Ruski razdor u Evropi

Smrt Mihaila Gorbačova, sovjetskog lidera koji je doživio posljednje dane Hladnog rata, pomažući da se on mirno završi, naglasila je kako su neke podjele u Evropi ostale.
 
Njegovo političko naslijeđe reformiranja i liberalizacije sovjetske ekonomije i društva uništio je Vladimir Putin, koji je zamijenio glasnost (otvorenost), detant (relaksaciju zategnutih odnosa) i kontrolu naoružanja s ekspanzionističkim ohološću supersila.
 
Gorbačovljev dobro dokumentovan odnos ljubavi i mržnje sa Putinom bio je domaći tobogan, ali to nije spriječilo bivšeg sovjetskog lidera da podrži sadašnjeg ruskog predsjednika. Putin je, zauzvrat, imao malo toga da kaže o Gorbačovljevim dostignućima u svojoj bljutavoj izjavi saučešća.
 
Građani Rusije, stari i mladi, uglavnom dijele prezir prema Gorbačovu, a prvi ga povezuju sa teškim vremenima uzrokovanim kolapsom centralizirane ekonomije. Potonji, odgajani u vrijeme vladavine Vladimira Putina, romantiziraju sovjetsku prošlost i okrivljuju Gorbačova što je protraćio komunističku imperiju.
 
Na Zapadu – a posebno u zapadnoj Evropi – politički lideri su se sa pravom sjećali njegove uloge u približavanju Sovjetskog Saveza Zapadu i razbijanju „gvozdene zavjese“.
 
Ali oni koji oplakuju Gorbačova kao pobornika mira (i dobitnika Nobelove nagrade za mir) dobro shvataju da njegova smrt nije donijela isti nivo poštovanja u cijeloj Evropi, posebno u bivšim sovjetskim zemljama.
 
Kada su prodemokratski protesti potresli komunističku istočnu Evropu 1989. godine, Gorbačov se suzdržao od upotrebe sile, raskinuvši sa naslijeđem prethodnih sovjetskih lidera koji nisu oklijevali da pošalju tenkove da slome ustanke u Mađarskoj 1956. i Čehoslovačkoj 1968. godine.
 
Ipak, sovjetska vojska je izazvala krvoproliće u svojim posljednjim danima, manje-više pod njegovim nadzorom.
 
„Litvanci neće veličati Gorbačova. Nikada nećemo zaboraviti jednostavnu činjenicu da je njegova vojska ubijala civile kako bi produžila okupaciju naše zemlje od strane njegovog režima”, napisao je u srijedu litvanski ministar vanjskih poslova Gabrelius Landsbergis.
 
“Njegovi vojnici su pucali na naše nenaoružane demonstrante i zgnječili ih pod njegovim tenkovima. Po tome ćemo ga pamtiti”, napisao je.
 
Ovo je mračnija strana njegovog naslijeđa: pad životnog standarda u SSSR-u i vojna represija na Baltiku i Centralnoj Aziji.
 
"Kada danas čujemo da je bio veliki vođa i državnik, možda nije počinio tako teške zločine poput drugih, ranijih lidera Sovjetskog Saveza, ali je odgovoran, kao i svi kreatori ovog zločinačkog sistema", kaže zamjenik ministra vanjskih poslova Poljske Paweł Jabłoński za Polskie Radio.
 
U izvjesnom smislu, podjela između Istoka i Zapada u reakcijama na njegovu smrt je savršena analogija za to koliko su Rusiju do ove godine Zapadni Evropljani doživljavali drugačije (i još uvijek je od strane nekih), u poređenju sa snažnom Istočnom Evropom, uvijek opreznom prema neprijatelju u Moskvi.
 
Ovakva percepcija dvije Rusije postoji, iako su Poljaci, Balti i neki od njihovih nordijskih i srednjoevropskih susjeda ublažili svoju retoriku 'rekli smo vam', a jedinstvo EU postalo je zajednički politički refren.
 
Ministri vanjskih poslova EU sastaju se ove sedmice neformalno u Pragu kako bi započeli razgovore o dugoročnom pristupu EU prema Rusiji, koji će vjerovatno dominirati evropskom političkom jesenjom sezonom.
 
U središtu debate bit će revizija pet vodećih principa EU za njene odnose sa Moskvom, koji se mogu sažeti kao „povratak, obuzdavanje i angažman“ – od kojih su neki već zastarjeli.
 
Neki jastrebovi bi mogli tvrditi da Rusija nije evropska i da nikada neće biti.
 
Sila ostaje dokazano sredstvo za moskovsku političku elitu i sve je teže povjerovati da 'tiha većina' Rusa ne podržava Putinove akcije, kažu oni.
 
Optimističnije duše se nadaju smjeni straže u Kremlju i šansi za novi početak nakon Putina. Ali za sada, ovo ostaje samo želja.
 
Sedam mjeseci nakon ruskog rata u Ukrajini, najhitnija briga Evrope – i glavni fokus diskusije – je kako ugrijati i nahraniti svoje građane ove zime, u kontekstu vrtoglavih cijena energije i destabiliziranih lanaca opskrbe hranom.
 
Bez trezvenog pogleda na Moskvu, Evropljani možda nikada neće pronaći adekvatnu strategiju za suočavanje sa Putinovim konzervativnim, antizapadnim pristupom vlasti.