Rusko pozicioniranje na Zapadnom Balkanu i zemljama regiona

Jedan od najvećih izazova za sve činioce na Balkanu, za njegove narode i države i (ne)riješene probleme,
jeste prisustvo Rusije, velike, nekada super sile, sa njenim istorijskim i novim ciljevima.

Rusko prisustvo na Balkanu i u pojedinim zemljama regiona, odnosno među pojedinim narodima, dugo je nekoliko vijekova. Međutim, ono je praćeno različitim intenzitetom ruskog političkog, vojnog, ili ekonomskog, a posebno kulturnog, humanitarnog ili duhovnog uticaja.
Prisustvo Rusije na Balkanu i snaga njenog uticaja, najtešnje su povezani, i uslovljeni, jačinom njene
unutrašnje snage, zatim odnosima u prvom redu sa velikim evropskim, a zatim i svjetskim državama, te
ruskim geopolitičkim ciljevima i igrama upravo sa tim silama. U neku ruku to je slika i prilika položaja
i odnosa Rusije prema Balkanu i zemljama iz prve zone ruskog interesa, ovdje mislimo na njene susjede. Onda kada je Rusija bila slaba, kada je padala, ona se povlačila u sebe i sa Balkana, držala do odnosa sa najvećim svjetskim faktorima.

Rusija niz posljednjih godina ne želi više da nijedna zemlja postane članica NATO, mada samo pre
petnaestak godina nije isključivala ni svoje članstvo dok nije zaključila sui generis sporazum sa NATO-m. Ali za današnji negativni stav Rusije nije više važno gdje se ta zemlja geografski nalazi, da li je susjed
ili je daleko od njenih granica, i koji su njeni objektivni vojni i uopšte kapaciteti od strateškog značaja,
ako ih ima. Tu svoju politiku Rusija je ubjedljivo demonstrirala na primjerima Makedonije,Moldavije i Crne Gore. Makedonski premijer Zoran Zaev je upozoravao kako su grčki biznismeni, simpatizeri „ruske
stvari“, pokušali da podmite ljude da izazovu nasilje u Makedoniji, a iza svega su stajale ruske obavještajne službe kao i srpska obavještajna služba.

Na sam dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori 2016. godine odjeknula je vijest da je noć uoči izbora uhapšeno 20 članova organizirane grupe koja je pokušala da izvede državni udar u Crnoj Gori. Među uhapšenima je bilo srpskih, ruskih i crnogorskih državljana među kojima je bio penzionisani komandant srpske žandarmerije Bratislav Dikić i ruski obavještajci Eduard Šišmakov i Vladimir Popov. Rusija je zanijekala bilo kakvu umješanost u ovaj događaj i dodatno je kritikovala Crnu Goru da želi narušiti dobre odnose između dvije zemlje. Moskva nije tad zaboravila napomenuti da se apsolutnu protivi članstvu Crne Gore u NATO-u te da će takva nastojanja dodatno usložniti odnose između dvije zemlje. Uporedo sa tim i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić je odbio bilo kakvu umješanost Srbije u navedene događaje napominjući da je to predizborni trik Mila Đukanovića kako ne bi izgubio parlamentarne izbore od prosrpskih opozicionih partija. Kompletan ovaj slučaj je dobio sudski epilog koji još nije do kraja okončan iako su bile donesene prvostepene presude.

Sličan scenario Rusija je bila pripremila u Moldaviji tokom predsjedničkih izbora 2020 godine. Pobjeda opozicione političarke Maie Sandu, bivše službenice svjetske banke, bila je toliko uvjerljiva da je i dosadašnji predsjednik Igor Dodon priznao poraz. Moldavija je najsiromašnija zemlja Evrope čija ekonomija i nakon 30 godina od raspada SSSR-a zavisi u mnogome od Rusije. U prošlosti Moldavci su više puta birali između EU i Rusije ali im to nije donijelo napredak. Dok Moskva optužuje zapad za miješanje u unutarnje stvari Moldavije istodobno sa zapada dolaze optužbe o ruskoj umiješanosti u politička dešavanja u Moldaviji. Ono što je evidentno da u “dubokoj državi” Moldavije proruske snage imaju dominaciju što su naslijeđeni ostaci prošlosti kojih se Moldavija teško oslobađa.

U ovoj godini Bugarska je dva puta provela parlamentarne izbore, nakon kojih ni jedna politička partija nije mogla osigurati parlamentarnu većinu za sastav nove vlade. U tom periodu, prema ustavu Bugarske, predsjednik države Rumen Radev je imenovao tehničku vladu kako bi zemljom imao ko da upravlja. Iako u tehničkom mandatu vlada je pokušala da napravi otklon od sve izraženijeg ruskog uticaja u toj zemlji koja je članica EU i NATO-a. Prethodni premijer Bugarske i lider GERB partije Boyko Borisov je u javnosti označen kao lakej Kremlja, mada je u prošlosti znao da protjera ruske obavještajce i diplomate zbog špijunaže. Bolje upućeni u bugarska zbivanja kažu da su to bile režirane stvari u dogovoru sa Moskvom kaoko bi svojim zapadnim saveznicima pokazao kako se bori protiv ruskog uticaja u Bugarskoj. U ovoj goodini će Bugarska imati treće parlamentarne izbore u novembru mjesecu zajedno sa predsjedničkim izborima i to će biti još jedan pokušaj da se Bugarska pokuša distancirati od ruskog uticaja. Kod zapadnih zemalja posebnu zabrinutost izaziva veliki broj ruskih saradnika unutar sigurnosno obavještajnog sistema koji je uvezan sa sličnim sistemima EU i NATO-a.

Rusija aktivno kvari namjere zemalja Balkana i regije za savezništvo sa zemljama zapada i njihovo nastojanje da postanu članice EU i NATO. U tom cilju angažuju raspoložive diplomatske, obavještajne i druge kapacitete. Servilnost pojedinih zemalja jako im ide na ruku, kao i određeni politički subjekti u zemljama koje imaju jasno izraženu pro-zapadnu strategiju. Ovakvo rusko ponašanje dodatno će jačati u vremenu koje dolazi posebno iz razloga što se zemlje EU kolebaju šta i kako da urade sa balkanskim zemljama po pitanju proširenja EU. Evropsko nejedinstvo Rusija je detektovala i pokušava da iskoristi nastali vakum za dodatno pozicioniranje i uticaj.