. Ali najvjerovatnije se radi o jednokratnom dogovoru, barem tako izgleda do sada. Politbiro Pekinga ne želi poraz Rusije, ali to ne znači da želi da se pojavi u očima svijeta kao stalni vojni saveznik Kremlja. A upravo to će se dogoditi ako slanje sjevernokorejskih trupa u rat s Ukrajinom postane redovno.