Samo Moskvi nedostaju nove ideje za okončanje rata protiv Ukrajine   

Sastanak u Manili 23. jula između američkog državnog sekretara Marca Rubia i ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova nije donio nikakav napredak. Rubio je priznao da su stari mirovni parametri zastarjeli, a Lavrov je insistirao na zastarjelim uvjetima iz Anchoragea. 

Rusija se svakim danom udaljava od pobjede dok Ukrajina održava blokadu Krima, svakodnevne napade dronovima na Moskvu i rafinerije i novu kampanju protiv domaćih logističkih centara, dok sankcije EU i recesija produbljuju ekonomski pritisak na Moskvu. 

Ukrajina nastoji pretvoriti inicijativu na bojnom polju u pregovaračku polugu kroz obnovljeni angažman SAD-a, jer rastuća nelagoda među ruskim elitama i susjedima poput Kazahstana sugerira da ruski rat protiv Ukrajine izgleda sve samodestruktivnije i neodrživije. 

Sastanak 23. jula u Manili između američkog državnog sekretara Marca Rubia i ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova trajao je samo 35 minuta i nije donio novi zamah, prema Kremlju. Međutim, sastanak je označio važnu prekretnicu u procesu pregovora, jer je Rubio izjavio da su prethodni mirovni parametri postali nebitni i da su potrebne nove ideje. Lavrov nije ponudio nijednu, umjesto toga insistirajući da sporazumi navodno postignuti između ruskog predsjednika Vladimira Putina i američkog predsjednika Donalda Trumpa na samitu u Anchorageu u augustu 2025. ostaju važeći. 

Naknadne poruke Kremlja su glasile da je Rusija i dalje posvećena postizanju potpune pobjede u svojoj „specijalnoj vojnoj operaciji“ (SVO), prebacujući odgovornost za nove prijedloge na Washington. Rusija se svakim danom udaljava od pobjede, dok novu dinamiku generiraju ne samo Ukrajina, već i njeni evropski i američki partneri. 

Kijev nastavlja mijenjati bojno polje osiguravajući da ruski napadi kroz "zonu smrti" donesu minimalne teritorijalne dobitke uz ogromne ljudske žrtve. Ukrajina održava blokadu Krima, gdje su struja i voda i dalje rijetke, i održava svakodnevne letove dronova iznad Moskve. Ovi napadi su postali dovoljno česti da je jedan lovac Su-57 navodno oboren "prijateljskom vatrom" iz izuzetno budnog sistema protivvazdušne odbrane. 

Ukrajinski napadi dronova, također, su ciljali rusku naftnu infrastrukturu, pri čemu su rafinerije udaljene čak do Tjumena eruptirale u plamenu i pogoršale nestašicu goriva. Odvojena kampanja protiv logističkih centara koji pripadaju online trgovcu Wildberries u Moskvi, Sankt Peterburgu, Krasnodaru, Jekaterinburgu i drugim većim gradovima iznenadila je Rusiju. Zvanični mediji umanjuju značaj ovih udaraca, ali mnogi komentatori i šovinistički blogeri upozoravaju da ovi napadi velikog uticaja pogađaju novčanike miliona potrošača. 

Ove ukrajinske mjere, često ironično opisivane kao "kinetičke sankcije", pojačane su evropskim ekonomskim pritiskom. Evropska unija je 23. jula odobrila svoj 21. paket sankcija, usmjeren na ruske rafinerije, vojna preduzeća i brodove povezane s ruskom tajnom flotom. Ruski komentatori su se u početku fokusirali na neslaganja oko sadržaja paketa i predviđali da visoka predstavnica EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Kaja Kallas neće uspjeti osigurati strožije mjere. Od tada su se okrenuli minimiziranju značaja ograničenja čiji je obim bez presedana. Evropska unija ima za cilj spriječiti bilo kakvo povećanje ruskih izvoznih prihoda, posebno usred novih skokova cijena nafte uzrokovanih eskalacijom neprijateljstava u regiji Perzijskog zaljeva. 

Pooštravanje režima sankcija EU najteže pogađa Rusiju usred produbljivanja recesije koju čak ni ograničeno smanjenje kamatnih stopa Ruske centralne banke ne može preokrenuti. Gubici među glavnim online trgovcima prijete da će dodatno pritisnuti već oslabljenu ekonomiju. Masovni vojni izdaci doprinijeli su rastućoj fiskalnoj krizi, jednom od glavnih pokretača pada, ostavljajući vladine "tehnokrate" nesposobnima da kontroliraju budžetski deficit. Zvanični ekonomski podaci ostaju oskudni i podložni manipulacijama, iako je novi porast odljeva kapitala nepogrešiv, a indeks povjerenja potrošača zabilježio je nagli pad. 

Ukrajina nastoji pretvoriti svoju inicijativu na bojnom polju u diplomatsku polugu, čineći kontinuirani evropski angažman važnim, a američki kanal ključnim. 22. jula, dan prije nego što je Rubio odbacio apel lavrova za povratak na dogovore iz Anchoragea u Manili, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski razgovarao je telefonom sa američkim specijalnim izaslanicima za mirovne misije Steveom Witkoffom i Jaredom Kushnerom, čija se posjeta Moskvi i dalje dugo očekuje. Taj poziv je pripremio teren za putovanje Zelenskog u Washington 28. jula, gdje se očekuje da će s Trumpom u Bijeloj kući razgovarati o novim parametrima mirovnog sporazuma i prisustvovati sahrani pokojnog američkog senatora Lindseyja Grahama. Graham, koji je preminuo 11. jula, bio je koautor rezolucije o proširenju sankcija protiv Rusije koja sada čeka odobrenje u Kongresu, mjere koja bi Trumpu mogla dati dodatni uticaj na Moskvu. 

Neočekivana podrška mirovnom procesu došla je od predsjednika Kazahstana Kasima-Žomarta Tokajeva. Iskoristio je lični sastanak s Putinom da pozove na zamrzavanje neprijateljstava, rijedak javni apel čiju osnovnu motivaciju Astana nije otkrila. Kremlj je brzo odbacio apel, ali Tokajev je govorio u ime rastućeg biračkog tijela među ruskim elitama koje vide potrebu za okončanjem rata, budući da ostanak na Putinovom kursu znači približavanje katastrofi svakim danom. 

Analitičari sve više smatraju da je rat iscrpljivanja nepobjediv i samodestruktivan za ruske ekonomske temelje i društvenu koheziju. Ova putanja zabrinjava najbliže susjede Rusije, poput Kazahstana, i njenog ključnog strateškog partnera, Narodnu Republiku Kinu, koja profitira od ruske ekonomske zavisnosti, ali i dalje ostaje oprezna zbog nekontrolirane eskalacije u haos. 

 Ni domaći ni vanjski pritisci još nisu prisilili Moskvu na kompromis, uprkos tome što je Putinova pozicija slabija nego što sugerira njegova javna odlučnost. Njegov uži krug može odbaciti pozive na nove ideje samo uz sve veće troškove. Gubici na bojištima, požari u rafinerijama i ekonomija koja se smanjuje nastavljaju nagrizati propagandni narativ koji održava rat kod kuće, čak i dok državni mediji umanjuju štetu. Američki i evropski posrednici, također, se suočavaju sa značajnom preprekom, jer ih Moskva smatra produžetcima Kijeva, a ne neutralnim posrednicima, što ograničava njihovu sposobnost da rastući ruski umor od rata pretvore u pregovaračko rješenje. Svaki sporazum vjerovatno će biti daleko od Putinovih prvobitnih ratnih ciljeva. Produženje rata koji Rusija više ne može u potpunosti dobiti moglo bi se pokazati još skupljim, čineći nevoljki kompromis najmanje štetnom opcijom za Moskvu.