RAGOZIN: Vizija budućnosti Rusije
Kada je ukrajinska vojna jedinica pod nazivom Ruski dobrovoljački korpus (RVC) nakratko ušla u rusko selo u Brjanskoj oblasti u blizini ukrajinske granice, ruske vlasti su tvrdile da su napadači ubili dva civila i ranili dječaka po imenu Fjodor Simonenko.
RVC čine ličnosti krajnje desnice iz Rusije koje su se odlučile boriti na ukrajinskoj strani, jer režim Vladimira Putina smatraju neoboljševičkim i rusofobičnim.
Ali ubrzo nakon upada, komandant jedinice, Denis "White Rex" Nikitin (njegovo pravo prezime je Kapustin), počeo je ismijavati ranjenog dječaka na internetu, nakon što su ruski mediji otkrili da potiče iz muslimanske porodice. Ispostavilo se da je Fjodora odgojila samohrana majka krimska Tatarka, koja je emigrirala u Rusiju iz Tadžikistana. Jedan od Nikitinovih postova sadržavao je fotografiju porodice obučene u tadžikistanske narodne nošnje sa stilizovanim svastikama postavljenim poput oreola iznad glava odraslih i dece. Moto iznad slike glasio je: „Rusija će biti arijevska ili beživotna“.
Rasno čista Rusija, očišćena od manjina i imigranata, jedna je od najradikalnijih vizija budućnosti zemlje među onima koje predstavljaju razni protivnici Putinovog režima. Ekstremistički projekti poput ovog privlače veliku pažnju, velikim dijelom zato što se čini da glavnim Putinovim liberalnim protivnicima nedostaju ideje ili smjelosti da ih iznesu, dok rat u Ukrajini još uvijek bjesni.
Mali bijeli ljudi
Nedjelju dana nakon upada u Brjansk, Nikitin je ponovo objavio citat koji se pripisuje belgijskom nacističkom vođi Leonu Degrelu, koji predviđa da će jednog dana „mladi ruski Bonaparta“ „izići sa istoka i stvoriti evropsko jedinstvo, koje će Karl V, Napoleon, Hitler i Zapadni Evropljani, koji su se borili zajedno sa mnom, nisu uspjeli postići”. Degrelleovu Valonsku legiju praktično su zbrisali Sovjeti na Sjevernom Kavkazu. U Belgiji je Degrelle osuđen na smrt u odsustvu, a njegova nacistička partija, poznata kao Rex, je raspuštena. Rex je slučajno Nikitinov nadimak.
Otkako se preselio u Ukrajinu 2017. godine, Nikitin je bio blizak pokretu Azov, što njegove vodeće ličnosti nazivaju nizom političkih i paravojnih grupa, kao i biznisa, povezanih sa onim što se 2014. pojavilo kao bataljon Azov. Vizija rasno čistog panevropskog entiteta koji počinje u Ukrajini prije nego što se prelio u Rusiju i potom osvojio ostatak Evrope (u onome što su ideolozi pokreta zvali Reconquista) bila je u središtu političkog programa pokreta Azov, kako je predstavio njegov ideolog Olena Semenjaka 2015. godine.
Ukrajinska vlada se distancirala od Ruskog dobrovoljačkog korpusa, ali ne sasvim. Glasnogovornik ukrajinske vojne obavještajne službe (GUR) Andrej Jusov nazvao je njene pripadnike "jednom od onih snaga koje će oblikovati buduću konfiguraciju post-putinovske Rusije". Deep State, ukrajinska grupa za praćenje rata, u šali je nazvala RVC "malim bijelim ljudima" u referenci na Putinove "male zelene ljude" koji su okupirali Krim 2014.
Nije tajna da je RVC povezan sa GUR-om. Jednom je dio Međunarodne legije, jedinice koju čine strani dobrovoljci koji se bore za Ukrajinu, a koja je osnovana pod okriljem GUR. Načelnik štaba RVC, koji nosi pozivni znak Fortuna, rekao je u intervjuu da je učestvovao u GUR-ovoj operaciji za oslobađanje ostrva Zmiinji u Crnom moru od Rusa.
Nejasno je u kojoj mjeri ideologiju RVC simpatiziraju ili dijele viši oficiri GUR, što razumljivo pozdravlja sve grupe koje pomažu u slabljenju ili uništavanju Rusije. Kancelarija šefa GUR Kirila Budanova ukrašena je mapom Rusije podijeljenom na mnoštvo izmišljenih država. Za njegov rođendan napravljena je torta u obliku te mape.
RVC ima političko krilo pod nazivom Građansko vijeće koje nije sa sjedištem u Ukrajini već u Poljskoj. Osoba zadužena za regrutaciju je Denis Mihajlov, bivši koordinator Navaljnog u Sankt Peterburgu koji se posvađao sa pokretom ruskog opozicionog lidera. 2020. godine, šef kabineta Navaljnog Leonid Volkov rekao je za BBC da on i njegov kolega sumnjaju da je Mihajlov instaliran u njihovu organizaciju od strane Kremlja.
Glavno javno lice Građanskog vijeća je Anastasija Sergejeva, koja vodi mnogo poznatiju poljsku organizaciju za slobodnu Rusiju. Nastoji se ujediniti i pomoći članovima ruske opozicije koji su se našli u Poljskoj. Na njegovoj web stranici među svojim zvaničnim partnerima navodi se poljsko ministarstvo vanjskih poslova i ured gradonačelnika Varšave, kao i britanska i češka ambasada u Poljskoj.
Nezavisni Sankt Peterburg
RVC ima konkurentski projekat koji se razvija iu Ukrajini i Poljskoj, iako mnogi sumnjaju u postojanje njegove vojne komponente.
Legija slobode za Rusiju pojavila se kao brend u proljeće 2022. godine, ubrzo nakon početka ruske invazije na Ukrajinu. U početku se činilo da je to inicijativa GUR, koji je tada počeo formirati Međunarodnu legiju. Oficir GUR i jedan od glavnih glasnogovornika ukrajinske vlade u to vrijeme, Aleksij Arestovič, bio je među njenim glavnim promoterima.
Kasnije je, međutim, odbjegli bivši poslanik ruske Dume Ilja Ponomarjov preuzeo vodstvo u projektu, barem javno. Ponomarjov je bivši saradnik Putinovog glavnog spin doktora Vladislava Surkova, koji je izbjegao optužbe za korupciju u Rusiji (primajući milione rubalja za nekoliko predavanja u Skolkovu) bjekstvom u Ukrajinu.
Drugo javno lice jedinice nosi pozivni znak Cezar. Prema Ponomarjevu, u Rusiji je Cezar bio blizak ruskom carskom pokretu, ali se posvađao sa njim mnogo prije nego što ga je State Department proglasio terorističkom organizacijom, zbog uloge u obuci dobrovoljaca za proruske snage u Ukrajini.
Za sada nema šta da se kaže o dostignućima „legije“ na bojnom polju, ali Ponomarjov je Cezara kooptirao u izvršni komitet samoproglašenog Kongresa narodnih poslanika – skupa koji je pomogao da se organizuje u Poljskoj u novembru 2022. godine. Komitet je, također, uključivao nekoliko poznatih ličnosti, poput bivšeg Putinovog savetnika Andreja Ilarionova i bivšeg poslanika Genadija Gudkova.
„Kongres“ je sebe proglasio „prijelaznim parlamentom“ Rusije i usvojio deklaraciju kojom se poziva na poništavanje postojećeg ustava i uvođenje zakona o vanrednim situacijama do formiranja novih vladinih tijela. Također je pozivao na oružanu pobunu protiv Putinovog režima. Pojašnjavajući svoje namjere, Ponomarjov je na Twitteru napisao: „Bit će hunta – ili Prigožinova ili naša. Napravite izbor, Rusi”. Jevgenij Prigožin je osnivač Wagner grupe.
Skup je izazvao ismijavanje ruskih nezavisnih medija i visokih opozicionih ličnosti. "Vi ste Surkov odvratni klovn koji nikoga ne predstavlja", napisao je na Twitteru šef kabineta Navaljnog Volkov, obraćajući se Ponomarjovu (Volkov je kasnije dao ostavku na svoju funkciju iz drugih razloga).
Prošlog februara, Ponomarjov se istaknuo na na drugom skupu pod nazivom Forum slobodnih nacija nakon Rusije, koji se održao unutar Evropskog parlamenta u Briselu pod pokroviteljstvom parlamentarne krajnje desničarske frakcije, Evropskih konzervativaca i reformista (ECR). Grupa uključuje vladajuću poljsku Partiju prava i pravde (PiS). Kao što naziv foruma govori, njegovi učesnici se zalažu za eventualni raspad Rusije.
Bivša poljska ministrica vanjskih poslova i sadašnja generalna sekretarka ECR-a Anna Fotyga otvorila je forum, koji je prvenstveno okupio malo poznate ličnosti koje prodaju egzotične geopolitičke projekte poput „Moskovske Republike“ ili Ingrije – nezavisne baltičke zemlje koja će se formirati oko Sankt Peterburga i na osnovu identiteta skoro izumrlih ugro-finskih manjina koje tamo žive.
Samo nekolicina učesnika predstavljala je nevirtuelne narodnooslobodilačke pokrete, kao što su Čečeni i Čerkezi. No sve to je izazvalo prevrtanje očima u krugovima ruske opozicije.
Pavel Mezerin iz projekta Ingria nekada je bio pomoć Juriju Šutovu – bivšem političaru iz Sankt Peterburga i ozloglašenom gangsteru koji je umro 2014. dok je služio doživotnu kaznu zatvora zbog nekoliko ugovorenih ubistava. Šutov je bio umiješan u ubistvo poznate prodemokratske političarke Galine Starovojtove, ali kao i kod mnogih političkih ubistava u Rusiji taj zločin nikada nije u potpunosti razriješen.
U svom obraćanju na forumu, Ilja Ponomarjov je rekao da će se 34 regiona, na koje će se Rusija eventualno raspasti, prema drugim govornicima, pridružiti koaliciji od 54 države koje čine Grupu Ramstein, koaliciju voljnih koju predvode SAD, a koje isporučuju vojnu pomoć Ukrajini.
Kasnije, međutim, kada je dopisnik Meduze prišao Ponomarjovu da ga pita za ove predviđene 34 države, Ponomarjov je odbacio ideju: „Ali ovo je sranje, zašto pričamo o sranju?“
Hrabrost je govoriti u ime Rusije
Upravo zbog svoje egzotičnosti i čiste ludosti ovakvi projekti privlače pažnju medija. Međutim, oni teško da odražavaju raspoloženje u ruskim opozicionim krugovima, da ne spominjemo u užoj Rusiji, uključujući etničke regije. Rusija je nacionalna država sa 80 posto etničkog ruskog stanovništva. Većina etničkih autonomija ima većinsko rusko stanovništvo. Separatistički osjećaji gotovo da i ne postoje u stvarnom životu.
Osim toga, uspomene na raspad Sovjetskog Saveza 1990-ih su previše živopisne, dok nevolja Ukrajine služi kao opomena. Postoji široko razumijevanje da će raspad Rusije dovesti do građanskog rata, strah koji leži u osnovi Putinovog režima. Ako ništa drugo, projekti separatista pomažu Putinu da zadrži režim netaknutim, a opoziciju na odstojanju.
Ali oni iznevjeravaju nade koje gaje barem neki elementi u vladama Ukrajine i Poljske, krajnje desničarski političari drugdje u istočnoj Evropi i njihovi zapadni prijatelji. Na post-ruskom forumu učestvovali su britanski novinar i političar Edward Lukas, kao i predstavnici američkih think-tankova, Jamestown i Heritage fondacije.
Radikali popunjavaju vakuum koji su stvorili daleko uticajniji lideri ruske majnstrim liberalne opozicije. Najmoćnija organizacija, Navalnijev pokret, prolazi kroz krizu identiteta sa svojim vođom koji čami u zatvoru, a sve druge glavne ličnosti prisiljene na izgnanstvo. Stalno se pokreću istrage o korupciji u Putinovom okruženju, ali ova tema je u velikoj mjeri ostavljena po strani zbog rata. Malo je toga novog što se može naučiti o ekscesima režima.
Štoviše, Navalnijevi saveznici najavili su pokretanje tajnih ćelija pristalica unutar Rusije umjesto njene ogromne regionalne mreže koju je režim poništio. Ovo je ponovni pokušaj da se dopre do konformističke većine u zemlji – jedini smisleni način ubrzavanja promjena u Rusiji. Ali dnevni red koji se nudi ograničen je na proteste zbog rata i mobilizacije.
Konformistička većina bi lako mogla prihvatiti vojni poraz Rusije u Ukrajini – uvijek je bila mlaka prema Putinovom vojnom avanturizmu, a apetit za novim teritorijalnim dobitcima je, prema anketama, mali. Ali prijetnja koju predstavljaju snage koje zagovaraju građanski rat u Rusiji, poput RVC-a, ili raspad zemlje, poput Postruskog foruma, nešto je u što moraju biti uvjereni i ruske opozicije i njenih zapadnih partnera. U sadašnjim okolnostima, razgovor o ovim temama, a da ne govorimo o zagovaranju interesa buduće demokratske Rusije na Zapadu, zahtijeva mnogo hrabrosti i umijeća. Čini se da niko nije dorastao tom zadatku.
Zapadna nejasnoća o budućnosti Rusije je Ahilova peta ruske opozicije. To je, također, Putinovo ogromno političko bogatstvo. Kakvu Rusiju Zapad želi? Demokratska, prosperitetna i potpuno integrirana u EU i NATO, ili slaba i „ograničena“, kako zapadni jastrebovi to nazivaju da bi izbjegli reč „izolovana“? Ili bi radije da se Rusija raspadne? Čini se da nijedan od prognanih opozicionih lidera nema snage ili smjelosti da se upusti u težak, ali značajan razgovor sa zapadnim vladama o ovim pitanjima.