Rat u Ukrajini: Moldavska enklava okružena proruskim snagama

Ovo skladište, ovi vojnici i ovaj proruski separatistički region su pod sve većom lupom međunarodne javnosti.

Proteklih nekoliko sedmica, između Rusije, Ukrajine i Moldavije su letjele optužbe zbog navodnih zavjera za destabilizaciju Moldavije, kao i upozorenja o mogućnosti ponovnog izbijanja sukoba.

Moldavski premijer Dorin Recean rekao je da ruske trupe treba protjerati iz regiona, usred upozorenja predsjednice Maie Sandu da Moskva planira srušiti moldavsku prozapadnu vladu.

Rusija je, u međuvremenu, govorila o prijetnji napada ukrajinskih snaga pod "lažnom zastavom" - i upozorila da će se svaki napad na njene trupe u Pridnjestrovlju smatrati napadom na samu Rusiju.

Mnogi zapadni analitičari ističu da bi Pridnjestrovlje moglo Rusiji pružiti još jednu borbenu tačku u Ukrajini, tjerajući ukrajinske trupe da se udalje od drugih područja u kojima se vode borbe.

Dakle, Pridnjestrovlje – koje kontroliraju proruski separatisti od građanskog rata u Moldaviji 1992. – pomno se posmatra globalno, ali i oni koji su mnogo bliži svojoj zemlji.

Upozorenja i prijetnje o novom sukobu ovdje lebde nad selom Molovata Noua.

Ovo je mala moldavska enklava, zaglavljena uz pridnjestrovsku teritoriju i odvojena od ostatka Moldavije rijekom Dnjestar.

Ako se stanovnici Kišinjeva osjećaju ranjivo, stanovnici Molovata Noue osjećaju se potpuno izloženi.

Mnogi od starijih muškaraca ovdje su se prije 30 godina borili protiv proruskih separatista za ovu zemlju. Sada se pitaju da li će se morati ponovo boriti. Veterani tog sukoba se okupljaju u Molovata Noua na godišnjem hodočašću preko kontrolne linije u Pridnjestrovlje, kako bi odali počast onima koji su poginuli.

Tridesetak muškaraca u vojničkim uniformama, sa blještavim ordenjem na grudima i mrakom u očima. Među njima je i 62-godišnji Vlad Untila.  

"Imamo sreće što nas Ukrajina trenutno brani", rekao je, "ali ako to počne u Moldaviji, spremni smo ponovo braniti ovu teritoriju."

Njihova kolona automobila probija se napuštenim zemljanim putem od Molovate Noue na otcijepljenu prorusku teritoriju - prelazeći na neprijateljsku teritoriju kao i prije tri decenije.

„Vidi kako nas gledaju“, reži Vlad dok se njegov auto približava ruskom kontrolnom punktu.

Grupa naoružanih vojnika posmatra konvoj, u kojem su muškarci u moldavskoj vojnoj uniformi koji sada ulaze na separatističku teritoriju, zatvarajući oči pred ovim upečatljivim godišnjim ritualom.

„Pogledajte oko sebe“, kaže Vlad, „ovde smo se borili – sve je to bilo bojno polje“.

Sada uski zemljani put presijeca tihi krajolik, okružen poljima i polomljenim drvećem.

„Teško je jer osjećam da sam u svojoj zemlji“, pridružuje se njegov prijatelj Konstantin. „To je moja zemlja, a ja ne mogu slobodno hodati ovdje.“

Kratka vožnja iza kontrolnog punkta, sakrivena u borovnicama pored puta, prva je stanica na hodočašću - jednostavan plavi krst napravljen od metalnih motki.

Obilježava mjesto gdje je prije 31 godine ubijen lokalni gradonačelnik. Veterani se okupljaju sa vijencem cvijeća i plastičnom flašom punom vina, da nazdrave svojim palim drugovima.

Oni prate trag blijedoplavih spomenika posijanih duž ove teritorije, ponavljajući ritual na svakoj stanici, odajući počast svojim drugovima, braći, sestrama i prijateljima.

„Obojica smo bili snajperisti“, sjeća se Vlad, na mestu gdje je ubijen njegov prijatelj Vasea. "Pucali su na nas sa onog brda tamo, iz tenka. Jedan od šrapnela ga je pogodio u vrat. Pao je na zemlju i umro na mojim rukama."

Dok veterani prolaze pored lokalne moldavske škole, učenici izlaze da ih pozdrave, predvođeni direktoricom Tatjanom Roskom.

„Ovde su se vodile velike bitke 1992. godine“, kaže Tatjana. "I još uvijek postoje duboke rane u dušama ljudi. Jako se bojimo: znamo šta znači rat i nikome ga ne želimo."

Jedan od njenih učenika kaže da je spreman uzeti oružje ako ponovo izbije sukob, kao što su to učinili njegov otac i deda pre 30 godina.

Ali lojalnost ovde - kao i u ostatku Moldavije - je komplikovana istorijom, geografijom i ekonomijom.

Ovdje, sa druge strane rijeke Dnjestar, isticanje moldavskog identiteta se bori sa  dobijanjem subvencioniranog ruskog gasa iz Pridnjestrovlja.

Ekonomski jaz sa ostatkom zemlje se proširio od početka rata u Ukrajini, nakon što je Moskva prošle godine prekinula isporuke gasa Moldaviji.

"Bit ću iskren", kaže gradonačelnik Molovate Noue Oleg Gazea. "Vrlo je teško uvjeriti ljude da je život bolji u Moldaviji, kada ovdje plaćaju tek djelić cijene za plin."

„Ne možemo pričati o slobodi i boljem životu, a da im istovremeno kažemo da pređu rijeku i plate 30 puta više za svoje račune – oni će nam reći: jesi li lud? Ali postoji skrivena cijnena jeftinog gasa – njime se kupuje njihova podrška."

Neki ljudi ovdje čvrsto vjeruju da Moskva nije vojna prijetnja, već ekonomski saveznik - i da je predsjednica Maia Sandu ta koja izaziva rat približavanjem Zapadu.

„Pridnjestrovlje se zaista zalaže za nas“, kaže mi 59-godišnja Maria Ursači.

"Ali Moldavija je razočaranje. Ljudi se plaše doći preko rijeke da razgovaraju sa nama: tamo imaju graničnu kontrolu i provjeravaju naše torbe. Kišinjev nas ne vidi."

Vrativši se u Molovatu Noua, veterani završavaju svoje hodočašće na seoskom trgu polaganjem crvenih karanfila na spomen obilježje zamrznutog sukoba ovdje.

U godinama otkako su se borili protiv proruskih separatista, njihova djeca su rasla uz ruske vojnike, ruski jezik i rusku ekonomsku podršku.

„Mi stariji ćemo i dalje činiti srce svakog otpora“, kaže mi Vlad, „čak i uz učešće mlađih muškaraca“.

Sjećanja na prošlost, koja se zadržavaju u ovoj maloj moldavskoj enklavi, izoštravaju se rastućim strahom za budućnost.