Ruski propagandisti - ogledalo budućeg poraza Moskve

Propagandisti su uradili kolosalan posao moralnog kvarenja ruskog društva za Putina.

Ruski propagandisti su informativno oružje Moskve. Potpuna zombifikacija i zaglupljivanje Rusa od strane ruskog predsjednika Vladimira Putina i njegovog zločinačkog režima postalo je moguće zahvaljujući njihovim kriminalnim aktivnostima. Grupa ovih osoba koje je Kremlj odabrao uključuje "pakleno tuce" boraca ideološkog fronta, a glavni su Margarita Simonjan, Vladimir Solovjov, Olga Skabejeva, Jevgenij Popov, Artjom Šejnjin, Dmitri Kiseljov i Tigran Keosajan. Svi su oni javno pozivali na genocid nad ukrajinskim narodom pa su prema tome isto tako krivi za rat Rusije sa Ukrajinom kao i Putin. I za njima bi, također, trebao biti raspisan nalog Međunarodnog krivičnog suda u Hagu.
Ovi propagandisti su uradili kolosalan posao moralnog kvarenja ruskog društva za Putina, a ideološka stabilnost sadašnje šovinističke ruske vlasti počiva na njihovim lažima i dezinformacijama. Onaj ko pažljivo prati fragmente iz prenosa centralnih informativnih kanala Rusije ne može ne primijetiti činjenicu da su posljednjih sedmica svi odabrani za informativnu olimpijadu Ruske Federacije nekako iznenada "otišli".

Solovjov, koji stalno bezuspješno kosi svojim skandaloznim izjavama pod Žirinovskim, izgleda vrlo ljutito i nervozno. Ne može obuzdati svoje negativne emocije, iako ne najavljuje tako često "brzi poraz" ukrajinske vojske. Sada, opet i opet, plaši Ukrajinu i Zapad nuklearnim Armagedonom. Međutim, to za njega ispada jednako neuvjerljivo, kao kada Rusiju proglašava za silu dobra, u šta ni sam ne vjeruje.

Simonjan, koja se svim silama trudi da odaje dojam "profinjene intelektualke", s inteligentnim izrazom lica, često daje izjave koje su potpuno neodržive, ali se istovremeno pretvara da samo "odabrani" mogu razumjeti njene pompezne telemonologe.
Skabejeva pravi najviše opakih dosjetki na TV-u. Više se ne smije, kao kada je uvjerila lakovjerne Moskovljane da će sutra večerati u Kijevu u restoranima na Hreščatiku. Njeno lice odaje svih 50 nijansi tuge zbog pobjede Putinove terorističke vojske, koja se nikada neće ponoviti. Olga Skabejeva, kao i sve njene kolege, želi napustiti Rusiju i ne odgovarati za sve svoje informativne zločine. Ali nema se kuda, a I ko će je sada pustiti?
Stiče se utisak da Putinove ubice informacija znaju mnogo više o stvarnom stanju stvari u Ruskoj Federaciji nego što im je dozvoljeno da pričaju na TV ekranima, ali ne razumiju šta bi dalje trebali raditi. Slikovito rečeno, ruski propagandisti su ogledalo budućeg poraza Moskve. Njihova lica na TV ekranima odražavaju strah od onoga što im se dalje može dogoditi i nespremnost da prihvate da će vrlo brzo njihov luksuzni i dobrostojeći život doći kraju.
Nisu svi imali vremena odraditi staž kod najpoznatijeg "političkog ubice" na televiziji Sovjetskog Saveza Valentina Zorina, kojeg je režim u 90. godini vratio na rusku televiziju. Ipak, uspjeli su vješto pretočiti nekadašnju komunističku ideologiju u imperijalnu nadmoć, usavršivši tako tiraniju vremena Putinovog kulta ličnosti.
Bezalternativna televizija postala je centralni element borbe Kremlja u informacionom i psihološkom ratu protiv Zapada. Iskrivljavajući istorijsku istinu, propagandisti Rusiju predstavljaju kao sasvim drugu civilizaciju, koja se navodno beskompromisno bori protiv svih onih "negativnih manifestacija" koje SAD i Evropa predstavljaju kao civilizacijski razvoj. Dakle, duhovna i jaka Rusija nema pravo da izgubi od "sila svjetskog zla".

Putinova ideologija je vješto prikrivena u propagandnu "objektivnost" TV voditelja. Koji, kao prije 50 godina, Valentin Zorin, zaprepašteno pričaju o strašnom siromaštvu u kojem žive Amerikanci i Evropljani. Dodajući istovremeno da se to dešava upravo zato što Amerika i Evropa pomažu Ukrajini.
Uprkos činjenici da su ruski pristupi propagandi zasnovani na metodama i informacionim tehnikama iz doba Hladnog rata, sa naglaskom na zamagljivanju i prikrivanju njenih pravih ciljeva, u 21. vijeku je došlo do velike velike prilagodbe u njenoj modifikaciji i modernizaciji.
Tako, igrajući se "informacionim naprscima" sa konzumentom propagande, "pakleno tuce" boraca ideološkog fronta kreativno koriste potpuno nove mogućnosti modernog informacionog okruženja, što nije bilo moguće u vremenima bivšeg SSSR-a. Putinov režim koristi alate i komunikacijske kanale koji sada uključuju internet, satelitsku televiziju i tradicionalno radio i televizijsko emitovanje, kao i širok spektar društvenih medija, blogera i amaterskih novinara. Da ne spominjemo hiljade lažnih naloga na Facebooku, Twitteru, LiveJournalu i VKontakteu koje vode ruski propagandisti. A to uvelike povećava publiku onih osoba od kojioh Moskva treba napraviti zombije dezinformacijama.
Tek nakon pada Putinovog krvavog režima znat će se pravi obim distribucije megatona propagandnih dezinformacija širom svijeta. Međutim, već sada se može sa sigurnošću reći da moskovska propagandna mašina proizvodi svoje "proizvode" u nevjerovatno velikim količinama i distribuira ih kroz veliki broj komunikacijskih kanala. Postoji armija internet trolova koja radi non-stop, čiji je zadatak da dogovaraju verbalne bitke na forumima za diskusiju i u odjeljcima za komentare na web stranicama vodećih zapadnih publikacija.  
Ruska propaganda djeluje agresivno, asertivno i kontinuirano. A budući da ne moraju precizno i pouzdano prikazati objektivnu stvarnost, moskovski propagandisti ne moraju čekati da provjere činjenice. Oni jednostavno šire tumačenje događaja u svojoj interpretaciji, koja najviše odgovara realizaciji tema i ciljeva koje im je Kremlj postavio. A to im omogućava da budu izuzetno ažurni, da prvi emituju "vijesti" o događajima ili nečijim odlukama koje se nisu dogodile.
Dugotrajni informativni rat Rusije sa Ukrajinom i Zapadom je nagnao Putina na odluku da napadne Ukrajinu. Diktator i njegove pristalice počeli su vjerovati u propagandne izmišljotine i gluposti koje su tako revnosno proizvodili u informatičkom polju posljednjih 20 godina. Neosporno je da su svi oni propagandisti rasizma, koji tiraninu informativno bombarduju stanovništvo neophodnošću vođenja rata, ratni zločinci i za to moraju snositi punu odgovornost.
Nakon nedavnog ubistva informativnog ubice Vladlena Tatarskog u Sankt Peterburgu, glavni ruski propagandisti sada se moraju zapitati ko bi među njima mogao biti sljedeći. Uostalom, u nekoj fazi ruskog klizanja ka porazu u ratu sa Ukrajinom, Putinu i njegovom režimu će biti isplativije da ih se otarase prije nego što dođu do Međunarodnog krivičnog suda u Hagu. Svi oni znaju mnogo toga što bi Kremlj radije zauvek čuvao u tajnosti.
I tu se otvara prilika da se pomogne, na primjer, Skabejeva, Solovjov ili Simonjan odlaze na Zapad. Bio bi veliki informativni udar Putinovoj informativnoj tvrđavi kada bi na BBC-u ili CNN-u razotkrili informativnu kuhinju Kremlja, u čijem radu sudjeluju dugi niz godina pa stoga svjetskoj javnosti mogu ispričati sve njene nijanse.
Neophodno je obavijestiti glavne Putinove propagandiste da su oni u suštini na listi. A ako ne žele da budu uhvaćeni, onda bi trebali razmisliti šta dalje.
Uostalom, diktator se neće zaustaviti ni pred čim da bi preživio i nastavio svoju vlast nad Rusijom. Generali vojske koji izgube rat i propagandisti koji izgube informativni rat bit će uništeni.
Dakle, oni koji će zaista moći iskočiti iz Putinovog propagandnog voza u poslednjem trenutku imat će značajne šanse da dobiju milost. Svjedočeći na Haškom sudu ne više kao optuženi, već kao svjedoci propagandno-informativnih zločina Putinovog režima.