Rusija je propala držva. Šta su Putin, Državna Duma i propagandisti radili tokom pobune
U Moskvi se prave da je "u Bagdadu sve mirno", beskorisno...
U završnim sedmičnim emisijama na federalnim TV kanalima već se objašnjava običnim Rusima da je „oružana pobuna“ Prigožina – vođe (već bivšeg?) PMK „Wagner“ (koji još postoji?) bila „provokacija strane specijalne službe."
Propagandistica NTV-a Irada Zejnalova, prateći narativ Dmitrija Kiseljova, voditelja "Rusija 1", ponovila je tezu da je "pretnja zemlji nestala", ali je pozvala na "smiren i sistematski odgovor" na neoprostivu izdaju.
U vrijeme kada je cijeli svijet gledao rusku komediju iz Prigožinovog šatora, u Ukrajini se nastavila tragedija koju je izazvao Putinov režim. Okupatori su izvršili masovno granatiranje Kijeva, Dnjepra, Harkova i Kremenčuka. Ruska raketa pogodila je stambenu zgradu od 16 spratova u glavnom gradu Solomjanska. Ima mrtvih i ranjenih. Među njima su i djeca.
Ove strašne posljedice Putinove krvave avanture moraju se zapamtiti. I zaista im se ne može oprostiti, umjesto toga, mirno i sistematski (uključujući i u kontekstu kontranapada) odgovarati na njih.
"Operacija zapadnih specijalnih službi" bila je uspješna
Što se tiče same "oružane pobune s ubodom nožem u leđa" (prema verziji Kremlja) ili "marša pravde" (prema "verziji Wagnera"), u početku je sve zaista ličilo na još jedno prigožinovsko previranje u stilu "Šredingerova mačka": jeste ili nije?
Kada je konačno postalo jasno da je to ozbiljno, u Rusiji je počela prava panika. I trajala je dugo.
"Wagnerova specijalna operacija de-šojgizacije Rusije" odmah je prebačena u rang "pobune protiv Putina lično". A to samo naglašava krhkost njegove takozvane krute vertikale moći. I dokazuje da je Rusija (a ne Ukrajina, kako Putin pokušava ubedijediti druge) propala država.
Samo jedan primjer. Već u sedam ujutro 24. februara 2022. godine (uprkos masovnim raketnim udarima na Kijev, prijetnji udara u vladinu četvrt i „udarima na centre odlučivanja“) Vrhovna Rada se sastala na hitan sastanak i izglasala ustavnu većinu za uvođenje vanrednog stanja.
Tačno 16 meseci kasnije, 24. juna 2023. godine, drugog dana stvarnog zauzimanja ruskog regionalnog centra sa milionskim stanovništvom, „centrom direktnog odlučivanja“ u vidu štaba Južnog vojnog okruga Oružanih snaga Rusije, omogućen je praktično neometan mars prema Moskvi ilegalnim oružanim formacijama. Državna Duma nije ni prstom mrdnula. Cijela Putinova vertikala moći je čekala. U ovom režimu su bili i vodeći propagandisti. Naprimjer:
Još prije "pobune", Vladimir Solovjov je snimio zajednički video sa Prigožinom, u kojem je pozvao Ruse da se prijavue u "Wagnerove" jedinice i objavio njihove reklame. Tokom pobune je obrisao objavu u kojoj se najavljuje rasprava o "provokaciji Prigožin" i zamjenio je Danom mladosti.
Anton Krasovski, koji je svojevremeno napisao: „Prigožin je, naravno, nevjerovatno zgodan muškarac! Tako se treba ponašati komandant!", samo je cvilio "Bože, spasi našu Rusiju!".
Zahar Prilepin, koji je podržao Prigožina, nije dao nikakvu javnu izjavu, ograničivši se na objavljivanje pjesme Ane Ahmatove.
Margarita Simonjan, koja se doslovno divila Prigožinovoj „učtivosti“: „Najviše iznenađuje to što je on izuzetno pristojna osoba. A ko nam je doneo proljeće? Tako je, ljubazni ljudi”, - nije dala nikakvu javnu izjavu tih sati/dana.
Umjesto toga, ovako je reagirala "zapadna propaganda pod kontrolom Washingtona".
„Prije 15 mjeseci Putinova vojska je bila na periferiji Kijeva. Sada se ruski lider svim silama trudi zadržati kontrolu u Moskvi“, piše Financial Times u tekstu pod naslovom „Putin je stvorio svoju najgoru noćnu moru“.
U tekstu se spominju Putinovi strahovi od "revolucija u boji" i napominje: "Prigožinova pobuna potvrđuje koliko je rat u Ukrajini pogrešan za Kremlj."
Wall Street Journal insistira da se "Putin suočio sa najozbiljnijom prijetnjom odkako je došao na vlast 2000. godine".
The Guardian donosi sličan zaključak: "Putinovo predsjednikovanje nikada nije izgledalo tako slabo."
Bloomberg smatra da "Wagnerova pobuna" najavljuje poraz Rusije. Prigožin će najvjerovatnije izgubiti, ali sve je to jasan znak da Rusija ne pobjeđuje u Ukrajini. Invazija na Ukrajinu sve više liči na istu avanturu, kao i ovaj "marš pravde".
Pa, ako pođemo od novog ruskog narativa da je "u Bagdadu sve mirno, a pobuna Wagnerovog PMC-a je operacija zapadnih specijalnih službi", onda je, zapravo, i uspjela. Putin nikada nije bio tako ponižen.
Šta je dokazao "kompliment od šefa"
U Rusiji je naređenje pretvarati se da se ova „zapadna operacija“, koja je dovela do još jedne „ruske pobune, besmislena i nemilosrdna“, uspjela ugušiti na zapadni način – pregovorima.
Što je, kažu, dokazalo da je "glavna prijetnja Rusiji zbog građanskog rata izbjegnuta, položila je ispit zrelosti, stoga je njeno jedinstvo nepokolebljivo".
Simbol ovog "jedinstva i zrelosti" bio je Prigožinov sažaljiv osmijeh na, verovatno posljednjoj, fotografiji njegovog života koju su objavili mediji.
Šta smo videli? Tenkovi u rostovskom cirkusu, realizacija "bombardovanja Voronježa", oboreni avioni i helikopteri (u jednom danu oružane snage Ruske Federacije izgubile su ih više nego tokom maja u Ukrajini),ubijeni piloti ( koji su ubijeni, prema Prigožinu, "naš PPOšnik - budala"), grčevito iskopani-zatrpani savezni autoputevi na putu za Moskvu.
I na kraju, o sudbini Rusije (prema zvaničnoj verziji) odlučivao je bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko, kome se negira bilo kakav subjektivitet u samoj Ruskoj Federaciji.
Šta to ukazuje? O potpunom neuspjehu celokupne Putinove politike, koji pod izmišljenim izgovorom prvi kreće u tzv. "specijalnu operaciju". Zatim, umjesto da prizna njen neuspjeh, započinje rat - već sa katastrofama izazvanim ljudskim djelovanjem u Kahovskoj HE i nuklearnim prijetnjama, od prljavih bombi do miniranja nuklearnih elektrana.
Istovremeno, on naoružava Prigožinovu privatnu zatvorsku vojsku. Kada se ta privatna vojska pobuni, na nju je bačena druga privatna vojska – ona Ramzana Kadirova. Dobro je da se ona, uplašena, razborito "zaglavila u saobraćaju" na putu za Rostov.
Šta je Putin želio postići na ovaj način - novi rusko-čečenski rat, ali na ulicama Rostova? Uostalom, u ovoj situaciji sasvim je jasno na čijoj bi strani bili lokalni stanovnici. I do čega bi to na kraju dovelo.
Sve ovo i još mnogo toga dokaz su da je Putin jednostavno plutao. Jedna od njegovih grešaka dovodila je do drugih.
Tako se globalni neuspjeh na vanjskopolitičkom frontu za njega pretvorio u unutarpolitički. Putin, koji je donedavno prkosio SAD, danas ponižavajuće traži pregovore sa bandom sopstvenih nasilnika.
Šta je to dokazalo:
- manje ili više pripremljene oružane formacije mogu lako zauzeti velike ruske gradove, a strukture moći za odbranu – ne one ruskog naroda, već samog Putina – neće uspjeti;
- Šojgu i Gerasimov (oko kojih je očigledno počela tuča) nikada nisu herojski vodili barem vod iza sebe u Rostovu. (Ma koliko smiješno izgledalo, ali barem kao general Lapin u Belgorodskoj oblasti);
- Oni, također, demonstrativno nisu dali ostavke, barem za deklarativno „očuvanje jedinstva Rusije“;
- reakcija među ostalim Putinovim elitama (koja se manifestovala u bjekstvu iz Moskve vlastitim avionima), također, je bila iskreno panična;
- manje imućno Putinovo biračko tijelo grčevito je kupovalo avionske karte za druge zemlje, u koje im je i dalje dozvoljen ulazak;
- oni najmanje imućni sub ili uobičajeno tihi. Naređeno je da se sve smatra "zapadnom specijalnom operacijom";
- ali i ovdje je bilo prekasno: krivični postupak protiv Prigožina pokrenut je tek ujutro, a već uveče je zatvoren. Sve zarad fantomske stabilnosti;
- veoma otrežnjujući trenutak: skoro svi disidenti - "dobri Rusi" govorili su protiv pobune Prigožina i podržavali jedinstvo Rusije, čak i ako je još uvijek bila pod Putinovom vlašću.
Tako se za samo dva dana desila stvarna desakralizacija Putina. A ovo je živopisan sažetak njegove 16-mjesečne "deukrajinizacije Ukrajine".
Putinove brigade beže iz Severodonjecka
A to da će Putin, pored očiglednih ulizica, zeznuti stvar (ali među "svojima") sasvim je očigledno.
Šta je sljedeće? U javnosti, uz refren "specijalna vojna operacija ide po planu, a oslobođene teritorije se raduju dolasku Rusije", bit će promoviran narativ "U Rusiji se ništa nije dogodilo 24. juna 2023.".
Teza od 25. juna o tome da "snažna i velika Rusija stoji iza Severodonjecka" na pozadini Prigožinovih oklopnih vozila, koja nije naišla na otpor nekoliko stotina kilometara od Moskve, izgleda kao iskrena šala. Ali naređeno je vjerovati.
Naprimjer, otrežnjuje činjenica da Severodonjeck (nekada rastući studentski grad), koji sada leži u gomili ruševina, gde je uništeno ili oštećeno 80 posto zgrada.
O opstanku u ostacima grada dovoljno govori i činjenica da je građanima onemogućen pristup mobilnim komunikacijama i internetu. Ljudi koji pokušaju pozvati svoju rodbinu šalju se u "podrum".
U gradu je prekinuto snabdijevanja strujom, plinom i vodom. U isto vrijeme, ljudima se uručuju ruski računi za stambeno-komunalne usluge. I to iz nekog razloga od februara 2022. godine, kada grad nije bio okupiran.
Moskva je Severodonjeck proglasila "prozorom za oporavak". Za to je odgovoran Permski region. Ali sve brigade iz Ruske Federacije, koje su dovedene u Severodonjeck na demonstrativne popravke, već su napustile uništeni grad. I to je cijela simbolika Putinove Rusije.
25. juna navršilo se 120 godina od rođenja pisca Džordža Orvela, koji je predvideo Putinov šizofašizam. U svom romanu „1984“ napisao je: „Ovaj rat je lažan, pa se mora nastaviti bez pobjede. Njegov glavni cilj je očuvanje postojećeg poretka, uništavajući ne samo ljudske živote, već i plodove ljudskog rada, budući da opći porast blagostanja prijeti uništenju hijerarhijskog društva. Rat i glad pomažu da se ljudi paraliziraju od siromaštva u svijetu iluzija”.
Tenk Prigožin u ruskom državnom cirkusu jasno je dokazao svu laž i krhkost Putinovih iluzija. I to ne na "novim teritorijama", već čak i na starim, ruskim.
Posao cijelog civiliziranog svijeta je da ovaj šiljak smrvi na glinene noge.
Centar za strateške komunikacije i sigurnost informacija