Ruska invazija na Ukrajinu: Tri godine i nastavlja se
Dok se čini da je svijet na ivici da slijedi Donalda Trumpa u autoritarni zaobilazni put, Ukrajina se čvrsto zalaže za slobodu i demokratiju. Nema izbora.
Prije tri godine, Vladimir Putin. Njegova ruska invazija na Ukrajinu najveći je evropski sukob od Drugog svjetskog rata i vjerojatno prvi veliki rat koji je u realnom vremenu pokriven društvenim medijima. Ljudi širom svijeta sa nevjericom su gledali kako oružane snage Kremlja marširaju u Ukrajinu, pretvarajući čitave gradove u ruševine i raseljavaju milione ljudi. 36 mjeseci ova katastrofa koja se razvijala dominirala je globalnim vijestima.
Mnogi nisu očekivali da će Ukrajina dostići ovu mračnu prekretnicu. Istina, prije pažljivo planirane, ničim izazvane invazije Rusije u punom obimu, tvorci izgleda složili su se da će se svaki organizirani ukrajinski otpor vjerovatno urušiti u roku od nekoliko dana. Kad razmislimo, sasvim je očigledno da su i Vladimir Putin i ogromna većina međunarodnih posmatrača bili podjednako krivi za netačno prosuđivanje i potcjenjivanje Ukrajine.
Iako je njihova zemlja premašila sva realna očekivanja, ukrajinski narod nema šta slaviti dok rat prelazi brojku od 1.096 dana. Putinov upad nametnuo je Ukrajini zaista neviđenu patnju, uključujući stotine hiljada ubijenih i više od 15 miliona ljudi prisiljenih da napusti svoju domovinu. Ogroman broj ukrajinskog vojnog osoblja i civila zadobio je povrede koje su im promijenile život. Fizički i psihički gubitak od tri godine neprekidnih borbi bio je kolosalan za Ukrajince koji brane svoju zemlju na prvim linijama fronta.
Osim na bojnom polju, ruska invazija gurnula je cjelokupno stanovništvo Ukrajine u krizu mentalnog zdravlja koja je predodređena da traje nekoliko decenija. Gotovo svaka osoba je doživjela neku vrstu ličnog gubitka ili ratne traume. U gradovima i mjestima širom Ukrajine, stanovništvo se, nažalost, naviknulo na novu normalnu dnevnu rutinu alarma za zračne napade, skloništa i nestanke struje, sve praćeno letećim projektilima, udarima dronova i bolno mučnim vijestima o najnovijim ruskim zločinima.
Uprkos beskrajnom teroru i nedaćama, ukrajinski narod se držao zajedno ujedinjeni snažnim zajedničkim uvjerenjem i istrajnošću. Osim očajničke želje za mirom, Ukrajinci priznaju da je njihova nacija u bitki za opstanak i da se suočava sa uništenjem, ako Putinova invazija uspije. Ovo je savršeno jasno pokazano djelovanjem ruskih oružanih snaga u područjima Ukrajine pod ruskom kontrolom sa hiljadama zarobljenih demonstranata i nasilno odvedenom djecom i indoktriniranih ruskom propagandom.
Većina Ukrajinaca prepoznaje potrebu da se nastavi boriti, ali postoje sve veći strahovi zbog nastavka međunarodne pomoći. U prvih nekoliko mjeseci invazije, svijet koji je gledao bio je zadivljen ukrajinskom hrabrošću i otpornošću, dok je zemlja stajala na svom terenu protiv moćne ruske vojske. Ova hrabra demonstracija pomogla je uvjeriti Zapad da je pružanje pomoći Ukrajini u oružju časno i korisno. Nažalost, kako je rat trajao, sve su glasnije pritužbe na cijenu snabdijevanja vojnom podrškom Ukrajini. Apeli koji pozivaju na neku vrstu kompromisa sa Moskvom su pojačani.
Kad god zapadni saveznici usporavaju isporuku vojne pomoći, cijena se može mjeriti životima Ukrajine. Takva odlaganja omogućavaju Rusiji da nastavi bombardovanje ukrajinskih gradova i mjesta, gurajući naprijed duž ratnih linija fronta. Nedostaci u vojnoj podršci otežavaju Ukrajini da pozove nove vojnike za svoju vojsku s mnogim potencijalnim regrutima koji se plaše mogućnosti ulaska u bitku bez potrebnog oružja ili zaštite.
Dok se Kijev bori da ubijedi zapadne lidere koji se predomišljaju, Rusija gradi koaliciju autokrata kako bi ojačala ratne napore Kremlja. Putin je u protekle tri godine ojačao veze sa Kinom, Sjevernom Korejom i Iranom, primajući od njih podršku u vidu sankcionisarih visokotehnoloških dijelova oružja, dronova, balističkih projektila i velikih količina artiljerijskih granata. Ovaj blok autokratskih zemalja sve više igra direktnu ulogu u invaziji Ukrajine sa hiljadama severnokorejskih vojnika koji se sada bore pored Rusa na bojnom polju.
Povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću podstaknuo je očekivanje da će rat ući u novu fazu s dolaskom SAD-a. Očekuje se da će administracija nastojati da se postigne sporazumno rješenje. Nema sumnje da Ukrajinci žele da se ovaj užasni rat završi. Međutim, raste zabrinutost da bi pokušaji Zapada da teži miru sa pozicije slabosti mogli rezultirati prokremaljskim stavovima koji bi samo ohrabrili Putina na dalju rusku agresiju.
Ukrajinci imaju posebno bolna sjećanja na neuspjeli mirovni proces nakon ruske invazije na Krim i Donbas na istoku Ukrajine 2014. godine. Rusija je čak odbila priznati direktnu umiješanost u neprijateljstva, tvrdeći da nije bila vojna. Ovo smiješno stanje potpuno je onemogućilo bilo kakav stvarni napredak ka mirnom rješenju. Danas je vrlo očigledno da dok je Moskva pokušavala diplomatskim putem okončati rat, Rusija je u stvari sastavljala borbeni plan za svoju invaziju u punom obimu 24, februara 2022. godine.
Prije bilo kakvih pregovora o miru, Ukrajinci će vjerovati da njihovi međunarodni partneri nisu zanemarili ogromne troškove sa kojima bi se suočili ako Rusija ne bude zaustavljena u Ukrajini. Putinova invazija prije tri godine već je preoblikovala geopolitički krajolik i uvela dolazak zastrašujućeg autoritarnog saveza koji dijeli zajedničku odanost okončanju ere zapadne dominacije. Ruska pobjeda u Ukrajini značajno bi ojačala ovaj savez sa ozbiljnim posljedicama po sigurnosno stanje stvari od srednje Evrope do istočne Azije.
Dok svijet razmatra tri godine ruskog napada na Ukrajinu, ukrajinska nacija je iscrpljena, ali uporno odlučna da okonča sukob pod uslovima koji će omogućiti budućim generacijama da žive u miru. To će biti nemoguće bez stalne međunarodne podrške. Putin je pogriješio kada je pretpostavio da će se Ukrajina raspasti nakon njegove invazije. Zapadni lideri ga sada moraju uvjeriti da i on griješi što vjeruje da ih može nadživjeti u Ukrajini.