08.04.2023.

Rusija gubi informacioni rat u zemlji i inostranstvu

Ubistvo istaknutog ruskog propagandiste u Sankt Peterburgu otkriva rastuću konfuziju u informativnom ratu Moskve.

Vladlen Tatarski nije bio tradicionalni novinar ili vojni bloger, već pristalica uništenja Ukrajine. Bio je povezan sa Vagnerovim plaćenicima, predvodnikom ruskih snaga u istočnoj Ukrajini.

Možda je bio žrtva eskalacije borbe za vlast unutar ruskih elita moći, koje šire oprečne poruke o ratu u Ukrajini.

Tatarski je ubijen u restoranu čiji je vlasnik šef „privatne vojne kompanije“ Vagner Jevgenij Prigožin. Prigožin je upleten u ogorčeni sukob sa ruskim ministrom odbrane Sergejem Šojguom.

Iako je Kremlj za atentat okrivio ukrajinske specijalne službe, uverljivije objašnjenje je da su operaciju organizovale ruske bezbednosne službe kako bi ućutkale kritike koje podriva javni moral i otkriva neuspeh državne politike i njenih vojnih operacija. Atentat je verovatno bio snažna poruka samom Prigožinu.

Tatarski i Prigožin nisu kritikovali Kremlj zbog otpočinjanja rata, već zbog njegove nesposobnosti da ga vodi. Neki istaknuti ruski nacionalisti otišli su još dalje.

Igor Girkin, bivši oficir Federalne službe bezbednosti koji je svojevremeno predvodio grupu infiltriranih ruskih boraca u Donjecku, postavio je snimak na Jutjubu u kojem izjavljuje da se Rusija suočava sa vojnim porazom.

Štaviše, protivljenje Putinu raste unutar same vojske zbog obima ruskih gubitaka u ljudstvu i opremi. Ovi anti-kremljski narativi otežavaju Moskvi i njenoj vojsci trolova da prenesu doslednu i verodostojnu poruku kako u zemlji tako i u inostranstvu.

Zapadni eksperti dugo su smatrali da Rusija odlično radi propagandu i dezinformacije. Rat Rusije protiv Ukrajine pokazao je da su takve tvrdnje zastarele i obmanjujuće.

Kao i njena vojna kampanja, informativni rat Moskve bio je nesposoban i neubedljiv. Izgovori za rat su potpuno neosnovani. Ukrajina očigledno nije fašistička država, a njen jevrejski predsednik Vladimir Zelenski nije nacista koji predvodi „genocid“ onih koji govore ruski.

Ako se Rusija odbranila od NATO-a, zašto nije u ratu sa NATO zemljom? Ako je samo htela da smeni vlast u Kijevu, zašto ubija nenaoružane civile? A ako Rusija navodno može lako da zauzme celu Ukrajinu, zašto njena vojska nije u stanju da kontroliše region Donbasa?

Ciljevi koje proklamuje državna propaganda stalno se menjaju kako se vojska povlačila sa nekoliko frontova, pre svega iz Kijeva, Harkova i Hersona. Kako rastu porazi u borbi protiv motivisanijih i bolje naoružanih ukrajinskih snaga, tvrdnje Moskve o direktnoj intervenciji NATO-a samo nastavljaju da obmanjuju njene najodlučnije pristalice, dok redovne pretnje globalnim nuklearnim ratom blede.

U potpunoj suprotnosti sa pogrešnim dezinformacijama Moskve, ukrajinske ambasade su se pokazale efikasnim. Skrenuo je svetsku pažnju na ničim izazvanu agresiju Rusije.

Jasna razlika između agresora i žrtve pomogla je skoro svim zemljama NATO-a da obezbede značajne isporuke oružja i omogućila alijansi da ojača svoj istočni bok. Moskva ne može da sakrije svoje neselektivno granatiranje ukrajinskih gradova, a njeni brojni ratni zločini su razbesneli javno mnjenje i u velikoj meri ujedinili Zapad.

Zapadne ekonomske sankcije i prekid energetskih veza sa Evropom takođe će pomoći da se smanje ruski prihodi i desetkuje njena ekonomija.

Uprkos ratnoj propagandi, vojni nedostaci Rusije postaće još očigledniji kada Ukrajina ovog proleća pokrene veliku kontraofanzivu da ponovo zauzme svoje jugoistočne teritorije.

Nikakva količina propagande i dezinformacija neće prikriti predstojeći vojni i ekonomski neuspeh Rusije. Eliminisanje domaćih kritičara i konkurenata neće rešiti probleme Kremlja, samo će pogoršati borbu za vlast koja doprinosi kolapsu ruske države. /Washington Examiner/

Januš Bugajski – viši naučni saradnik Fondacije Džejmstaun u Vašingtonu, njegova nova knjiga je “Neuspela država: Vodič kroz razloge za raspad Rusije”