Rusija gubi energetski rat, jer Putinov zimski gasni napad nije dao očekivane rezultate 

Vladimir Putin je očekivao da će ove zime iskoristiti izvoz gasa da ucjenjuje Evropu i oslabi podršku Zapada Ukrajini. Umjesto toga, čini se da je ova taktika imala katastrofalan rezultat i kritično potkopala Rusiju. U septembru 2022. se očekivalo da će Putinov plan da smanji isporuke gasa Evropi i ostavi potrošače da se smrzavaju propasti. Kako je zimska sezona skoro gotova, ovo predviđanje se do sada pokazalo tačnim. Suprotno očekivanjima Kremlja, zapadni potrošači ne samo da su imali toplotu u svojim domovima, mnoge evropske kompanije su se zapravo okrenule Ukrajini kako bi smjestile viškove plina u lokalna skladišta.
Doduše, Evropa je imala sreće. Potražnja i ponuda su izbalansirane jer je potrošnja ostala prigušena zahvaljujući neuobičajeno blagim temperaturama i padu industrijske potražnje. U međuvremenu, bilo je dovoljno alternativnih isporuka tečnog prirodnog gasa (LNG) sa globalnog tržišta usred nedostatka konkurencije iz Kine, koja se bori sa posljedicama pandemije Covida.
Razlog tome je bila i otpornost evropskih tržišta, koja je odmah odgovorila na odluku Rusije da 2022. smanji isporuku gasa do kraja, što je rezultiralo time da cijene plina dosegnu rekordne nivoe. Daleko od toga da je slomio odlučnost Evrope, Putinov energetski rat protiv EU naveo je blok da ubrza svoju energetsku tranziciju, dovršavajući projekte koji su dugo kasnili ili bili zaboravljeni i tražee alternativne zalihe kako bi nadoknadili nedostatak ruskih energenata.
S obzirom da je ruski udio u evropskom uvozu opao sa 40 posto na manje od 10 posto do kraja 2022. godine, evropske kompanije su se okrenule globalnim LNG tržištima, nabavljajući 96,3 miliona tona u 2022., u odnosu na 56,3 miliona tona godinu ranije. Zahvaljujući nizu politika koje obavezuju ciljeve skladištenja, većina podzemnih objekata dostigla je 90 ili više posto popunjenosti do početka grijne sezone 1. oktobra, premašivši cilj za deset procentnih poena. To znači da kako se zima bliži kraju, skladišta ostaju na nekim od svojih najviših nivoa, a cijene plina su pale na najniži nivo u posljednjih 16 mjeseci.
Još uvijek postoje rizici. Neočekivano zahlađenje u februaru ili u ranim sedmicama proljeća, nagli oporavak kineske potražnje ili mogućnost velike eskalacije u Ukrajini mogli bi uplašiti tržišta i dovesti do veće volatilnosti ili skokova cijena. Uprkos ovim potencijalnim prijetnjama, evropska energetska tržišta su sada očigledno bolje pripremljena da apsorbuju potencijalne šokove.
Evropa radi na proširenju svojih kapaciteta za uvoz LNG-a, koji će ove godine porasti za najmanje 20 posto. Bez sumnje, mnogo će zavisiti i od dostupnosti zaliha LNG-a na globalnom nivou. Međutim, činjenica da je Njemačka uspjela pustiti u rad tri LNG terminala za manje od godinu dana kako bi zamijenili izgubljeni uvoz ruskih plinovoda ukazuje na izvanrednu sposobnost evropskih tržišta da odgovore na strašne izazove. 
Projekti koji su dugo odlagani ili zaboravljeni ne samo da su vaskrsli već su i brzo završeni. Naprimjer, nakon mnogo godina oklijevanja, Bugarska je uspjela pokrenuti komercijalni rad interkonektora sa Grčkom koji Bugarima omogućava da koriste alternativni kaspijski gas i LNG. U međuvremenu, Njemačka i Francuska uspostavile su dvosmjerne tokove gasa, što će Njemačkoj omogućiti ne samo izvoz gasa u Francusku, već i uvoz iz ovog pravca. Čak je i Rumunija, koja je dugo bila nesklona izvozu domaćeg gasa, vidjela da su neke količine fizički isporučene u susjednu Bugarsku.
Putinov energetski rat protiv Evrope poslužio je kao katalizator za projekte obnovljivih izvora energije. Uz ubrzani proces izdavanja dozvola širom EU, instalacije solarnih panela i toplotnih pumpi imale su jednu od najboljih godina do sada. Solarni kapacitet je porastao za 41,4 GW ili 25 posto u odnosu na prethodnu godinu na 208,9 GW u 2022. i trebao bi rasti još brže u 2023.
Ruski uvoz uglja i nafte također je pogođen nizom evropskih sankcija jer su potrošači iz EU prestali uzimati ugalj i naftu iz mora u drugoj polovini 2022. To je značilo da je ruski udio u uvozu uglja i nafte u EU pao na manje od 15 posto u 2022, u poređenju sa više od 45 posto za ugalj i 25 posto za naftu prethodne godine, prema najnovijim podacima Eurostata.
Sada postoje znakovi da velike evropske ekonomije možda sprečavaju recesiju i naznake da energetska tržišta ponovo postaju ujednačena, ali isto se ne može reći za ruski plinski sektor. Ukupna proizvodnja gasa u Rusiji pala je za 12 posto, na najniži nivo od 1990. Situacija je još gora za državnog proizvođača Gazproma, čija je proizvodnja pala je 2022. za 20 posto u odnosu na prethodnu godinu, što je najveći godišnji pad u istoriji kompanije. Gazprom je uspio povećati izvoz gasa u Kinu za 5,4 milijarde kubika, ali je izgubio većinu svog evropskog tržišta od 140 milijardi kubika. Također je pao na domaćem ruskom tržištu, izgubivši tržišni udio u odnosu na neovisne proizvođače 2022. godine.
Gazprom sada možda pokušati djelimično oživjeti svoje bogatstvo koristeći Tursku kao stražnja vrata. Planira prodati gas turskoj gasnoj kompaniji BOTAS, koja bi ga potom prodavala Evropi kao bijeli turski gas. Ovo bi moglo omogućiti Moskvi da nadoknadi barem dio gubitaka nastalih 2022. U isto vrijeme, fundamentalna priroda promjena koje su se dogodile u proteklih dvanaest mjeseci znači da Rusija sada nema mnogo nade da će se vratiti na svoju nekadašnju dominantnu poziciju na evropska energetska tržišta.