Sačuvati svjetlo: Kako Ukrajina može izgraditi otporan energetski sistem (i zašto je to važno za EU)

 

 

Energetski sistemi Ukrajine pretrpjeli su značajnu štetu od potpune invazije 2022. godine. Od proljeća 2024. godine dvije trećine kapaciteta za proizvodnju električne energije u zemlji, koje se mogu distribuirati je bilo pod okupacijom, oštećeno je ili uništeno. Ovo je praćeno koordiniranim uništavanjem distributivne mreže.

Ukrajinske termoelektrane – prvenstveno na ugalj – podnijele su najveći teret napada. Uprkos herojskim naporima da se održi njihov rad, od septembra 2024. godine zemlja je izgubila 80 posto svojih kapaciteta zbog ruskih napada. Veliki ukrajinski sektor nuklearne energije, koji daje 55 posto ukupne proizvodnje, manje je pogođen. Nespremnost Rusije da direktno udara na nuklearne elektrane značila je da je, osim okupirane elektrane u Zaporožju, ukrajinska nuklearna proizvodnja uglavnom ostala operativna, iako smanjenog kapaciteta. Međutim, napori predsjednika Trumpa da preuzme upravljanje ovim postrojenjima mogli bi ugroziti njihovu nastavak uloge u energetskom sistemu Ukrajine.

Ukrajina je imala neke predratne strukture koje su pomogle njenoj otpornosti. Konkretno, imala je posebno snažan prenosni sistem dizajniran da prenosi otprilike 56 GW električne energije, iako je proizvodni kapacitet zemlje bio bliži 25 GW. Iako je prenosni sistem pretrpeo štetu, ugrađena fleksibilnost njegovih kapaciteta se pokazala kao vitalni izvor otpornosti. Isto tako, neumorni rad ukrajinskih inženjera na popravci i održavanju mreže ne može se podcijeniti.

Sektor obnovljivih izvora u Ukrajini je, također, pokazao značajnu otpornost, uprkos zapljeni ključnih sredstava od strane ruskih snaga. Obnovljivi izvori energije (OIE) nastavljaju snabdijevati Ukrajinu sa 8,7 posto ukupne proizvodnje, što je pad sa 9,4 posto u 2021. godini. Međutim, ovaj pad je uglavnom posljedica okupacije teritorije, a ne uništavanja infrastrukture. Više od 40 posto ukrajinskih OIE u solarnoj fotonaponskoj i vjetroenergiji prije 2022. godine trenutno se nalazi na okupiranoj teritoriji. Kapacitet proizvodnje energije iz vjetra, koji je nekada bio koncentriran u sada okupiranim regijama Hersona i Zaporožja, posebno je teško pogođen. Rusko uništenje brane Kahovka, također, je značajno smanjilo kapacitet proizvodnje hidroelektrana Ukrajine.

Sve u svemu, iskustvo Ukrajine pokazuje ogroman izazov osiguravanja pouzdanog snabdijevanja energijom u vrijeme rata.

Najveći problem je fiksna infrastruktura visoke vrijednosti. Smanjenje toplotnog kapaciteta Ukrajine – ilustrovano uništenjem termoelektrane Kurakhivska – pokazuje koliko su ova kritična sredstva izložena ciljanim napadima. Čak i uz sofisticiranu protivadzušnu odbranu, ogroman roj dronova i/ili projektila može nanijeti nepopravljivu štetu sa dugoročnim posljedicama. Napori popravke mogu postići samo toliko, da je otprilike samo 5 GW od više od 25 GW izgubljenih proizvodnih kapaciteta obnovljeno za dvije godine.

Isto važi i za distributivnu mrežu. Obimna ukrajinska infrastruktura za prenos  energije pretrpjela je ozbiljna oštećenja u ratu, a kapacitet je pao sa 56 GW na procijenjenih 9 GW do kraja 2024. godine. Transformatorske stanice koje povezuju prinosnu mrežu sa elektranama i distribucijskom mrežom, također, su objekti visoke vrijednosti koje je teško zamijeniti ili popraviti, posebno ako se to radi brzo.

Već akutna ranjivost takvih osnovnih sredstava samo će se pogoršati u nedostatku efikasne protivvazdušne odbrane.

 

 

Decentralizovana energetska mreža – izgrađena oko više malih, lokaliziranih proizvodnih čvorova povezanih zajedno kroz mrežu – nudi veliku otpornost na ruske napade. Zašto?

Prvi razlog je finansijski. Svodeći proizvodnju na jedan solarni panel ili vjetroturbinu, on povećava troškove masovnih napada dronom ili projektilima. Iako bi moglo imati smisla lansirati roj bespilotnih letjelica Shahed-136 po cijeni od 20.000 dolara po komadu protiv višemilionskog energetskog objekta, to nema mnogo strateškog ili ekonomskog smisla u odnosu na solarni panel od 100 dolara ili čak 2.000 dolara koliko košta vjetroturbina.

Decentralizirana energetska mreža nudi veliku otpornost na ruske napade.

Drugi je fleksibilnost. Velika elektrana ili visokonaponski mrežni sistem zahtijevaju specijaliziranu opremu i mjesece za premještanje ili obnovu. Kolekcija solarnih modula sa baterijom može se ubaciti u stražnji dio kombija i ponovo rasporediti u roku od nekoliko minuta. Prenosne plinske turbine su mobilne, ali s ograničenom protivvazdušnom odbranom i potrebnim snabdijevanjem plinom, one su nešto manje mobilne, čak i dok nude kontinuirano napajanje električnom energijom.

Treći je brzina. Solarna energija je najbrži i najjeftiniji način za korištenje proizvodnje električne energije. Kada ste suočeni s iznenadnim napadima, solarna energija može brzo popuniti neke praznine u elektroenergetskom sistemu. Naročito u kombinaciji sa baterijskim skladištenjem, nudi brz i pouzdan izvor električne energije, iako u manjim količinama.

Iako je individualni proizvodni kapacitet solarnih modula i pojedinačnih turbina nizak, ako se povežu zajedno koristeći ekstenzivnu ukrajinsku distributivnu mrežu, oni postaju još otporniji. U mrežama postoji otpornost u brojevima.

 

 

Decentralizirani sistem proizvodnje energije je veoma otporan i sposoban garantirati održivu energetsku sigurnost. Solarna proizvodnja je agilna, prenosiva, brzo se montira i izuzetno je jeftina. U kombinaciji sa baterijskom tehnologijom postaje moćna dopuna energetskom sistemu koji je meta napada. Podržana otpornom mrežom, može pružiti ne samo kratkoročnu energetsku sigurnost suočenu s nemilosrdnim ruskim napadima, već i postaviti temelje za dugoročni, robusni energetski sistem. Ono što je najvažnije, to će, također, ukloniti eksternu polugu – bilo od Putinove ili Trumpove administracije – nad energetskom sigurnošću Ukrajine.

 

EU bi trebala primijeniti lekcije iz Ukrajine kako bi ojačala svoj energetski sistem.

EU može igrati ključnu ulogu usmjeravajući finansijsku podršku u razvoj novih OIE sistema, nadovezujući se na vlastita domaća iskustva sa dekarbonizacijom. EU  može pružiti pomoć u stručnom upravljanju mrežama koje napajaju obnovljivi izvori energije, kao što su već pokazali operateri poput 50 HERTZ.

Gledajući unaprijed, EU bi trebala primijeniti lekcije iz Ukrajine kako bi ojačala vlastiti energetski sistem – izgradnjom otpornosti i uklanjanjem strukturnih ranjivosti. Jedna kritična oblast je u elektroenergetskoj mreži: dok je jedan interkonektor ranjiv, stotinu manjih priključaka je otporno.

U eri rastuće geopolitičke neizvjesnosti, energetska sigurnost je jedna stvar koja se još uvijek može aktivno zaštititi.