Rusija vodi rat dezinformacijama na Bliskom istoku

Kontranarativ ruskoj propagandi toliko je sveprisutan na Zapadu, da je teško zamisliti koliko se malo o njemu čuj drugdje - neka ovo bude poziv za buđenje.
Koncept ruske kampanje dezinformacija, zasićenje društvenih medija stavovima Kremlja i podrivanje opozicionih ličnosti,  mogao bi zvučati poznato.
Nakon ruske invazije na Ukrajinu prošle godine, Sjedinjene Američke Države, Ujedinjeno Kraljevstvo i Evropska unija poduzele su brze i odlučne mjere kako bi se suprotstavile ruskoj propagandi, zabranivši televizijske kanale koje sponzorira država — Russia Today (RT) i Sputnjik — u etera, uz YouTube koji, također, blokira njihove kanale.
U svijetu arapskog govornog područja, međutim, ruske dezinformacije još uvijek nisu dobile istu pažnju - i kao rezultat toga, Rusija napreduje mnogo bolje na tom frontu na području širet Bliskog istoka.
Razbijte gnijezdo stršljenova ruske propagande i naći ćete poznate narative koji rade prekovremeno kako bi iskrivili percepciju javnosti.
Samo skeniranje sajtova društvenih medija poput Twittera će izbaciti brojne izvještaje iz novinskih kuća usmjerenih na arapsku publiku, koji globalnu krizu u vezi sa snabdijevanjem hranom vezuju za podle motive EU i SAD, a ne za blokadu Rusije i naknadno odbijanje saradnje.
Slično tome, u ranim danima rata, ruski informativni kanali u arapskom svijetu samouvjereno su objavili milionskoj publici da je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski pobjegao iz Kijeva. Promovirali su davno razobličenu tvrdnju da je Ukrajina izgradila tajne laboratorije za razvoj biološkog oružja pa čak i proširili lažni video Zelenskog u kojem "on" moli svoje vojnike da polože oružje i predaju se.
Jedinstvena moć društvenih medija je u tome što su ovakve priče često samoodržive, efikasno generišući sopstveni zamah, poput kamena koji se kotrlja niz brdo. Bilo koja priča upakovana u dovoljno popularnih ključnih riječi i potaknuta bijesom može održati vidljivost sedmicama i mjesecima, stičući određeni stepen legitimnosti isključivo kroz dugovječnost.
Bijeli šljemovi u Siriji, naprimjer, bili su podložni nemilosrdnoj kampanji lažnih izvještaja koji su ih okrivljavali za napade hemijskim oružjem u Siriji, a koje su zatim širili prorežimski mediji i pojačavao Kremlj. Ove priče su zatim ovjekovječili takozvani „meki simpatizeri“ — korisnici koji stvaraju eho komore na društvenim mrežama kroz stalno spominjanje određenih tema, omogućavajući da se teme razgovora procvjetaju kroz ponovljeno korištenje. . . dok se ne normaliziraju. 
Ova ista mantra ruskih emitera koje finansira i podržava ruska država, što je evidentno u Siriji, sada je vidljiva i u Ukrajini. Jednostavno pogledajte: iza mnogih lažnih tvrdnji koje se objavljuju i šire društvenim medijima, naći ćete Sputnjik i RT na arapskom jeziku.
Potonji, koji je istaknut na Bliskom istoku kao što je nekada bio u Evropi, radi 24 sata dnevno na osam satelitskih stanica, što ga čini jednim od pet najgledanijih emitera u regionu. I ne samo to, RT Arabic je jedna od najpopularnijih televizijskih stanica vijesti u regiji, u nekim mjesecima nadmašujući čak i Al-Jazeeru, dok njen YouTube kanal ima više pretplatnika od bilo koje druge podružnice RT-a. Ukupno, platforme društvenih medija RT Arabic skupile su ukupno 804 miliona pregleda - broj koji je eksponencijalno porastao od februara 2022.
Značajno prisustvo RT Arabic na internetu znači da se prokremljovska propaganda direktno hrani mlađim generacijama u svijetu arapskog govornog područja, a njihove metode nisu suptilne. RT Arabic često objavljuje sadržaj dva ili tri puta brže od Al-Jazeere ili BBC-a, a često i više puta. Čini se da je cilj preopteretiti publiku gomilom informacija koje se zatim retvituju i ponovo postavljaju u reklamama i na taj način, također, služe za potiskivanje glasova neslaganja.
Ispod takvih velikih mreža koje finansira Rusija  nalazi se niz drugih medija širom regiona, koji deluju kao meki simpatizeri – slično onome što smo vidjeli i u zapadnim zemljama. Ovi medijski izvori zatim kao papagaji ponavljaju prokremljovske teme, prilagođavajući i šireći temu lokalnoj publici. Međutim, djelokrug ovih medijskih izvora proteže se dalje od širenja lažnih izvještaja o ratu u Ukrajini – umjesto toga, oni postavljaju ruske poteze kao bedem protiv zapadnih planova u regiji, a prve smatraju neizbježnim pobjednicima sukoba.
Ovi pokušaji da se ponudi pogrešno opravdanje ruske vanjske agresije nalaze plodno tlo u arapskom govornom području, gdje su mnogi sa pravom razočarani velikim dijelom zapadne vanjske politike u posljednjih nekoliko decenija. Štaviše, podrška Washingtona Izraelu u njegovoj okupaciji palestinskih teritorija čini da prigovori Zapada ruskoj okupaciji ukrajinskih teritorija zvuče posebno šuplje, čak i dok mnogi na Zapadu izražavaju simpatije prema Palestincima - uključujući, sve više, američke demokrate, prema anketama Gallup-a.
Ipak, uprkos svemu ovome, i dalje je slučaj da je u zapadnim prijestonicama pouzdani kontranarativ ruskoj propagandi toliko sveprisutan da nam je često teško zamisliti koliko se malo o njemu čuje negdje drugdje - pa, neka ovo bude poziv na buđenje- potrebno je razumjeti kako ruska propaganda napreduje na drugim mjestima.