Ruski ratni zločini u Ukrajini: Mučenje kao sredstvo propagande

 

Masovne grobnice otkrivene su slučajno, objasnio je za Byline Times regionalni šef policije Harkova Volodimir Timoško. Po povratku u oslobođeni grad Izjum, policijski službenici su obilazili domaćinstva i intervjuisali stanovnike kako bi zabilježili sve zločine koje su počinile ruske okupatorske snage, uključujući pljačku i djela mučenja i ubistva.

Tokom ovih istraživanja, policija je locirala mjesta na kojima su Rusi tajno zakopali ukrajinske državljane.

Do 23. septembra, pripadnici policije su završili ekshumaciju 447 tijela, uključujući 425 civila, petero djece i 22 vojnika iz masovne grobnice u Izjumu. Na mnogim tijelima su uočeni znakovi nasilne smrti i mučenja: tijela sa vezanim rukama, konopcima oko vrata, dokazima kastracije i drugih vrsta sakaćenja te mecima u stražnjem dijelu lobanje.

„Šta je Izjum? To je Aušvic, 1945.“, rekao je Timoško za Byline Times. „Možda u manjem obimu, na sreću, jer su Rusi bili tamo samo šest mjeseci…”

„Ne znam kako da to nazovem”, nastavlja Timoško. “Okupatorske snage jednostavno imaju žudnju za nasiljem i žeđ da vide patnju drugih ljudi. Vrlo često smo bilježili takve slučajeve. Nisu čak ni tražili nikakve vojne informacije. Ubijali su samo radi ubijanja. Oni su mučili samo zarad mučenja.”

Iako se ne isključuje besmisleni sadizam kao glavni motiv vojnog osoblja Ruske Federacije, daljnje istrage Byline Timesa sugeriraju da iza ovih zločina možda postoji još jedna logika.

 

Metoda u ludilu

 

Aleksandr, 49, živio je pod ruskom okupacijom šest mjeseci. Njega i njegove kolege ruska vojska je uhapsila u Liptsi, gradu u oblasti Harkov, pod sumnjom da su doušnici ukrajinske vojske. Zatvorenici su držani u mračnim, pretrpanim podrumima bez grijanja, kreveta, toaleta i umivaonika, a ponegdje i bez hrane i vode.

Aleksandr je za Byline Times objasnio kako su ga mučila dva ruska vojnika. Mladi vojnik “ravnodušnog lica” zakačio mu je elektrode za ruke, a oficir koji je bio “skoro pristojan” ga je ispitivao. Iako je izgubio 25 kilograma i dobio bolove u grudima, Aleksandar je sebe smatrao sretnim, jer je proveo „samo devet dana u podrumu“ za razliku od dvojice kolega koji su tamo bili mjesecima. Bio je “mučen samo dva puta”, za razliku od bivših ukrajinskih vojnika prema kojima se postupalo sa posebnom okrutnošću.

U nedavno oslobođenom selu Kozača Lopan, samo pet kilometara od ruske granice, Ljudmila (46) razgovarala je za Byline Times, uz zvuke danonoćne ruske artiljerijske vatre danonoćne u blizini.

Ljudmilinog supruga Evhena, bivšeg vojnog oficira, i njenog najstarijeg sina, Mikolu, zatvorile su ruske trupe tokom okupacije. Mikola je preživio torturu i vratio se kući, ali Evhena nema mjesecima. Njihova komšinica, Marina, još jedna žrtva, vidjela je Evhena u podrumu gdje su zatvorenici držani bez hrane i grijanja. Lice mu je bilo toliko natečeno da nije mogao gledati, priča ili piti vodu.

Vitalij, još jedan bivši vojnik, također je bio zatočen u Kozači Lopan i prevezen sa vrećom na glavi, vezanih ruku, na tri različite lokacije. Mučenje se kretalo od psihičkog ("obuci pantalone sa rukama vezanim iza leđa ili ćemo te upucati") do fizičkog, što je rezultiralo sa dva slomljena  rebra, ranama na bedrima, bolovima u grudima i napadima panike.

 

Iako je grad još uvijek bio granatiran od strane ruskih snaga, Vitalij je Byline Timesu pokazao improviziranu komoru za mučenje. U podrumu skladišta povrća, unutar kaveza, na betonskom podu bila su zgužvana zaprljana ćebad. Prazne boce vina i piva blistale su u polumraku izvan kaveza. U kutu je ležala plastična ženska manekenka, s bocom vina umetnutom u genitalije.

Vitalij je sa poda podigao ruske nedeljne novine Harkiv Z. Na naslovnoj strani su naslovi „Rusija je zauvjek tu“, „Ruska zastava ujedinjuje“, Putinov portret i najava jednokratne isplate od 10.000 rubalja (166 funti) svim roditeljima školaraca. Izvanredno, u članku je najavljena i “radna posjeta ruskih psihologa regiji Harkov”.

“Ovu krpu su dijelili lijevo i desno, ali većina ljudi je samo koristila papir za pravljenje cigareta”, objasnio je Vitalij.

Ruski osvajači su i gradsku željezničku stanicu pretvorili u zatvor. Dok su se povlačili preko granice 11. septembra 2022. godine, pred nadolazećom ukrajinskom vojskom, napustili su stanicu punu ruskih pravoslavnih ikona, letaka i stotina pisama napisanih dječijim rukopisom.

Slijedeći stara pravila postavljena u sovjetskim propagandnim udžbenicima, pisma su nosila patriotske poruke: „Dragi vojniče, ja sam učenik 3. razreda. Želim ti pobjedu. Upamtite da se Rusi ne predaju”. Kutije sa pismima iz udaljenih krajeva Rusije ostale su neotvorene, sve su označene znakom Z. Priroda i porijeklo „Z“ su nepoznati, ali je široko prepoznato kao simbol ruskih patriota. Neka od pisama poslužila su kao toalet papir, jer je ruska vojska dio hodnika koristila kao kupatilo.

 

'Ispiranje mozga na nišanu'

 

Baka Zoja (82) plakala je dok je gledala na ruševine osnovne škole koju je nekada pohađala u sada oslobođenom gradu Izjumu. Njena djeca, unuci i praunuci su učili u školi koja je skoro potpuno uništena ruskom raketom. Zojin sin i 11-godišnja praunuka zadobili su teške povrede tokom jednog artiljerijskog napada.

Uprkos tome, Zoja je izrazila sažaljenje prema „mladim ruskim momcima“ koji „nisu izabrali da dođu ovde“. Roma, 14, ponovila je njeno mišljenje. Tugovao je i za svojom školom i za komšijama, pogođenim ruskim projektilom pred mjegovim očima. “Glave su im odsječene”, rekao je Roma za Byline Times. Ali dodao je da su "Rusi bili samo obični ljudi, nisu mislili ništa loše i samo su slijedili naređenja."

Još jedna stanovnica regije Harkov, Alla, čiji je stan uništen granatiranjem, ponovila je ovo mišljenje, rekavši za Byline Times "da ruski vojnici nisu krivi što su bili tamo".

Koje je objašnjenje za ovu čudnu reakciju na okupaciju i teror?

Ljudmila Vakulenko, šefica administracije Kozače Lopan, rekla je za Byline Times da se mnogi i dalje plaše povratka ruskih trupa uprkos trenutnoj uspješnoj ukrajinskoj kontraofanzivi.

Dr Katerina Zubritckaja, psihologinja specijalizirana za traumu, sugerira nešto slično 'Stokholmskom sindromu' – osjećaj naklonosti, razumijevanja i simpatije koje žrtva zlostavljanja razvija prema zlostavljaču – može biti u srži takvih psiholoških reakcija.

Što duže traje interakcija između zlostavljača i zlostavljanog, veća je vjerovatnoća stvaranja takve veze. To je mehanizam suočavanja, taktika preživljavanja, pokušaj humanizacije onih koji imaju neograničenu moć nad nečijim životom. Na okupiranim teritorijama, nasilnici su koegzistirali sa žrtvama šest mjeseci i ovi mehanizmi su mogli djelovati.

 

Šef policije regije Harkov ima još jedan stav o tome. "Morate razumjeti šta se dešavalo ovim ljudima šest mjeseci", rekao je Timoško za Byline Times. “To nije bila samo propaganda. Bilo je to ispiranje mozga na nišanu”.

Stojeći ispred uništenog društvenog centra, Aleksandr Kulik, sekretar za štampu Gradskog vijeća Dergači, se složio sa ovim stavom. “Ljudima je ispran mozak. Početkom marta na okupiranim teritorijama je nestalo struje i niko nije imao pristup informacijama, internetu. Ruske novine su bile široko distribuirane. Između informativnog vakuuma i nemogućnosti pristupa bilo kojem drugom mediju, svijest ljudi se sigurno transformirala.”

Ponavljanje i razmjeri zločina koje su počinile ruske trupe ne samo u regiji Harkov, već i u cijeloj Ukrajini mogli bi ukazivati  ne samo na samovoljnu brutalnost pojedinih vojnika i oficira, već na veliku psihološku operaciju koju je naredio Kremlj.

'Psyops' – psihološke operacije – su proračunati skup mjera koje imaju za cilj uticati na umove i emocije i uključuju zastrašivanje, prisilnu kontrolu, izazivanje straha i panike, izolaciju stanovništva, stvaranje informativnog vakuuma, a zatim njegovo popunjavanje propagandnim materijalima koji diskredituju legitimne vlasti.

Od uništavanja škola i kulturnih centara do izgradnje odaja za mučenje, u kombinaciji sa "radnim posjetama" ruskih psihologa, Kremlj je stvorio sistem koji je namjerno osmišljen da izbriše ukrajinski identitet.